Foto: Guliver Image / Getty Images (Ilustracija)

VJEROUČITELJI u hrvatskim školama mogu napredovati čak tri puta brže od ostalih nastavnika. Posljedica je to bizarnog dodatka Pravilniku o napredovanju učitelja i nastavnika u osnovnom i srednjem školstvu donesenog 20. prosinca 1999. godine.

> Paraziti hrvatskog školstva: Vjeroučitelje skupo plaćamo, a nitko im ništa ne može

Radi se o jednoj od zadnjih odluka nacionalističke vlade HDZ-ovog osnivača Franje Tuđmana; tadašnja ministrica prosvjete Nansi Ivanišević ovaj dodatak pravilniku potpisala je deset dana nakon Tuđmanove smrti, odnosno dva tjedna prije izbora na kojima je vlast preuzela koalicije Ivice Račana.

Pravilnikom je tako propisano da vjeroučitelji u školama mogu steći zvanje mentora već s dvije godine radnog iskustva, dok im je za stjecanje zvanja savjetnika potrebno tri godine radnog iskustva. Ostali učitelji mogu postati mentori tek nakon šest godina radnog iskustva, a savjetnici mogu postati tek nakon 11 godina rada!

Napredovanje donosi veću plaću

Glavna povlastica koju pozicija mentora, odnosno savjetnika u sustavu obrazovanja sa sobom povlači je povećanje koeficijenta na plaću. Prema pravilniku o koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, kojeg je u veljači 2013. potpisao Zoran Milanović, "obični" učitelji imaju koeficijent 1,280, dok se mentorima taj koeficijent povećava na 1,397, a savjetnicima na 1,552.

Reformom sustava koja je nedavno provedena pod palicom ministra Željka Jovanovića, zvanja mentora i savjetnika dodatno su dobila na težini - mentorima je koeficijent povećan za šest, a savjetnicima za osam posto. Na internetskim stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje tako stoji podatak da je mentorima i savjetnicima koji su promovirani 25. travnja ove godine plaća rasla za 13, odnosno za 20 posto. Savjetnička plaća, dakle, donosi povišicu od barem tisuću kuna.

Učitelje ocjenjuje država, a vjeroučitelje crkva

Osim radnog staža, postoje i drugi uvjeti koje učitelji (pa tako i vjeroučitelji) moraju zadovoljiti kako bi napredovali u struci. Njihov rad mora biti ocijenjen kao vrlo uspješan ili izvrstan, moraju prikupiti odgovarajući broj bodova iz vannastavnog stručnog rada, te moraju redovito ići na stručno usavršavanje. No, i tu postoji kvaka - vjeroučitelji odgovaraju crkvi, a ne državi koja ih plaća.

Rad učitelja ocjenjuju ravnatelj škole uz suglasnost učiteljskog vijeća i Agencija za odgoj i obrazovanje. Rad vjeroučitelja, pak, mogu ocjenjivati samo savjetnik Biskupijskog katehetskog ureda, odnosno stručno-pedagoški savjetnik Nacionalnog katehetskog ureda Hrvatske biskupske konferencije. Drugim riječima, ocjenu o tome koliko kvalitetno vjeroučitelj radi s djecom daje katolička crkva, koja i određuje koji će vjeroučitelj biti zaposlen u kojoj školi. Od ravnatelja se traži tek da na ocjenu crkve da suglasnost.

Ista je stvar i sa stručnim usavršavanjem. Stručno usavršavanje učitelja i nastavnika vrednuje Agencija za odgoj i obrazovanje u suradnji s ravnateljem. Stručno usavršavanje vjeroučitelja vrednuje opet crkva, odnosno savjetnik Biskupijskog katehetskog ureda u suradnji sa savjetnikom Nacionalnog katehetskog ureda HBK. Ravnatelj škole u vrednovanju rada vjeroučitelja prema propisima iz Pravilnika o napredovanju također surađuje, ali malo će se koji ravnatelj u praksi usuditi donijeti odluku kojom će kontrirati crkvi.

Zaštićeni, ali lijeni

Iako su vjeroučitelji u hrvatskim školama zaštićeniji od ličkih medvjeda, vrlo su lijeni što se tiče korištenja povlastica koje su im država i crkva osigurale. Prema podacima MZOS-a, u hrvatskim školama radi 3001 vjeroučitelja. Iz Agencije za odgoj obrazovanje doznali smo da zvanje mentora ima samo njih 86, dok je savjetnika među vjeroučiteljima tek 28.

Od Agencije smo pokušali dobiti i odgovor na pitanje koliko vjeroučitelja u srednjim i osnovnim školama sjedi u fotelji ravnatelja. Odgovor nismo dobili; uputili su nas na Jovanovićevo ministarstvo. Kojem smo isto pitanje postavili već ranije. Ni oni nam nisu znali odgovoriti.