Njemačka je desetljećima patila od trauma Drugog svjetskog rata i podijeljenosti zemlje na dva dijela: zapadni i istočni. No tada je 1989. pao Berlinski zid, Njemačka je ujedinjena i oduševljenju nije bilo kraja. No kako bi se financirao taj "desetljetni san" bile su potrebne mnoge milijarde, prvo maraka a zatim eura. A taj novac nije pao s neba nego je najvećim dijelom uzet iz džepova Nijemaca na zapadu zemlje.

 

 

No u samom početku su oni koji su dovodili u pitanje tzv. "Pakt solidarnosti" čiji glavni zadatak je bio financirati ujedinjenje bivše Zapadne i Istočne Njemačke u jednu zemlju, bili ušutkivani patriotskim parolama. Na kraju krajeva, cilj je bio izjednačavanje životnih uvjeta u svim dijelovima nove Njemačke. "Pakt solidarnosti" je financiran iz "dodatka solidarnosti" koji plaća svaki zaposleni i svatko tko na neki način privređuje. U početku je to davanje iznosilo 3,45 posto pa zatim 7,5 posto, a od 2005. se od bruto zarade odbija 5,5 posto.

 

Ova sredstva, a radi se o nemaloj svoti od oko 13 milijardi eura godišnje, se troše isključivo u obnovu propale infrastrukture i gospodarstva bivše Njemačke Demokratske Republike. Prvobitno je "Pakt solidarnosti" trebao biti na snazi do 2004. No tada se uvidjelo da je istok zemlje, unatoč velikim naporima, još daleko od stupnja razvoja zapadnog dijela. Tako je "porez za istok" produljen do 2019.

 

 

No sada se i oko ovog datuma razvila bučna rasprava. Dva mjeseca uoči parlamentarnih izbora u Njemačkoj (22. rujna) unutar vladajuće demokršćansko-liberalne koalicije je izbio ozbiljan sukob. Liberalno-demokratska stranka (FDP), manjinski partner u vladi Angele Merkel se zalaže za to da se "dodatak solidarnosti" plaća do dogovorenog datuma i ni dana dulje. Za ukidanje ovog davanja se zalaže i Savez njemačkih poreznih platiša (BdSt).

 

Kancelarka Angela Merkel je naprotiv gorljiva pobornica produljenja "Pakta solidarnosti". Glavni argument protivnika "solidarnog poreza" je činjenica da u međuvremenu mnogim gradovima i općinama na zapadu zemlje ide mnogo gore nego onima na istoku. Kao primjer se uvijek iznova uzimaju gradovi Ruhrske oblasti koji nakon zatvaranja rudnika i propadanja teške industrije još uvijek nisu pronašli održivu gospodarsku alternativu. Gradovi poput Oberhausena ili Gelsenkirchena već su godinama na rubu stečaja. Javne ustanove i infrastruktura u nekim dijelovima Ruhrske oblasti djeluju gore nego neki dijelovi DDR-a uoči ujedinjenja. Mnogi političari u gospodarskim posrnulim dijelovima zapada Njemačke već su više puta prijetili da će obustaviti davanja za istok zemlje.

 

 

Zbog toga su sve glasniji oni koji traže da se davanja za obnovu ne ukinu, ali da se raspodjele onim dijelovima zemlje gdje je to najpotrebnije bez obzira na to nalazili se oni na istoku ili zapadu. No to, kako kaže Joachim Wieland, profesor za porezno pravo na Sveučilištu u Speyeru, nije tako jednostavno. "Pakt solidarnosti" je bio donesen s jednim jedinim ciljem a to je obnova istoka zemlje. Ukoliko se sredstva iz ovog fonda žele utrošiti za nešto drugo, potrebna je suglasnost Bundestaga ali i Bundesrata, doma saveznih pokrajina u kojem bi istočne pokrajina ovu prenamjenu mogle blokirati.

 

Savez poreznih platiša smatra da država, zahvaljujući dobroj konjunkturi, ionako ubire više poreznih prihoda od očekivanog. Predsjednik ove udruge Reiner Holznagel smatra da bi se građane trebalo oteretiti i dati im priliku da taj novac ulože u dodatno mirovinsko osiguranje. Osim toga, kako za Deutsche Welle nadalje kaže Holznagel, već se i sad sva sredstva iz "Pakta solidarnosti" ne troše isključivo na obnovu istoka.

 

Angela Merkel je u međuvremenu podržala ideju trošenja sredstava za sve regije u Njemačkoj kojima su potrebna "sredstva solidarnosti". Konačno rješenje ionako nitko ne očekuje uoči izbora a nakon toga će se zasigurno raspravljati u sasvim drugom tonu.