NEKOĆ moćni suradnik bivšeg zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, samozvani kralj javne rasvjete Mijo Marošević, pokrenuo je protiv Hrvatske postupak pred Europskim sudom za ljudska prava jer tvrdi da na hrvatskim sudovima nije imao pravedno suđenje, javlja N1.

Maroševiću je u listopadu 2021. Vrhovni sud potvrdio presudu kojom je osuđen na tri godine zatvora jer je od 2005. do siječnja 2009. uzimao proviziju od pet posto kako bi osigurao posao određenim dobavljačima. Uz njega, potvrđenom presudom kažnjen je i Petko Gavrilović, suvlasnik tvrtke Gamont, jedan od poduzetnika koji su slovili kao iznimno bliski pokojnom gradonačelniku i njegovim ljudima. Za pomaganje Maroševiću u primanju mita kažnjen je uvjetno na godinu dana zatvora uz rok kušnje od tri godine.

Kako je namještao poslove?

USKOK je uspio dokazati da je Marošević kao voditelj gradskog odsjeka za građenje i održavanja javne rasvjete krajem 2005. tražio proviziju od dobavljača za svaku nabavljenu svjetiljku određenog proizvođača. Donio je odluku da se ugrade svjetiljke baš Hellux Elektre iz Češke. U iduće tri godine Marošević je za to primio oko 1700 eura mita.

Osuđen je i jer je 2007. iskoristio svoj položaj i lažno tvrdio da ima odlučujući utjecaj na plaćanje računa za održavanje javne rasvjete. Zato je od firme Elektrograđenje, koja je obavljala poslove podizvođača na održavanju javne rasvjete, tražio novac kako bi im bili plaćeni odrađeni poslovi, ali i za dobivanje budućih poslova.

Pravomoćnom presudom naloženo mu je da državi vrati oko 5.7 milijuna kuna, odnosno nešto više od 765 tisuća eura. Sada, u tužbi koju je podnio protiv Hrvatske, tvrdi da cijeli taj postupak nije bio pravedan.

Kada je zapravo primio mito?

Hrvatski sudovi zaključili su da je Marošević mito primio u siječnju 2009. godine. Tada su, navedeno je, bile zabilježene njegove zadnje koruptivne radnje. Zbog toga u njegovom slučaju nije primijenjen Kazneni zakon iz 2011. kojim se primanje mita kažnjava s jednom do 10 godina zatvora, već onaj iz 2006. koji je za primanje mita predviđao jednu do osam godina zatvora.

Marošević je, pak, smatrao da je u njegovom slučaju trebao biti primijenjen još blaži Kazneni zakon, onaj iz 1997., jer se prema pravnoj teoriji kao početak primanja mita računa trenutak kada je za to pao dogovor. To je, prema optužnici protiv Maroševića, bio prosinac 2005. godine. Kazneni zakon iz 1997. propisivao je za primanje mita šest mjeseci do pet godina zatvora.

"Nisam imao pravedan proces"

O ovom slučaju već je raspravljao i Ustavni sud RH. Iako je utvrdio da je u proceduri učinjen propust jer odgovor tužiteljstva na Maroševićevu žalbu na prvostupanjsku presudu nije poslan njegovoj obrani, zaključio je kako se zbog toga pravomoćna presuda ne mora poništavati.

U tužbi Europskom sudu za ljudska prava Marošević sada navodi da taj potez Ustavnog suda nije bio pravedan. Postupio je arbitrarno, smatra Marošević, jer je odlučio da mu unatoč propustima neće poništiti pravomoćnu presudu. Osim toga, nepravednim smatra i odluku da mu se sudi na osnovu Kaznenog zakona iz 2006. umjesto onog još blažeg iz 1997. godine.

Sada zastupnica Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava mora odgovoriti na nekoliko pitanja koja joj je taj sud postavio.

Postavljena pitanja

Prema priopćenju, Europski sud za ljudska prava pitao je Hrvatsku ova pitanja: Je li datum primanja mita u Maroševićevom slučaju bio suprotan ranijoj sudskoj praksi? Jesu li hrvatski sudovi napravili propust kada nisu primijenili najblaži Kazneni zakon? Je li Maroševiću prekršeno pravo na pravično suđenje kada mu nije proslijeđen odgovor tužiteljstva na žalbu? Je li mu pravo na pravedno suđenje prekršeno i kada mu Ustavni sud nije dosudio odštetu i kada mu nije ukinuo presudu?

Nakon što dobije odgovore na sva ta pitanja, Europski sud za ljudska prava utvrdit će je li u slučaju "kralja javne rasvjete" doista bilo kršenja prava na pravedno suđenje i hoće li mu Hrvatska za to ipak morati platiti odštetu. Ako do toga dođe, Marošević bi mogao tražiti i ponovno suđenje na hrvatskim sudovima.