Alexandria Ocasio-Cortez: Jedina nada za Ameriku ili socijalistička prevara?

Alexandria Ocasio-Cortez: Jedina nada za Ameriku ili socijalistička prevara?
Foto: EPA

MLADA demokratska kongresnica Alexandria Ocasio-Cortez u roku od samo nekoliko mjeseci postala je jedna od najvećih zvijezda u američkoj politici. I dok su ljevičari oduševljeni njom, desničari je ne mogu smisliti.

Za jedne je karizmatična mlada predvodnica otpora Donaldu Trumpu koja ukazuje na probleme koji desetljećima muče Ameriku i nudi hrabra, principijelna i prijeko potrebna rješenja. Za druge je naivna, ekonomski nepismena i samodopadna radikalka čije bi socijalističke politike odvele SAD na isti put prema ponoru niz koji se strovalila Venezuela. Tko je u pravu?

>> Snimka se širi Fejsom: Mlada kongresnica razotkrila razmjere korupcije u SAD-u

>> Je li ova mlada Latina odgovor američke ljevice na Trumpa?

Put ove deklarirane demokratske socijalistkinje portorikanskog porijekla prema zvjezdanom statusu počeo je kad je, potpuno neočekivano, pobijedila na stranačkim predizborima za mjesto kongresnika 14. okruga savezne države New York, koji obuhvaća dio Queensa i Bronxa. Njen protukandidat Joseph Crowley bio je kongresnik kad je ona bila još u drugom razredu osnovne škole.

Ljevičarske glasače oduševila je njeno zauzimanje za tradicionalne i jasno artikulirane ljevičarske ideale: univerzalno javno dostupno zdravstvo i obrazovanje, regulaciju nekontroliranog Wall Streeta, podizanje minimalne plaće na 15 dolara po satu kako bi svi imali "plaću dovoljnu za život", saveznu garanciju zaposlenja, "stanovanje kao ljudsko pravo" i "Zeleni novi dogovor" (Green New Deal - aluzija na New Deal američkog predsjednika F. D. Roosevelta kojim su uvedeni ključni elementi socijalne države nakon Velike depresije). Ukratko, kao što je sama sažela u intervjuu za satiričku emisiju Daily Show s Trevorom Noahom: "Vjerujem da u modernom, moralnom i bogatom društvu nijedna osoba u Americi ne bi smjela biti presiromašna za život."

Micanje "velikog novca" iz politike, sklapanje "Zelenog novog dogovora"

Njen nastup na sjednici Kongresnog odbora za nadzor, u kojem je na šarmantan način iznijela neugodnu istinu o potpunom nedostatku sankcija za kršenje etike i sukob interesa izabranih zastupnika, ali i samog predsjednika, postao je internet-senzacija. Sjednica Kongresnog odbora u kojem je Ocasio-Cortez održana je povodom novog zakona koji su predložili demokrati u Kongresu, nazvanog "Zakon za narod 2019". Ovaj ambiciozni prijedlog zakona uključuje antikorupcijske reforme, mjere kojima se umanjuje utjecaj novca na izbore pomoću sustava financiranja kampanja kojim bi se javna sredstva uplaćivala kandidatima u iznosu jednakom malim pojedinačnim donacijama koje su kandidati dobili, i mjere kojima bi se olakšalo glasanje.

Ocasio-Cortez je i u svojoj predizbornoj kampanji pozvala na reformu zakona za financiranje kampanja i micanje "velikog novca" iz politike. Nesrazmjerni utjecaj bogatih korporativnih i sličnih donatora na politiku problem je na koji američka ljevica odavno upozorava, tvrdeći da on potkopava same temelje demokracije. U svojoj kampanji je, kao i mnogi drugi demokrati, zabranila donacije korporativnih PAC-ova (Political Election Committee - fondovi za prikupljanje sredstava za predizbornu kampanju), odnosno, kako ga je nazvala, "tamni novac specijalnih interesa".

Mlada kongresnica u međuvremenu je otišla dalje od medijski atraktivnih nastupa i pamtljivih poruka i, zajedno s demokratskim kolegom Edom Markeyjem, nadobudno predstavila rezoluciju o Zelenom novom dogovoru (Green New Deal - aluzija na New Deal američkog predsjednika F. D. Roosevelta kojim su uvedeni ključni elementi socijalne države nakon Velike depresije) - sveobuhvatnim programom državnog ulaganja i ekonomske reforme kojim bi se eliminirale američke emisije stakleničkih plinova koji izazivaju globalno zatopljenje i suzbila ekonomska nejednakost. Americi je potrebna "nova nacionalna društvena, industrijska i ekonomska mobilizacija razmjera kakvi nisu viđeni od Drugog svjetskog rata i New Deala", zaključuje se u ovoj rezoluciji. 

>> Povjesničar u Davosu sasuo sve u lice milijarderima, pogledajte snimku

A nejednakost je, pomalo neočekivano, završila u centru pažnje na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu gdje su se dvojica intelektualaca suprotstavila ustaljenoj tezi da su viši porezi za najbogatije štetni za ekonomiju. Mladi povjesničar i autor Rutger Bregman ustvrdio je na jednom panelu da bi, umjesto o filantropiji, sudionici foruma trebali govoriti o izbjegavanju poreza od strane bogatih. Upravo Ocasio-Cortez traži drastično višu stopu poreza na najbogatije Amerikance koja bi išla do 70-80%.

Na to se osvrnuo i profesor ekonomije i informacijskih sustava s čuvenog Sveučilišta MIT, Erik Brynjolfsson, kad je direktoru Della i milijarderu Michaelu Dellu odgovorio na njegovo pitanje postoji li ijedna zemlja u kojoj je marginalna stopa poreza od 70% na najbogatije ikad funkcionirala. "SAD. Od 1930-ih do 1960-ih porezna stopa bila je u prosjeku 70%. U nekim trenucima bila je 95%", odgovorio mu je lakonski Brynjolfsson.

>> Krugman: Alexandria Ocasio-Cortez nije luda, bogate treba dodatno oporezivati

Krugman: Amerika je imala i više porezne stope od onih koje traži Ocasio-Cortez

S poreznim planom Ocasio-Cortez slaže se i jedan od najpoznatijih živućih ekonomista, profesor na Sveučilištu u New Yorku i dobitnik Nagrade Nobelovog memorijala u ekonomskim znanostima, Paul Krugman. Iako je i sam omražen i žestoko kritiziran na (ekonomskoj) desnici zbog svojih kejnezijanskih stavova o važnosti državne potrošnje za zdravlje ekonomije, njegova podrška ipak daje planu Ocasio-Cortez određenu težinu. A Krugman se poziva i na drugog dobitnika tzv. Nobela za ekonomiju i stručnjaka za javne financije, Petera Diamonda, koji je u istraživanju zajedno sa stručnjakom za nejednakost Peterom Saezom procijenio da je optimalna porezna stopa na najviše prihode 73 posto. Njihova analiza vođena je prvenstveno postulatom granične korisnosti, odnosno argumentom da dodatni prihod milijunašima znači daleko manje nego onima s prosječnim prihodima.

S druge strane, tvrdi Krugman, argument republikanaca da niži porezi za bogate imaju ogromne pozitivne učinke na ekonomiju nije poduprt nijednim ozbiljnim znanstvenim radom i dokazima. 

"Vidimo da je Amerika nekad imala vrlo visoke porezne stope za bogate, čak i veće od onih koje predlaže Alexandria Ocasio-Cortez, te je u to doba imala sasvim solidan rast. Otkako su porezne stope pale, ni gospodarstvo ne raste kao prije", argumentira Krugman uz graf koji navodno predstavlja korelaciju između viših stopa poreza i gospodarskog rasta u zadnjih 60 godina. Ovom argumentu, međutim, mogu se ponuditi dvije ozbiljne zamjerke. Prvo, korelacija u grafu baš i nije tako snažna kako Krugman sugerira. I drugo, korelacija ne znači nužno i kauzalnu vezu - u ovom slučaju, visoka stopa rasta od 1960. do 1972. može se objasniti i snažnim tehnološkim napretkom u to vrijeme.

Osim toga, Krugman je kroz svoju dugu karijeru nanizao popriličan broj pogrešnih ekonomskih prognoza, a jedna od njih je i ona iz noći američkih izbora 2016., kada je predvidio da će nakon Trumpova dolaska na vlast doći do globalne recesije bez kraja na vidiku. Naravno, američka ekonomija je ustvari doživjela, ili bolje rečeno nastavila, impresivan rast, s praktički punom zaposlenošću i rekordno visokim burzovnim indeksima, što Trump naglašava u svakoj mogućoj prigodi. Nerijetko i preuveličava ekonomski uspjeh, iznoseći eklatantno pogrešne podatke, kao što je radio i u svom govoru o stanju nacije. 

AOC: Trump se boji nas socijalista

Ali Trumpove "alternativne činjenice", ni prve ni zadnje, prošle su manje zamijećene od njegove dramatične deklaracije protiv socijalizma."Ovdje, u SAD-u, alarmirani smo novim pozivima za usvajanjem socijalizma u našoj zemlji. Amerika je utemeljena na slobodi i neovisnosti - ne vladinoj prisili, dominaciji i kontroli. Rođeni smo slobodni i ostat ćemo slobodni. Večeras obnavljamo svoju odlučnost da Amerika nikad neće biti socijalistička zemlja", rekao je Trump, što je istovremeno bilo upućeno Ocasio-Cortez i njenom političkom mentoru, senator koji se i sam kandidirao za predsjednika, Bernieju Sandersu, koji se u tom trenutku doslovno uhvatio za glavu. Izraz lica Ocasio-Cortez za vrijeme govora također je govorio za sebe. 

Što je mlada demokratska socijalistkinja, kako se sama deklarira, odgovorila na Trumpov govor? "Mislim da je to odlično. On je prestrašen", rekla je za Fox News i dodala da ju je njegov govor više podsjećao na predizborni nastup nego na govor o stanju nacije. Ocasio-Cortez je sama bila meta čitavog niza manje ili više podrugljivih kritika, prvenstveno od strane republikanaca i njihove neslužbene stranačke televizije Fox News, ali i od centrističkih demokrata i novinara, zbog njenog neiskustva i navodne neozbiljnosti i nepromišljenosti njenih političkih prijedloga. 

Bivši republikanski kongresnik Jack Kingston tako ju je opisao kao "29-godišnju konobaricu koja govori čovjeku koji je zaradio milijarde dolara upravljajući biznisima i investicijama i nekretninama diljem svijeta kako upravljati svijetom", aludirajući na njenu kritiku Trumpa. Drugi republikanski kongresnik, Mark Meadows, posprdno joj je poručio da kongresnici "ne sjede i samo jedu bombone": Republikanski strateg Ed Rollins nazvao ju je "malom curicom s velikim ustima". A njena vlastita stranačka liderica, predsjednica Kongresa Nancy Pelosi, zajedljivo se osvrnula na njen plan o Zelenom novom dogovoru: "Zeleni san ili kako god ga hoćete nazvati, nitko ne zna što je to, ali su za njega, zar ne?"

>> Američka senatorica ima plan za spas kapitalizma

Ipak, barem osam potencijalnih i već proglašenih demokratskih kandidata za predsjedničke izbore 2020. podržalo je Green New Deal u cijelosti ili u nekim njegovim elementima, uključujući senatore Coryja Bookere i Elizabeth Warren, koja je i sama prije nekoliko mjeseci iznijela vlastiti smjeli prijedlog zakona za "spas kapitalizma". 

Dokument o "Zelenom novom dogovora" nestao nakon što je ismijan 

Kad je riječ o poreznoj politici, republikanci računaju da američki glasači neće podržati prijedlog za povećanjem poreza, pa ni najbogatijima. No ankete govore drukčije - prema anketi političkog portala The HIll, 59% glasača podržava porezni plan Ocasio-Cortez, uključujući, pomalo nevjerojatno, čak 45% republikanskih glasača. U isto vrijeme, sve više Trumpovih glasača osjeća se razočarano i izdano povećanjem poreza koji im je donijela Trumpova porezna reforma. Trumpovi glasači žale se na Twitteru da su ove godine morali platiti nekoliko tisuća dolara poreza više, dok u isto vrijeme nije došlo do najavljivanog općeg rasta plaća. Korporacije su svoje porezne olakšice, umjesto u veće plaće, uglavnom uložile u više dividende za dioničare.

Kako za Guardian piše Jeff Sparrow, dok elita iz Davosa i dalje drže jednog Bona relevantnim u debati o globalnim izazovima, Ocasio-Cortez, ili AOC kako je odmilja zovu, uspješno je izmijenila politički okvir prihvatljivog, takozvanog Overtonovog prozora, zahtjevom za većim porezima za bogataše poput Trumpa. Upućujući izazov političkom statusu quo i konsenzusu oko toga što je moguće i prihvatljivo, AOC se nametnula kao progresivna liderica. Mladost, karizma i atraktivnost joj pritom nisu bili naodmet. Poruga od strane milijunaša i ostrašćenih konzervativaca samo je voda na njen mlin.

Lijevi populisti poput AOC, kao i desni populisti s druge strane, shvaćaju da ljudi uglavnom ne glasaju na temelju detalja predloženog političkog programa, već na temelju određenih širokih načela i vrijednosti. Njen šef ured Saikat Chakrabarti prikladno je opisao logiku iza Green New Deala: "Ako zaista nije moguć, onda ga možemo revidirati. Ideja je postaviti najambiciozniji mogući cilj o tome što možemo napraviti i onda napraviti plan o tome. Zašto ne pokušati?"

Pa ipak, znakovito je da je, nakon što su objavu na blogu AOC o Green New Dealu mnogi kritizirali i ismijali  - pogotovo njen zahtjev za eliminiranje emisija od "krava koje prde i aviona", ukidanje nuklearne energije, pružanje "ekonomske sigurnosti za sve koji ne mogu ili ne žele raditi" ili prijedlog da vlada namakne desetke bilijuna dolara potrebnih za ovaj plan printanjem dolara - ta objava naprosto nestala.

Latinoamerikanci ne mogu biti ilegalni imigranti jer je Amerika - njihova zemlja?

"Da bude jasno, iako su 'zeleni' dijelovi Green New Deala dobri, 'New Deal' dijelovi su vjerojatno katastrofalno loši", ocjenjuje kolumnist Bloomberga, Noah Smith, koji je izračunao da bi golemo i dosad neviđeno proširenje socijalne države koje plan predviđa koštao oko 6,6 bilijuna dolara godišnje, što je oko trećine ukupnog američkog BDP-a. AOC je pak jučer na svom Twitteru objasnila, ne baš uvjerljivo, da se radilo o radnoj verziji dokumenta koja je greškom objavljena, kao i da društvenim mrežama kruže lažne verzije dokumenta. 

No AOC ne može iskoristiti istu izliku kad je riječ o njenoj radikalnoj i neutemeljenoj izjavi o ilegalnim imigrantima. "Mi stojimo na zemlji urođenika i Latinosi su potomci urođenika. I ne može nam se govoriti i kriminalizirati nas samo zbog našeg identiteta i statusa", rekla je pred pristašama, praktički tvrdeći da Latinoamerikanci ne mogu biti ilegalni imigranti zbog svog porijekla. Tome je dodala zahtjev za ukidanjem Službe za imigraciju i carine (ICE) zbog kršenja ljudskih prava i "prava na ljudsku mobilnost", što zvuči kao radikalno ljevičarsko protivljenje samom konceptu granica, državljanstva i dozvola boravka.

A to je jednako ekstremno, ako ne i više, kao Trumpovo tvrdoglavo inzistiranje na zidu na granici s Meksikom, zbog kojeg je blokirao vladu na više od mjesec dana. Kao i u slučaju porezne, energetske i drugih reformi koje predlaže, ova predvodnica nove američke ljevice riskira da utopističkim zahtjevima upropasti i one suvisle elemente svoje agende.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara