Foto: Index, Facebook

REZULTATI izvanrednih saborskih izbora 2016. još jednom su potvrdili neupitnu istinu: da društvene znanosti (zapravo društveni znanstvenici, ovog puta u prvom redu politolozi i politički sociolozi) nemaju metode koje bi im omogućile dobro/precizno predviđanje budućnosti.

Međutim, društvene znanosti i znanstvenici mogu - na temelju teorijskih znanja i "forenzične analize" - ponuditi objašnjenja za društvene događaje koji su iza nas. Imaju, dakle, eksplanatornu vrijednost.
Kako sam dobio mnoštvo zamolbi prijatelja (stvarnih i virtualnih) i poznanika da "protumačim" i komentiram rezultate izbora, odlučio sam najsažetije iznijeti neke osobne zaključke i razmišljanja.

Najveći pobjednik je HDZ

Prvo. Najveći pobjednici izbora su Andrej Plenković i njegov (!) HDZ. Ne samo zbog relativne pobjede na izborima i sedam mandata više koje je njegova stranka osvojila od Narodne koalicije (61 HDZ, 54 NK), već i zbog niza drugih razloga i postignuća:
(a) simbolički i programski u izuzetno kratkom vremenu uspješno je pomaknuo stranačku ideologiju i doktrinu u desni centar (narodnjaštva, republikanstva, kršćanske demokracije, pravaštva, europejstva – jednom riječju SUVREMENOG TUĐMANIZMA),
(b) mudro je odlučio da pravaški identitet HDZ-a očuva promicanjem dr. Zlatka Hasanbegovića, uz istodobno „eliminiranje“ Pere Čorića i Ivana Tepeša,
(c) u kratkom je vremenu izgubljenu i deprimiranu stranku podigao na noge, iz mrtvih i,
(d) mogućnost preuzimanja inicijative u pregovorima za formiranje saborske većine i vlade na čijem će čelu biti baš on – Plenković.

Najveći gubitnici SDP

Drugo. Logikom stvari, najveći su gubitnici izbora Zoran Milanović i SDP (ne i drugi ortaci Narodne koalicije koji bez nje ne bi uopće ušli u Sabor: HNS i HSS). Razlozi poraza su brojni, ali je najvažniji svojevrsno identitetsko vrludanje, da ne kažem samoubojstvo SDP-a: umjesto socijalne demokracije izmislio je pojam "narodna koalicija“, pa je ostavio dojam da se radi o stranci Vesne Pusić i Ivana Vrdoljaka, a ne "Račanovoj stranci". Nasuprot personalnoj kampanji koju je vrlo uspješno vodio Andrej Plenković, svjesno pretjerujući u korištenju prvog lica jednine („Ja sam …) i inzistirajući na sebi kao "lideru novog HDZ-a", Milanović je SVAĐALAČKO GOVORENJE prepustio u javnosti ne odveć popularnim Krešu Beljaku i Ivanu Vrdoljaku; na kraju i Vesni Pusić.

Podjednako važan razlog poraza je „odcjepljenje“ od SDP-a brojnih uvjerenih socijalnih demokrata koji su, zaraženi politikom, formirali nove stranke koje su umanjile biračku potporu SDP-u.

Treće. Činjenica da je na izbore izišlo 250.000 ljudi manje nego prošle godine simptom je dubokog nepovjerenja Hrvata u političke stranke, demokratski proces i političke elite. Žrtva apstinencije ovog je puta bila Narodna koalicija, ali sljedeći put to može biti HDZ.

Četvrto. Iznenađenjem izbora i svojevrsnim moralnim pobjednikom izbora možemo, zasad (nitko ne zna što donosi novi dan) smatrati Ivana Velimira Sinčića, dr. Ivana Lovrinovića i Jedinu opciju, predvođenu Živim zidom: zbog osam osvojenih mandata, ali i zbog garda koji su zauzeli prije i nakon izbora.

Peto. Gubitnicima izbora treba smatrati i sve pojedince i agencije koje su provodile i objavljivale predizborne ankete, ali, po prvi put, i izlazne ankete.

Šesto. Veliki pojedinačni pobjednici izbora su svi oni koji su s niskih „grana“ na izbornim listama trijumfalno ušli u Sabor: Bruna Esih, Anka Mrak Taritaš, Milijan Brkić, Zlatko Hasanbegović, Ivan Pernar Robespijer, Milan Kujundžić, Anton Kliman itd.

Sedmo. Veliki pojedinačni gubitnici izbora su Radimir Čačić, Stipe Mesić, brojni pravaši koji su pokušali come-back, ali i Branimir Glavaš i njegova stranka.

Osmo. Iako je osvojio 13 mandata MOST se nalazi pred prekretnicom: ako nastavi politički ucjenjivati svojim „jamstvima“, a ne odustane od mistično-mesijanskog poslanja u koje se je ufurao, lako bi mogao postati kao mitski PIR.

Sve u svemu, Andrej Plenković i HDZ bili su u prilici da preuzmu inicijativu za BRZO FORMIRANJE STABILNE VLADE, što su i učinili. Za to su imali sve pretpostavke, a najvažnija je ta što pred sobom imaju brojne mogućnosti.

Naravno, na kraju treba kazati da pobjeda na izborima i formiranje VRH-a u današnjim gospodarskim, politički i socijalnim prilikama u Lijepoj Našoj ne moraju biti velika sreća.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala