Foto: Shutterstock/Uber

HRVATSKI taksisti ponovno su na nogama. Nakon što su se prije nekoliko godina bunili zbog otvaranja tržišta, kojom su monopol izgubila taksi udruženja, te se pojavilo nekoliko tvrtki koje su ponudile znatno jeftiniju uslugu, sada im stiže još oštrija konkurencija.

Američka kompanija Uber širi se na tržištu Europske unije, te bi početkom svibnja trebala otkriti svoje planove za Hrvatsku.

Još u siječnju ove godine potvrdili su za da "istražuju opcije u Hrvatskoj".

"Uber ima ambiciju biti svugdje - mi želimo biti prisutni u svakom progresivnom gradu koji misli unaprijed i treba siguran, pouzdan i učinkovit transport. Mi uvijek istražujemo naše opcije, uključujući one u Hrvatskoj. Tehnološka revolucija se već događa i inovativan grad poput Zagreba ne bi trebao izostati," odgovorili su tada na upit Indexa iz Ubera.

Zašto svatko ne bi mogao zarađivati vožnjom?

Sama najava nove konkurencije izazvala je oštre reakcije taksista, koji smatraju da bi im nelicencirani prijevoznici stvorili nelojalnu konkurenciju.

No, postavlja se pitanje, treba li usluga poput taksija uopće biti regulirana? Čemu služe i imaju li smisla sve moguće licence i uvjeti koje netko mora dobiti i zadovoljiti, da bi se mogao baviti taksiranjem?

Naravno, postojećim taksistima one osiguravaju povlašteni položaj.

Jer iako i oni sami imaju troškove zbog visoke reguliranosti taksi usluga, takva regulacija ih štiti od konkurencije.

Vozači koji rade za Uber nemaju taksi licencu niti taksimetar. Prijaviti se može svatko s odgovarajućim vozilom i vozačkom dozvolom. Uber putem aplikacije za mobilne uređaje spaja putnike s najbližim slobodnim vozačima.

Sva plaćanja vrše se putem aplikacije, na način da se na kraju vožnje iznos naplaćuje sa kreditne kartice klijenta. Kompaniji ide od 5 do 20 posto od cijene vožnje.

Apsurdni uvjeti: Licenca, dozvola i natječaj da bi vozili po gradu

Sa druge strane, u Hrvatskoj su na snazi potpuno apsurdna pravila. Primjerice, tko se želi baviti taksiranjem u Zagrebu mora dobiti licencu i dozvolu (?!).

Licenca za obavljanje taksi prijevoza osnovni je uvjet za izdavanje dozvole. Uvjeti za dobivanje licence su, osim logičnih, poput nekažnjavanosti i vlasništva vozila, i stručna osposobljenost, te je propisano da prijevoznik mora imati završen višu školu ili fakultet prometne struke cestovnog usmjerenja, ili zaposlenu osobu koja ima te kvalifikacije.

Ako kako bi ublažili taj uvjet propisali su da "ako prijevoznik ne ispunjava uvjet stručne osposobljenosti ili ako nema upravitelja prijevoza koji ispunjava uvjete, dužan je položiti ispit o stručnoj osposobljenosti, koji organiziraju i provode Hrvatska gospodarska komora i Hrvatska obrtnička komora."

Znači, za prijevoz putnika u automobilu, prvo propišu da trebate završiti fakultet - što je potpuno apsurdno, ali ako ga nemate može ga zamijeniti potvrda od HGK.

Nakon što ste dobili licencu, ispunili ste uvjet za dobivanje dozvole. Za dobivanje dozvole uvjeti su slični kao i za licencu. Dozvola se izdaje na pet godina te je trenutno (do kraja srpnja 2015.) na snazi moratorija na izdavanje dozvola, a tada će biti definirano koliko će ih biti izdano.

Tehnologija se razvija i to neće zaustaviti nikakav zakon ni pravilnik

Prema riječima taksista, za pokretanje obrta za taksiranje potrebno je i do 30 tisuća eura. Postavlja se pitanje je li opravdano da se postavljaju takvi uvjeti, natječaji i procedure da bi vam netko mogao naplatiti vožnju automobilom?

Naravno da će ovakvi propisi, zbog razvoja tehnologije prije ili kasnije otići u prošlost. Na Facebooku postoje brojne stranice za podjelu troškova prijevoza čak i u Hrvatskoj.

Postoje i specijalizirane stranice sa sličnim sadržajima, gdje ljudi jedni drugima nude usluge prijevoza, i zadovoljni su i oni koji uslugu nude i oni koji traže i taj trend će teško zaustaviti bilo kakav zakon ili pravilnik.