Ilustracija: FAH, 123rf

ZBOG pljačke 800 tisuća kuna iz Centra za korisnike Zagrebačkog holdinga (koji su stručnjaci okarakterizirali kao laku metu razbojnicima) pod povećalom se našao stupanj sigurnosti u poslovnici te gradske megafirme u kojoj je za sigurnost zadužen bivši ministar unutarnjih poslova Joško Morić.

Stručnjaci za sigurnost poput Željka Cvrtile već su, bez dlake na jeziku, javno izgovorili ono što struka jako dobro zna – osiguranje Holdingovog Centra za korisnike nije ni blizu onom kakvo bi, obzirom na toliki promet gotovim novcem, trebalo biti. Naime, Centar je nekim veleslalomom između zakona uspio izbjeći da ga se tretira kao novčarsku ustanovu – iako je i razbojnicima očito bilo posve jasno s kojim količinama novca dnevno barata.

No, samim time izbjegnuta je zakonska obaveza uvođenja svih modela zaštite koje zakon propisuje za novčarske ustanove, uključujući i naoružanog zaštitara. To što u poslovnici rade ljudi koje, dakle, ne smiju čuvati naoružani zaštitari i koji ne sjede iza šaltera s staklima otpornima na metke, na radnim mjestima koja nisu pokrivena video kamerama, niti imaju sigurne sobe... manje važno. "Ovdje je vjerojatno korištena neka rupa u zakonu...", zaključio je Cvrtila komentirajući pljačku Holdinga za medije.

Naime, aktualni zakon o zaštiti novčarskih institucija jasno definira koji objekti u poslovanju gotovim novcem moraju imati zaštitu i precizira kakvu pa su, recimo, po njemu čak i zlatarnice i filigranske radnje dužne imati, primjerice, protuprovalni sustav s centraliziranom dojavom i nadzorom alarma, neprekidni sustav video-nadzora unutar i izvan objekta s pohranom video-zapisa u digitalnom obliku, osigurati  pohranu novca i vrijednosti s uplatno-isplatnih mjesta iznad blagajničkog maksimuma propisanog sigurnosnim procedurama u čvrste neprobojne (zidane ili protubalističke) prostore ili prostorije s protuprovalnim ili drugim neprobojnim vratima u sefove s mehaničkim otvaranjem ili sefove s vremenskom odgodom otvaranja ili sefove, ako se nalaze izvan čvrstih neprobojnih (zidanih ili protubalističkih) prostora ili prostorija s protuprovalnim ili drugim neprobojnim vratima, koja imaju vremensku odgodu otvaranja...

Holding, da skratimo, nije imao obvezu podići stupanj sigurnosti na višu razinu jer ga zakon na to ne prisiljava. No, isto su tako to mogli učiniti pa nisu. Jer, Holding ne mora. Holding ništa ne mora. Točnije, Holding može kako hoće.

Zbrinjavanje tehnoloških viškova u zaštitare

Struka se pred bandićevskim umotvorinama hvatala za glavu još prije nekoliko godina, kad je najavljeno da će Holding iz navodnih tehnoloških viškova stvoriti svoju vlastitu zaštitarsku službu. Iz Ceha zaštitara pri HGK i strukovnih udruga zgranuto su komentirali kako je točno da se time ne krše nikakvi zakoni, ali i da je riječ o praksi koja je suprotna praksi u svijetu i tržišno neuobičajena. Ukratko - još jedan veleslalom između zakonskih odredbi...

Holdingov argument 'za' bio je da će tim postupkom zbrinuti spomenute tehnološke viškove gradskih firmi (?!), a to koliko će Zagrepčane koštati obuka i opremanje Bandićeve vojske zaštitara, nitko nije pitao. Ondašnji predsjednik Sektora za komunalno gospodarstvo pri HGK, Rudolf Rom, komentirao je kako je riječ o 'čudnoj situaciji', da mu nije poznato da bi ijedan grad u svijetu u svojem vlasništvu imao zaštitarsku službu, ali i da temeljem zakona, grad ima mogućnost osnovati trgovačko društvo...

Po tom, prvom planu, bilo je zamišljeno da Bandićevih zaštitara bude 500. Prema našim informacijama, ipak ih je nešto manje – četiristotinjak. Organizacijski su ustrojeni kao unutarnje službe pojedinih poslovnih subjekata unutar Holdinga pa tako Vodoprivreda ima svoje jedinice, Robni terminali svoje, Velesajam svoje, itd. Iako im je poslodavac isti, odore su im, primjerice, različite, a brojčano stanje kreće im se između 100 i 150. Nadalje, Grad Zagreb ima svoju unutarnju službu, u kojoj je angažiran otprilike jednak broj ljudi, a postoji i zasebna služba kojoj su prioritet javni prostori pregledavanje video nadzora i slično (ne brkati sa Zagreb-parkingom ili nekom od sličnih tvrtki!). Ukupno, po našoj računici, četiristotinjak.

Svi ti ljudi raspoređeni su po radnim mjestima unutar firmi koje su podružnice Holdinga, u jednom dijelu kao čuvari i portiri, međutim, očito ih se šalje i na druge lokacije. Naime, u vrijeme pljačke Holdingovog Centra u Vukovarskoj pljačkaši su tamo zatekli nenaoružanog djelatnika – Robnih terminala, za kojeg je potpuno nejasno kako je uopće i po kojoj osnovi tamo i završio. Sustav koji samo zvuči komplicirano, uvjeravaju nas naši sugovornici, zapravo je u najvećem dijelu tipičan bandićevski medij za uhljebljivanje.

Uz svoje ipak angažira "prave zaštitare"

Naime, uz vojsku ljudi koje Holding ima na plaći, za sve ozbiljne poslova zaštite mora angažirati i "prave" zaštitare, za što posljednjih godina koristi tvrtke Sokol Marić, Bilić Erić, Sigurnost Osijek, Posilović Zaštitu, što je također priča za sebe. Poslali smo upit Holdingu koje sve tvrtke angažiraju, koliko to košta, te da nam potvrde informaciju o 400 vlastitih zaštitara u Holdingu i Gradu. Odgovore ćemo objaviti čim ih dobijemo.

Joško Morić, koji je zadužen za sigurnost i tu famoznu unutarnju službu Holdinga nije htio pričati za Index, točnije SMS porukom se ispričao što do okončanja istrage pljačke ne može pričati na teme koje su direktno ili indirektno povezane s tim djelom.

A iz zaštitarskih krugova doznajemo i kako je jedno vrijeme bila aktualna inicijativa po kojoj bi zaštitarske firme preuzele i zaposlile dio tih Bandićevih zaštitara, ali je ona propala. „Nije to njima dolazilo u obzir. Prilično logično – njihove su plaće skoro dvostruko veće od zaštitara u privatnim firmama...“, završava priču jedan naš izvor.