TEŠKO je riječima opisati licemjerje predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, ali i ostalih koji odmahuju rukom na prijetnje smrću koje dobiva redakcija Indexa.

Naime, nakon što je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu uz skandaloznu argumentaciju odbacilo prijavu Indexa protiv sinjskog brantelja koji je u pijanom stanju, na vlastiti rođendan, odlučio na Indexovim Facebook stranicama napisati da "novinare Indexa treba ubijati", postalo je sasvim jasno da svatko u ovoj paradržavi sada smije javno napisati da nekoga treba ubiti. Naravno, pod uvjetom da se osoba koja upućuje prijetnju diči zanimanjem "hrvatski branitelj". Zašto zanimanjem? Zato što branitelji više ne postoje. Ljudi koji su branili i obranili Hrvatsku od četničke agresije najvećim dijelom sami sebe više ne zovu braniteljima.

Ogromna većina naših ratnika se po završetku vojnih operacija vratila svojim kućama, svojim obiteljima i svojim poslovima. Oni su sad poduzetnici, radnici, poljoprivrednici. Neki od njih su, razočarani stanjem u državi koju su obranili od agresije, sreću potražili u uređenijim državama.

Ma kakav zakon, pa to su branitelji

Ukratko, nekadašnji branitelji danas su ratni veterani, a ne branitelji. No tko su onda ti famozni branitelji koji svako malo ispadaju iz usta političara, a naročito dok se razbacuju našim novcem? To su ljudi koji su odlučili zauvijek živjeti na ratnim zaslugama (pravim ili izmišljenim, jer broj lažnih branitelja još uvijek nije poznat, ali vrlo vjerojatno je golem), na grbači onih koje su navodno obranili od partijskih parazita. To su ljudi koji se predstavljaju kao ultimativni arbitri svega u Hrvatskoj - od nastave povijesti u školama do sadržaja koji objavljuju mediji. Za to im, naravno, vladajuća partija daje apsolutno pravo. Trebate par milijardi kuna iz džepova poreznih obveznika kao zahvalu za šatorašenje u Savskoj? Može, evo uzet ćemo onim rijetkim ljudima koji u Hrvatskoj zaista nešto i rade. Želite jurišati na hrvatske policajce na Markovu trgu? Nema problema, za vas ne vrijedi zakon.

Kao što je to svojevremeno proročanski rekao notorni Tomislav Karamarko: "Ma kakav zakon, pa to su branitelji." Iako je Karamarko neslavno odletio s političke scene, njegov duh i dalje živi.

Kako drugačije objasniti reakciju predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović na odluku Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, koje je odbacilo prijavu protiv "branitelja" koji je javno napisao da "Indexove novinare treba ubijati"? Ako ste slučajno zaboravili, predsjednica je tu očitu prijetnju smrću nazvala "iskazivanjem nezadovoljstva".

Hrvatska - zemlja u kojoj svaka šuša može prijetiti smrću

I tako sada svaka šuša u Hrvatskoj, zahvaljujući Državnom odvjetništvu i našoj predsjednici, ima puno pravo prijetiti smrću kome god poželi. Pod uvjetom da su, naravno, pijani "branitelji" koje su "ponijele emocije".

Naime, zamislite da netko javno, na Facebook stranicama vlade napiše: "Ove iz vlade treba ubijati". Ili možda na Fejs stranici predsjednice: "Ove s Pantovčaka treba ubijati."

Bi li predsjednica i tada smatrala da se radi o "iskazivanju nezadovoljstva"? Da, radi se o retoričkom pitanju jer smo u proteklih godinu dana imali niz primjera koji ukazuju na suprotno.

Tako je ne tako davno jedan očajni otac teško bolesne djevojčice nazvao Ured predsjednice i zaprijetio da će baciti bombu na zagrebačku bolnicu Rebro? Na Pantovčaku tada nisu zaključili da se radi o "iskazivanju nezadovoljstva", nego su stvar promptno prijavili policiji, a Državno odvjetništvo, valjda jer čovjek nije bio pijani "branitelj", nego očajan otac, nije odbacilo prijavu, već je krenulo u progon tog nesretnika.

Sjećate se niza privođenja ljudi koji su slali navodno prijeteće poruke premijeru Plenkoviću? Tada to, iz nekog razloga, nije smatrano "iskazivanjem nezadovoljstva". Sjećate li se bolesnog umirovljenika s Murtera koji je navodno uputio prijeteću poruku biskupu Košiću, poznatom po ljubljenju ruke osuđenom ratnom zločincu Dariju Kordiću? Ni to nije smatrano "iskazivanjem nezadovoljstva", policija je umirovljenika utrpala u maricu i bez pristupa lijekovima vozila ga sve do Siska kako bi dao iskaz pred sudom.

A što kad zbog nepravde pobjegnu svi koji nešto vrijede?

Sve dok Hrvatska ne postane zemlja u kojoj će se zakoni jednako primjenjivati na sve, bili oni pijani ili trijezni, branitelji ili političari, ljudi će iz nje bježati glavom bez obzira. A kad pobjegnu svi koji išta vrijede, onda više neće biti novca za bahate premijere i licemjerne predsjednice, za zamjenice državnih odvjetnika koji odlučuju ovisno o tome tko čini zločin, baš kao ni za branitelje privilegija Imovinskog rata.

A kad se to dogodi, okrenut će se jedni na druge. To će, za razliku od ove tragikomedije pompozno nazvane Republika Hrvatska, biti predstava vrijedna gledanja.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala