Screenshot: Google Maps/Street View

GRGUR RADETIĆ, student ekonomije u Rijeci, za Index je podijelio svoja iskustva o emigraciji i potrazi za poslom u Irskoj, u Dublinu.

"Studiram ekonomiju u Rijeci, došao sam u Dublin prije dva tjedna. Došao sam sam, bez ikakvih kontakata za posao, a planiram ostati ovdje samo nekoliko mjeseci, ipak me još čekaju obaveze na fakultetu. Imam sreće što sam ovdje prvenstveno zbog iskustva, nije me na put nagnala nužda, kao većinu drugih ljudi.

Većina ljudi spremna je na sve

Većina ljudi ovdje kreće od poslova u kuhinji, spremni su na bilo kakav posao za početak. Ja sam eto, nakon dva tjedna uspio dobiti intervju za posao u Amnesty Internationalu.

Trenutačno se nalazim u dublinskom hostelu, jednom od rijetkih koji izdaje potvrde o boravku, koje su preduvjet za dobivanje PPS Numbera (Personal Public Service Number); PPS je kao hrvatski OIB,bez njega se hrvatski građani ne mogu zaposliti u Irskoj.

Nakon što gost hostela dobije potvrdu da u njemu boravi, ode do ureda koji izdaje PPS broj, tamo popuni formular i nakon pet radnih dana PPS broj stigne na adresu hostela.

Hostel se zove Mount Eccles Court. Mislim da je to najjeftiniji hostel u Dubinu, a uz to lako izdaju račun o boravku pa je definitivno najpopularniji među Hrvatima.

Hrvati preplavili hostel

Recepcioner mi je jučer rekao da trenutačno u hostelu boravi oko 70 Hrvata.

Do ovog tjedna je maksimalan boravak u hostelu bio 2 tjedna, ali ovaj tjedan je uvedeno novo pravilo pa je maksimalan boravak skraćen na tjedan dana. Nisam pitao za razlog te odluke, ali čini mi se da je to pravilo uvedeno samo zbog Hrvata, jer nas je toliko u hostelu da smo se malo previše "udomaćili". Zajedničke prostorije su prepune Hrvata navečer, pa stranci samo produže ravno u svoje sobe.

Meni je danas bio zadnji dan u ovom hostelu i čini mi se da broj Hrvata nikada nije pao ispod 80 posto gostiju. Jedino se za vikend taj broj znao smanjivati, uglavnom jer bi naši rezervirali smještaj prekasno, pa ne bi uspjeli rezervirati sobu na vrijeme, a mladi Europljani uglavnom dolaze samo za vikend.

Ne možeš otići do Lidla bez da čuješ hrvatski

Tijekom dva tjedna u hostelu ja engleski nisam ni progovorio, osim sa recepcionerom koji je iz Poljske. On mi je rekao da je ista takva navala bila tijekom i između 2004. i 2008. godine, kada su Poljaci preplavili Irsku, jedina je razlika u tome da smo mi uspjeli preplaviti Dublin sa 10 puta manje stanovnika od Poljaka. Nemoguće je otići u obližnji Lidl bez da se čuje hrvatski jezik, a ni na ulicama nije puno drugačije. Ispred svih hostela se čuje hrvatski, jer većina ljudi prvo traži posao pa tek onda stan.

Prilažem i sliku pa da vidite koliko pošte (PPS brojevi) čeka na recepciji. Uzmite u obzir da većina ljudi pokupi postu odmah isti dan i da na istu adresu stižu dvije pošte, jedna s PPS brojem, druga sa PPS karticom. Ujutro sam prebrojao poštu, 35 kuverti je bilo na recepciji s hrvatskim imenima.

Prema mojim iskustvima, većina naših emigranata ima između 20 i 35 godina, ta skupina sigurno pokriva 80 posto emigranata. Slavonaca je daleko najviše, jučer je u moju sobu došla šesteročlana obitelj iz Osijeka, a sve skupa sigurno 12 ljudi iz okolice.

Gledajte da je tako skoro svaki dan. Kako jedni otiđu iz hostela, tako dođu drugi…

Na Facebook grupama Slavonci se svakodnevno dogovaraju za grupni prijevoz do Budimpešte jer im je od tamo najjeftiniji let do Dublina. Svi dolaze sa jednosmjernom kartom.

U ova dva tjedna što sam u Irskoj, nisam upoznao nikoga tko je izbirljiv što se tiče posla, ljudi su spremni na bilo što za početak, pa planiraju tražiti posao u struci kada si osiguraju financije.

Agencije za zapošljavanje nude raznolike tečajeve koji dosta pomažu u traženju posla, jer u Irskoj i u Ujedinjenome Kraljevstvu ne priznaju većinu naših certifikata, tako da ljudi uzimaju tečaj za pripravljanje hrane, koji košta 60 eura i traje jedan dan, a nude se i tečajevi za upravljanje viljuškarom. Oni koštaju 500 eura, a na potvrdu se čeka tjedan dana.U jednoj agenciji za posao se me doslovno pitali: “What's happening with Croatia, I’ve seen many of you guys lately?“

Mladi Hrvati uglavnom dođu sa budžetom manjim od 1.000 eura, jer očekuju da ce naći posao u roku od mjesec dana. Većini se to i ostvari, barem onima koji ga stvarno traže. Najbrže se nađe posao u kuhinji, kao pomoćni radnik. Znanje engleskog nije previše bitno na tom poslu, a za minimalnu satnicu od 8,65 eura, ljudima ne pada ne pamet odbijati takve poslove, dok se Irci na takve oglase uglavnom ni ne javljaju.

Vodio sam evidenciju o svojim troškovima u ova tjedna koliko sam u Irskoj, a ona izgleda ovako:

Hostel (2 tjedna) - 184 eura
Hrana - 95 eura
Pretplata za mobitel - 30 eura
Ostalo - 50 eura

Put do Dublina:

Rijeka-Trst - 55 kuna, autobus
Trst-Milano - 29 euram, vlakom
Milano-Dublin - 20 eura + 15 eura za dodatnu prtljagu, avion

Imao sam prilike popričati i s jednim dečkom iz Osijeka koji je nedavno završio faks i radi u Dublinu. Kaže da su za sada uglavnom otišli ljudi sa SSS, a da su oni s VSS još uvijek uglavnom u Osijeku. Dio ih završava faks, a dio ih je tek ušlo na tržište rada, pa se nadaju nekom poslu. On misli da će i ti s VSS vjerojatno otići ako ne nađu posao u narednih godinu ili dvije. Kaže da je najčešća generacija ljudi tog profila ona od 23 do 30 godina te dodaje da ih je u gradu već sada nekih 30 do 40 posto manje", rekao je Grgur za Index.

Napustili ste Hrvatsku i našli posao u nekoj drugoj zemlji?
Želite podijeliti Vašu priču kako bi nadahnuli ili upozorili druge?
Javite nam vaša iskustva na desk@index.hr