Tko čuje za baku Milicu ne može ostati ravnodušan: "Ona je posljednja od svih"

Foto: HGSS

NA STRANICAMA Hrvatske gorske službe spašavanja početkom tjedna objavljena je vijest o baki Milici. Priča o njoj sigurno ne može nikoga ostaviti ravnodušnim. Živi potpuno sama u zaseoku Poljan, kod sela Mlakva između Kosinja i Perušića, a jedini gosti koju je razvesele su pripadnici Gorske službe spašavanja koji ju posjete.

"Kraj je siječnja, vremenska prognoza najavljuje konačno dolazak prave polarne zime, s temperaturama koje će se u podvelebitskim krajevima spuštati i ispod -20 stupnjeva C. Na prognostičkoj karti se ističu oblaci s tri i više pahuljica. Pravi zimski ugođaj. Ipak, ne za sve. ", uvod je priče o baki Milici.

"Jedini živući stanovnik  zaseoka Poljan, Kosinjskog sela Mlakva, ne raduje se ovoj vijesti na večernjim vijestima, u dubokoj starosti, jedva pokretna naša baka Milica osluškuje zavijanje vukova koje se gubi u huku bure dok para kroz noć. Budi je svaki šum koji čuje, zna da nije ljudski. Do najbliže ceste ima preko 3 km. U njezinom nekad bogatom i napučenom selu, sada nema nikoga. Ona je posljednja od svih. Razmijeni pokoju riječ s mačkom koja je tiho promatra dok sijedi na drvima pokraj peći. Hoće li imati dovoljno drva do u jutro, što će jesti za doručak - ništa, nema više ništa. Nema niti vode, ona u bačvi ispod žlijeba je odavno zaledila. Ide leći na krevet, ali nema sna. Ne gasi svjetlo, dosta joj je mraka. Jutro je morala dugo čekati, mačka se nije niti pomaknula.", opisuju GSS-ovci kako živi baka Milica.



"Ali danas je starica sretna, danas joj stižu gosti, u daljini se čuje zvuk snažnog motora Toyote i buka zimskih guma koje trgaju led. U trošnu kuću ulaze gorski spašavatelji s punim vrećicama u svakoj ruci. Nose se drva. Selom na kratko opet se prolama smijeh i topla ljudska riječ. Pozdrav i odlazak gorskih spašavatelja na trenutak gasi idilu, ili ipak ne, otvaraju se vrećice, sprema se ručak, mačak prede oko nogu, vidio je i kutiju hrane za mačke. Počinje padati snijeg - neka pada, njezini dečki iz GSS - njezina djeca kako ih sve češće zove su joj uzidali zid koji je udar groma srušio, ove godine kuća neće pasti. A i oni će ponovo doći, uvijek dođu...", kraj je "Crtice o baki Milici", kako su tekst nazvali GSS-ovci.

Nakon što su nam se počeli javljati posjetitelji s pitanjem kako mogu pomoći baki, te da se objavi broj računa na koji joj se mogu uplatiti novci, iz gospićkog GSS-a poručili su da baki Milici ne treba ništa, jer ima sve, jedini joj je problem to što je sama, jedva pokretna i daleko od prve trgovine. GSS-ovci ju često posjećuju i donose hranu te ostale potprepštine, te zahvaljuju svima na brizi za baku.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara