Foto: Marko Lukunić/Pixsell

SVU BIJEDU, sav jad, i svu bešćutnost hrvatske politike zorno pokazuje jedna fotografija agencije Pixsell. Mala, ni po čemu zanimljiva soba za sastanke, konferencijski stol s "rupama" da se može provući kabel za laptop i ni po čemu posebne stolice oko njega.

> Reagiranje HZZO-a na èlanak o Varginom "zlatnom stolu"

U pitanju je preuređena sala za sastanke u Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, HZZO-u, u doba kada je ravnatelj bio sadašnji ministar Siniša Varga. Novinari su uredno dobili troškovnik – stol je plaćen 89.810 kuna, a svaki od 14 stolaca 1270 kuna. Stol je posebno naručen iz Danske, i kažu – sve je u redu, nije bilo nepravilnosti u sustavu nabave.

Naravno, natječajna dokumentacija svašta trpi – ako u istu stavite da kupujete Porche 911, uredno to oglasite,  provedete javni natječaj i kupite vozilicu od milijun ili dva kuna – također će to biti po zakonu, čisto, lijepo i sjajno poput jutarnje rose. Tako je izgledalo bit će i kod ovog stola. Tako je tražila – specifikacija. Lijepi, uredski, konferencijski, multifunkcionalni stol od 89.810 kuna. Naših kuna!

HZZO troši – naše novce

Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, kako mu i ime kaže, bavi se zdravstvenim osiguranjem, poglavito obveznim. Prema zakonskim odredbama, plaća usluge ugovornim subjektima Zavoda za ugovorenu i izvršenu zdravstvenu zaštitu iz obveznog zdravstvenog osiguranja, plaća osiguranim osobama novčane naknade iz obveznog zdravstvenog osiguranja, plaća troškove inozemnim zdravstvenim ustanovama i radi hrpu srodnih poslova.

Novci kojima to radi su novci poreznih obveznika. HZZO nema naime neke tvornice ili programerske kuće ili tako nekog pogona gdje bi radnici dolazili u osam ujutro i do četiri popodne uz pauzu od pola sata nešto čekićali, bojali, sastavljali i prodavali na tržištu – prihodi HZZO su primarno doprinosi za zdravstveno osiguranje, prihodi iz proračuna, pa i prihodi od posebnog poreza na duhanske prerađevine i posebnog poreza od automobilske odgovornosti.

Radili nešto u Hrvatskoj, plaćali PDV kod kupnje, a dodatno ako dimite ili vozite automobil – od toga HZZO dobiva novce. I od toga se plaćaju liječnici, sestre, bolnice, lijekovi, zavoji, zahvati – od običnih gaza do najsloženijih uređaja.

Ono što HZZO dobiva i od čega se tamo dijele plaće i od čega se kupuje oprema jesu novci porezni obveznika. A kako je ta kasa ograničena i sve manja – što više HZZO potroši sam, toliko manje ostaje za liječnike, zgrade bolnica, lijekove, zavoje i poneko liječenje u inozemstvu nesretnika s teškim oboljenjima. Jasno je svima, osim možda ponekom službeniku koji misli da država ima neku magičnu vreću odakle ispadaju novci. No, istina je drugačija, kako smo već šest godina u recesiji, vreća je tanka, probušena i sve praznija.

Znate li koliko je 89.810 kuna?

I u takvoj situaciji, države koja ima sve manje, države u kojoj sve manje ljudi radi, države u kojoj specijalističke preglede čekate sve dulje (evo javljaju kako se u KBC Split magnetna rezonancu glave ili kralježnice čeka godinu dana), država u kojoj u bolnicu nosite vlastiti toaletni papir, država u kojoj liječnici redovno odrađuju prekovremene jer za platiti dovoljno liječnika također nemamo – netko u državnom Zavodu uredno radi specifikaciju koju zadovoljava ne hrvatski, ne eto ni talijanski, baš danski stol od 89.810 kuna! I sve to prolazi i neki odjel nabave i povjerenstvo koje odlučuje o samom postupku i odgovornu osobu koja potpisuje i računovodstvo koje to plaća – i nitko se ne upita: "Pa ljudi, jeste li normalni?"

Shvaćate li uopće koliko je 89.810 kuna? Prodavačica u trgovini dvije i pol godine dolazi na posao, stoji ispred blagajne i slaže police 8 ili 10 sati dnevno za te novce. Nastavnik u školi koji se za svoj posao školovao godinama, stoji pred razredom adolescenata i gubi glas godinu i pol dana za te novce. Koliko li se školskih obroka za djecu može kupiti za 89.810 kuna? Koliko zavoja? Može se kupiti i jedna Škoda Fabia za patronažnu sestru koja obilazi bolesnike po selima i još ostane za primjereni stol…

Sjetimo se i nedavne priče o civilnim invalidima: "U kolicima sam od 18. godine. Naknadu za njegu ne dobivam, dobijem 1200kn invalidnine. Za dekubituse mi treba 30 obloga mjesečno, a ja dobijem 10. I tko me što pita?" Zar je važniji stol od obloga za ovog čovjeka? Koliko se obloga može kupiti naveliko za 89.810 kuna?

Koliko bi neki, barem neki red za preglede bio kraći da se 89.810 kuna uložilo u zdravstvenu zaštitu, a da ne spominjemo ukupnih 1,2 milijuna za uređenje tog prostora, nekih 12.000 kuna po kvadratu. Kažu - 76.250 kuna plaćena je citiram "sofisticirana pregradna stijena". Moliti ću one vičnije građevini da u komentarima napišu kako se sofisticirana pregradna stijena razlikuje od one koja mi dijeli kuhinju od špajze.

Ljudi koji bi se trebali baviti strateškim poslovima oko zdravstvene zašite, posla kod kojeg humanost igra bitno veću ulogu no u većini drugih – pokazali su da ih je briga samo za svoje ekstravagantne guzice. Jer i stolici – pogledajte na slici. Mnogi Hrvati rade dva tjedna za jedan takav stolac, uredno se slični mogu na malo kupiti po 400-500 kuna, dakle na 14 komada sigurno i neki popust ide, no valjda su te od 500 kuna samo za naše narodske guzice, koje sve ovo plaćaju, da bi neke druge guzice pokazale kako su iznad nas.

I dok vi radite, znojite se, gledate kako platiti račune, i dok upravo iz vaše plaće i vašeg poreza izdvaja novac za zdravstvo, pa eto mislite: "Neka, je bar neka to ide bolesnima…", kad ono ide na stilsko uređenje prostora o državnom trošku i pri tome je tamo to svima – normalno! Ako se gledali u kazalištu Nušićevu Gospođu ministarku – e to vam je upravo to ponašanje. Pokondireno, bahato i sebično.

A da bi cijela koncepcija dvorane za sastanke bila čak i bizarna – u uglu vas čeka čak i fotografija nasmiješenog tadašnjeg ravnatelja HZZO-a Siniše Varge, koji je za izniman uspjeh u nabavci stola od preko 12.000 € unaprijeđen u ministra gdje je i dobio kodno ime "Skijaš".

Kako ste naivni

Kada vam se liječnik bude ispričavao da vam ne može dati skuplji antibiotik koji bi vam bio bolji – sjetite se ovog stola. Kada vas naruče na specijalistički pregled za tri mjeseca ili pola godine – sjetite se ovog stola. Kada nema dovoljno gaza i zavoja za vas – sjetite se ovog stola. Kada u bolnici ni daska od zahoda nije kako treba – sjetite se ovog stola i finih guzica finih državnih činovnika koji sjede oko njega, raspravljaju o višim sferama, a ponekad valjda iz plastičnih čaša i nazdrave na vaš račun, račun naivaca koji sve to plaćate, plaćate i šutite i smatrate sve više normalnim.

I štoviše, trebala bi u svakoj ambulanti i bolnici biti fotografija nasmiješenog ravnatelja HZZO-a i ministra zdravlja koji bi vam se smijali u facu i upirali prstom u vas – naivce koji sve to plaćaju i uredno saginju glavu pred šalterima moleći malo bliži termin pregleda. I dok tako saginjete glavu i šutite, a upravo saginjete glavu i šutite – ma trebali bi ovi u HZZO-u i zlatni stol kupiti.