Sve više branitelja protiv šatordžija: "Važnije mi je da svaki čovjek ima pravo na kruh"

Sve više branitelja protiv šatordžija: "Važnije mi je da svaki čovjek ima pravo na kruh"

Foto: Facebook

ZORANU ERCEGU ne prestaju stizati poruke ohrabrenja i one u kojima se jasno iskazuje stav protiv agresije šatordžija. Jučer su mu u Split podršku došli dati predstavnici Udruge dragovoljaca Hrvatske ratne mornarice, koji također osuđuju metode šatordžija iz Savske, a danas je na svom Facebook profilu objavio pismo podrške koje je dobio od jednog "HOS-ovca koji je mrzio".

> Upoznajte Zorana Ercega, branitelja koji se suprotstavio teroru šatordžija

> Otvorena je Facebook grupa JaSeVasNeBojim na kojoj možete izraziti podršku braniteljima koji pozivaju na otpor agresiji šatordžija.

"Piše mi: Alen Štern, dragovoljac, HOS-ovac koji je ljuto mrzio ... Njegov tekst prenosim u cijelosti jer je IZNIMNO vrijedan čitanja. Posebno preporučam čitanje onima koji su ostali živjeti u prošlom vremenu, ispunjeni mržnjom i koji mržnju i dalje prenose na svoju djecu.", napisao je Erceg i prenio pismo, koje i mi prenosimo i cijelosti:

"Poštovani Zorane,

U ratu sam bio 1991. i 1992. sa 17 i 18 godina u Osijeku. Bio sam sa srcem da branim svoju obitelj, grad, prekrasnu zemlju od hordi koje su nasrnule na nas. Bio sam ljuti Zenga i Hosovac, bio sam takav kada je trebalo biti. U Bljesku i Oluji sam također sudjelovao u Vojnoj policiji i kao dobrovoljac se javio da sudjelujem u prvom redu za napad u kojem se trebala osloboditi Baranja i Vukovar koji se hvala Bogu nije dogodio.

Danas sam zaposlen i svakim danom u strahu hoću li dobiti otkaz i možda otići van kao što je i moj brat, također dragovoljac morao otići u Irsku prošli tjedan. U ratu nikada nisam očekivao a i nije mi palo na pamet da ću ikada dobiti ili dobivati neke novce, pa nisam zato išao braniti svoj život i život mojih najmilijih. U to vrijeme sam bio zagriženi hosovac ali takvo je to vrijeme bilo.

Danas planinarim po cijelom Balkanu, gljivarim, stalno sam u prirodi i volim ovu zemlju svim srcem, volim njene planine, more, otoke, ravnice, prekrasne ljude. Imam prijatelje planinare i gljivare iz Srbije, Novi Sad, Beočin, Beograd, koje sam upoznao po planinama okolnih država. To su prekrasni mladi ljudi koji poštuju Lijepu našu. Vodio sam ih po Velebitu, Papuku, Gorskom Kotaru, Lici i oduševljeni su Lijepom našom. kao i ja njihovom zemljom.

Kako mi je samo dobro kada mogu tim ljudima reći da sam branio moj grad, moju zemlju a oni to razumiju, razumiju da nisam baš volio pripadnike njihovog naroda u to vrijeme i ja se toga ne stidim, pa kako bi i mogao voljeti nekoga tko te napada a nisam znao da je i kod njih bilo ljudi koji su bili protiv rata, koji nisu mrzili. Ja sam priznajem mrzio. Valjda mi je oprošteno, imao sam samo 17 godina.

Koliko smo takvih razgovora uz vatru u nekoj planini vodili i svima je sve jasno i nitko nikome ništa ne zamjera. Ti su ljudi većinom bili djeca kada su neki od njihovih roditelja i ratovali na suprotnoj strani. Kako se samo ponosim kada mogu i usred Srbije reći takve stvari a da me nitko ne mrzi ili ja njega. To je to zašto sam ratovao, da se mogu tako osjećati, da to mogu podijeliti i sa drugima, da ne mrzim i da me ne mrze ljudi oko mene. Ovo što se danas događa u Hrvatskoj je strava, ljudi tako podijeljeni.

Ova gospoda iz šatora i posebno oni koji se pojave povremeno su likovi koje gledamo godinama, jedni te isti i koji sebi daju za pravo da govore u u ime svih branitelja, daju si za pravo da oni koji ne razmišljaju kao oni ne vole Hrvatsku, da joj žele zlo ali to je njihovo pravo, na šator i vatre u centru Zagreba nemaju pravo ali u redu, neka samo oni govore, normalno i to je njihovo pravo.

Bilo bi lijepo kad bi prihvatili da ima i onih ljudi koji drugačije žive, razmišljaju a također vole Hrvatsku, da ima ljudi koji su mogli biti branitelji a nisu jer su drugačiji. Nismo svi isti pa ne moramo odmah biti kukavice i izdajnici a i što će netko u borbi tko se boji svoje sjene što ne znači da je loš čovjek. I ja sam se bojao i ostao u Osijeku ali ja sam ja i kako sam rekao nismo svi isti, hvala Bogu

Ne bih nikada ništa ni rekao u vezi ekipe u šatorima da to što rade po mom mišljenu nije dirigirano od strane ljudi koji žele srušiti ovu vlast koja je i meni mrska i koja je malo uradila na poboljšanju standarda običnih ljudi. Otići će ovi, doći će još gori.

Bilo bi lijepo kada bi se branitelji ujedinili i pozvali milijun ljudi na prosvjed da se promjeni stanje u državi, da ne bude gladi. Meni je važnije da se u ustav unese da svaki čovjek, svaki dan ima pravo na kruh i pristojan obrok, pristojan smještaj a pravo na ljubav smo dobili rođenjem i puni smo je pa se samo pitam zašto je tako sebično zadržavamo za sebe."

"Svatko onaj koji je protiv ujedinjenja svim braniteljskih udruga, dragovoljaca i invalida radi to zbog svog sebičnog materijalnog i političkog interesa. Taj ne nosi interese branitelja i Hrvatsku u srcu", zaključio je Erceg nakon pisma koje je objavio.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara