Ako su Francuzi koji uništavaju spomenike revolucionari, onda je to i ISIS

Ako su Francuzi koji uništavaju spomenike revolucionari, onda je to i ISIS
Foto: Index/EPA

ŽUTI prsluci, pokret protiv visokih cijena goriva, počeo je kao duboko promašen, ali razumljiv bunt protiv trošarina na gorivo u Francuskoj. U međuvremenu je prerastao u nešto monstruozno. 

>> Prosvjednici su razbili glavu simbolu Francuske. Uvodi se izvanredno stanje?

Samo dva tjedna trebalo je buntovnicima da od mirnih prosvjeda dođu do toga da demoliraju spomenike u pariškom Slavoluku pobjede. Da kao potpuni barbari odrubljuju glavu bisti Napoleona i razbijaju lice spomeniku Marianne, simbola Francuske revolucije i njenih ideala slobode i razuma.  Rim 410., Carigrad 1453., Pariz 2018.

Francuzi vole prosvjedovati, sa svim dobrim i lošim što ide uz to

Deseci policajaca i prosvjednika su ozlijeđeni u Parizu, stotine ljudi su uhićene. Ali to je uobičajen folklor prosvjeda, bili oni lijevi ili desni, bilo protiv povećanja poreza i dobi za mirovinu, protiv zagađenja okoliša ili gašenja tvornica koje ga zagađuju, protiv korumpirane vlade ili policijskog nasilja, tradicionalno za 1. maja ili za summit G8. Francuzi, poznato je, vole prosvjedovati, sa svim dobrim i lošim što ide uz to.

Dobro je kad vlada mora računati da joj u svakom trenutku tisuće ljudi mogu izići na ulice. Loše je kad se ljudi bune protiv potpuno krivih stvari, kao što je porez na fosilna goriva čije izgaranje uzrokuje katastrofalno globalno zatopljenje. Još je gore kada to rade i podržavaju oni koji inače grme protiv kapitalizma i zagađenja koje uzrokuje. Ali u redu, oko toga se ne moramo složiti.

Ono što je najgore je što očito postoji potklasa ljudi - ideoloških fanatika i radikala, huligana, propalica i svih ostalih dežurnih prosvjednika - koji će skočiti na svaki vlak bunta, iskoristiti svaki povod da bi se mogli mlatiti s policijom, paliti, lomiti izloge. Koji će demonstrirati jer u svakoj demonstraciji vide kraj "sistema" i početak željene revolucije koja nikako da dođe - i za koju nemaju pojma što bi točno donijela sve i da dođe. 

Novinar Bloomberg Newsa u članku o neviđenom vandalizmu u Slavoluku pobjede poetično zaključuje da je rupa u bisti francuskog nacionalnog simbola razotkrila "golemu rupu u središtu francuske politike što ju je stvorio francuski predsjednik Emmanuel Macron". Ali spomenici se ne demoliraju zbog trošarina na dizel ili mirovinske reforme. Spomenici se demoliraju i ruše kada se želi srušiti neki društveni poredak - formatirati i resetirati ga, krenuti ab ovo. Što je nekad poželjno - kad se radi o totalitarnim režimima i o veličanju zločina poput genocida ili ropstva - ali najčešće nije. 

Kvragu i civilizacije, neka sve gori 

Razbijanje nacionalnih spomenika, nemojmo se lagati, izraz je mržnje prema toj naciji i civilizaciji koju simboliziraju. Ništa više ni manje.

Jer ako su ovo revolucionari, onda je revolucionar i pijani "branitelj" iz Splita koji je išao braniti domovinu od biste Rade Končara pa mu je ona onda ista skršila nogu. Onda su revolucionari i džihadisti ISIS-a koji su u sirijskoj Palmiri maljem i dinamitom uništili spomenike antičke civilizacije, daleko sofisticiranije i naprednije od njihove vehabijske distopije. Samo što, za razliku od vandala u žutim prslucima iz Pariza, imaju nešto bolju tehniku demoliranja.

Uostalom, ljevičarima koji su puni razumijevanja i simpatija za ovaj "narodni ustanak" možda će biti zanimljivo da neki među njima žele zamijeniti a Macronovu vladu ekstremno desničarskom vojnom huntom, kako je na Twitteru primijetio britanski autor i bivši parlamentarni zastupnik laburista, Denis MacShane. 

A dok se ovih dana često spominje podatak o čak 72 % Francuza koji prema zadnjoj anketi podržavaju "Žute prsluke", izostavlja se jednako bitan podatak da se njih 85 % protivi nasilnim neredima u Parizu. Ili, drugim riječima, 85 % Francuza ipak nije potpuno poludjelo.

Za razliku od novinara Bloomberga, meni se čini da ovaj vandalizam prije razotkriva golemu prazninu u središtu zapadne civilizacije. Zamor civilizacijskog materijala, što li. Ono neopipljivo nešto zbog čega je često preziru i domaći i doseljenici, i (ekstremni) ljevičari i desničari, pa sad rame uz rame divljaju po Parizu. Razbij, zapali, poharaj, sruši. Kvragu i povijest, kvragu i tradicija i naslijeđe, kvragu sav napredak koji smo postigli - a postigli smo, kao društvo i kultura, više nego ijedno drugo u povijesti, ma koliko mislili da nam je loše. Kvragu i to što bez strukture i poretka nema ni slobode - još jedna lekcija koju ovi ekstremisti ne mogu shvatiti ili im nije ni bitna, jer slobodu također preziru. 

Naši revolucionari hoće samo kaos. Samo neka sve gori i neka sve ide kvragu. A onda, kad divljanje završi, možemo si u Europi urediti društvo po uzoru na Sjevernu Koreju, Rusiju ili Saudijsku Arabiju. Samo da nije "neoliberalno". Ili, vjerojatnije, možemo imati svijet iz ''Mad Maxa'', kada klimatske promjene dokrajče ono što su započeli dokoni, bezglavi, destruktivni zapadnjaci čiji ispadi su tragični nusprodukt zapadnog prosperiteta i slobode.

Francuska je tu, kao i na nekim drugim točkama prelamanja u povijesti, samo ispred drugih. I kad je civilizacija išla silovito naprijed i, kako se sada čini, unatrag.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara