Ilustracija: Tomislav Krišto/Cropix

U UVJETIMA snijega i leda slijepe i slabovidne osobe nailaze na nepremostive poteškoće i praktički su zarobljene u svojim domovima. Problemi s kojima se susreću u takvim situacijama većini su nezamislivi.

Slijepe i slabovidne osobe kreću se na tri načina: uz pomoć bijelog štapa, psa vodiča ili druge osobe. U prva dva slučaju bitno je da slijepa osoba ima čisti put, bez prepreka, kako bi stigla do svog cilja. U uvjetima kada je grad okovan snijegom i ledom, kretanje im je gotovo nemoguće.

"Nama su svi orijentiri pokriveni, da li podni, stepenice, uzlazni ili silazni pločnici, grba na asfaltu, ili je to neki neki stupić kojeg slabovidne osobe ne vide. Otežano nam je kretanje kad snijeg padne", kaže naša sugovornica, Petra Deša, koja se kreće pomoću psa vodiča. Kaže da je njoj ipak lakše u ovakvim uvjetima, nego osobama koje se koriste štapom.

"Meni se osobno kao korisnici psa vodiča nije problem kretati, ali nije preporučljivo jer sva moja težina u biti zapravo ide na psa. Znači, na svako svoje klizanje ili proklizavanje ja se oslonim na psa", pojašnjava Deša.

Informacije o čistim cestama slijepim i slabovidnim osobama ne znače ništa ako nisu čisti pločnici, ne samo glavnih već i sporednih ulica. Za njih opcija silaska s pločnika na čisti kolnik ne postoji.

"Osoba sa štapom ne zna gdje može sići jer ne može naći prostor gdje je čisto da može sići, a pas vodič se neće popeti na pločnik u slučaju da ne nađe prolaz. To može biti 100-200 metara dalje, a i za mene može ići bilo koje vozilo tko ima prednost na tom kolniku".

Problemi i s javnim prijevozom

Na probleme, kaže Petra, nailaze i pri korištenju javnog prijevoza. Slijepe i slabovidne osobe u tramvaje i autobuse ulaze isključivo na prva vrata.

"Prva vrata jesu čista, ali je taj snijeg naguran na oglasnu ploču od tramvaja i mi opet nismo na prvim vratima. Snijeg se čisti na način da se samo gurne sa strane gdje kao nikom ne smeta, a zapravo nama jako smeta jer će osobe sa štapom pratiti neku liniju i doći do tog stupa, odnosno ploče te znati da je na prvim vratima. U ovom slučaju to ne može", ističe Deša.

Snijeg ne otežava kretanje slijepim i slabovidnim osobama samo zbog orijentira koje prate dodirom, već i zbog slušnih orijentira.

"Čim padne kiše nama su svi zvukovi drugačiji. Puno su jači i puno intenzivniji. Pogotovo su jači na snijegu. Trebamo prijeći cestu, auto je prošao tko zna kad, a meni još uvijek šušti pa ću stati jer nisam sigurna. Nije se sigurno kretati", pojašnjava Deša.

Zbog svih ovih poteškoća, slijepe i slabovidne osobe su uglavnom prisiljene boraviti u kući i ne izlaziti dok se stanje ne normalizira. Oni koji si to ne mogu priuštiti ovisni su o pomoći drugih osoba.