TEATRALNO i namrgođeno, okružen visokim vojnim činovima, Donald Trump je poručio naciji da rata neće biti. Barem ne sada i ne u onim razmjerima kojih su se svi pribojavali. Kazna za iranski napad na američke baze u Iraku bit će još veće sankcije.

Tako je stavljena "točka na i" besmisleno bombastičnog početka godine. Kasnije će možda ova američko-iranska kriza biti proučavana kao primjer okršaja s ciljem izbjegavanja velikog konflikta.

Iranska osveta nalik počasnoj artiljerijskoj paljbi

Iransko raketiranje bila je simbolična gesta. Pokrenuta netom nakon sahrane ubijenog Sulejmanija, paljba je više nalikovala počasnoj artiljerijskoj paljbi kakva je upriličena za sahrane visokih dužnosnika. Na taj način Iran je sačuvao obraz. Ignoriranje atentata osobe takvog značaja kao što je bio Sulejmani ne bi samo bila demonstracija slabosti režima pred nacijom, već i pred svim drugim bliskoistočnim zemljama, posebno Izraelom i terorističkim grupacijama poput ISIL-a.

Nešto se moralo poduzeti, a da se pri tome s najjačom vojskom na svijetu ne pokrene veliki rat koji bi za Iran bio izuzetno destruktivan - pa čak i katastrofalan. Iranci su stoga obavijestili vlasti Iraka o napadu na američke baze, vjerojatno računajući na to da će Irak prenijeti poruku Washingtonu. Rezultat je bio veliki vatromet bez ljudskih žrtava.

Ni SAD nije kanio započeti vojnu kampanju u Iranu. Sulejmani je ubijen na teritoriju treće države. Ako u svemu tražimo smisao i strategiju, onda je očito da je američki cilj bio sakaćenje iranskog utjecaja na Bliskom istoku, a ne uništavanje Irana kao takvog. Sulejmani je bio general iranske Revolucionarne garde koju je Washington prošle godine proglasio terorističkom organizacijom. Iz američke perspektive, atentat je stoga u uskom tehničkom smislu bio samo likvidacija vođe terorističke ćelije.

Bijela kuća je znala da će ubojstvo Sulejmanija glasno odjeknuti

No, Pentagon je Sulejmanija na meti imao već duže vrijeme, a ovaj se nije skrivao. Bijela kuća je jako dobro znala da će njegovo ubojstvo glasno odjeknuti Iranom, regijom i svijetom. Osim toga, iranske operacije po regiji kompleksnije su i veće od samog Sulejmanija. Njegovo ubojstvo neće obezglaviti ni Revolucionarnu gardu, ni obustaviti financiranje.

Stoga je više vjerojatno da je posrijedi bila akcija kojom je Trump htio glasno pokazati da je SAD još uvijek na Bliskom istoku, da je američka vojska tehnički i obavještajno superiorna i da je sposobna na radikalnije poteze. Trump je od samog početka mandata pokrenuo nekoliko vanjskopolitičkih fronti ili projekata, većinom konfrontacijskih - Kina, Sjeverna Koreja, Iran, Venezuela, EU, NATO. No nijedan od projekata zasad ne daje rezultate. Upravo suprotno, zemlje se snažno protive američkom pritisku. U predizbornoj godini, u sjeni opoziva, Trumpu je očito trebalo nešto čime bi mogao utvrditi američki odnosno svoj utjecaj.

Na početku mandata, Trump je naredio ispaljivanje šezdesetak Tomahawka po sirijskoj bazi Shayrat. Tada su mnogi u tome vidjeli njegovu odlučnost i naznaku smislene sirijske i bliskoistočne strategije. No, vrijeme je pokazalo da je Shayrat bio predsjednikov osobni reklamni letak, a ne dio veće američke politike.

Velika, ali beskorisna epizoda

I ova kriza također može postati tek jedna u nizu epizoda koje su velike, a beskorisne. U obraćanju naciji Trump kao da je vratio stvari na ishodišni položaj: Iran neće imati nuklearno oružje, uvodimo sankcije. Trump je također dodao da valja tražiti bolji sporazum s Iranom te je ubacio nekoliko fraza o želji da Iran bude prosperitetna i bogata nacija, baš kao što je nekoć govorio o Sjevernoj Koreji.

Pri tome treba obratiti pažnju da je Iran već ionako dugo vremena pod sankcijama, a smisao nuklearnog sporazuma s Iranom koji je Trump glasno napustio je u tome da se Teheranu onemogući stvaranje nuklearnog oružja. Jedini način kako Trump može ispuniti svoje obećanje je povratak SAD-a u nuklearni sporazum. Bolji sporazum od trenutnog nuklearnog sporazuma je teško sklopiti, osim ako Teheran ne pristane da se zabetoniraju sva energetska postrojenja i znanstveni instituti u zemlji, a država prijeđe na parnu tehnologiju. No, s obzirom na to da Iran još uvijek nije napustio sporazum i nastavlja aktivno prizivati europske zemlje da lobiraju za njegovo očuvanje, možda će Teheran osmisliti neke dodatne, ali suštinski male dodatne ustupke koji se SAD-u mogu predstaviti kao "bolji sporazum".

Ipak, šanse su male. Kroz krizu su Iranci shvatili da se SAD također pribojava rata - ne gubitka, ali dugotrajnog i skupog krvoprolića koji bi doslovno zahvatio čitav Bliski istok i poremetio sve što je Washington gradio. Vojni analitičari u Pentagonu sigurno su Trumpu slikovito predočili scenarije jačanja ruskog i turskog položaja te osvetu Islamističkih fundamentalista. Iranci su stoga svjesni da mogu nastaviti provoditi istu politiku kao i prije, jer se položaj njihove zemlje nije bitno promijenio. Konzervativne snage u Iranu mogu ojačati i nastaviti financiranje svih svojih ćelija i šijitskih snaga.

Sve ostaje po starom

Teheran je također promotrio i reakciju drugih zemalja, koje su većinom kritički gledale na potez Washingtona i odmah se distancirale od vojnog sudjelovanja ili pomoći. Iako je Trump zazivao pomoć NATO-a, jednostrana akcija ubijanja stranih generala i totalni manjak konzultacija sa stožerom i članicama NATO-a nije u duhu saveza i zajedničkog donošenja odluka. Amerika je tu sama i Iran će to zapamtiti.

Irak, koji je ovih dana preživio šok, donio je odluku o emancipaciji od stranih utjecaja i vojski, barem na papiru. Zemlja koja grca u financijskim i institucijskim problemima ne može si priuštiti okršaj dvije strane snage na svom teritoriju, ali isto tako se ne može sama nositi s teroristima. Stoga je odluka parlamenta da se protjeraju sve strane vojske bio nužan potez za distanciranje od konflikta.

U konačnici to znači da će zasad, ako ne bude novih radikalnih poteza, sve ostati relativno po starom. Iran će sada biti više motiviran za Siriju i koordinaciju s Rusijom i Turskom. Trump će se vratiti svojim ostalim problemima i prodaji oružja po Bliskome istoku. Nuklearni sporazum zasad ostaje na aparatima do daljnjega. Teheran je sada motiviran za daljnje oprezno kršenje položaja sporazuma jer je glavni poučak koji američki antagonisti mogu izvući iz Trumpove politike da treba stisnuti zube, izdržati stotinjak gnjevnih tvitova, preživjeti sankcije i nastaviti raditi sve što se do sada radilo. Od krize do krize, preživjeti Trumpa.

*Dr.sc. Branimir Vidmarović je diplomirao i doktorirao međunarodne odnose u Moskvi na MGIMO-u te je specijalist za japansko-kineske odnose.