MALO prije deset sati zagrebački Zrinjevac već je bio pun – grupice ljudi, šareni napuhani baloni, autobus s razglasom, na podu poredane hrvatske zastave. Hod za život, manifestacija koja se u Zagrebu održava već četvrtu godinu, uskoro će početi. Svega tu ima – gospođa odjevenih kao da idu na vjenčanje, sa svježe isfeniranim frizurama i ulaštenim cipelama, supruga u odijelima, obitelji odjevenih u sportsku odjeću, studenata u plavim i ljubičastim majicama s logom organizacije, razigranih tinejdžera, časnih sestara s ruksacima, osamljenih individualaca koji tumaraju okolo. Sreli smo i pokojeg političara, no o njima nećemo pisati, dan je predizborne šutnje, a DIP je najavio mogućnost kazne medijima u slučaju kršenja ovih odredbi. Ipak, nisu ovdje u tolikom broju kao i prethodnih godina, kad su znali da će mediji izvještavati o njihovoj prisutnosti. No na sjeverozapadnom uglu parka, tik uz semafor, grupica je muškaraca u srednjim godinama, a odjeveni su uglavnom u crno. Jedan u ruci drži zastavu, drugi ima majicu HOS-a na kojoj piše Za dom spremni, treći četvrtom priča nešto o Bleiburgu.

Tu su došli jer su "za život, obitelj i Hrvatsku"

Ulazimo u park, prilazimo ljudima. Pričamo s njih nekoliko – gospođom Ivicom Obad koja je došla sa suprugom i čeka hoće li im se sin pridružiti ako se probudi, prijateljicama Martom Blajić Džajom i Dubravkom Knežević, koje su tu s obiteljima, studentima Filipom i Josipom. Svi nam kažu više-manje isto – tu su došli jer su za život, obitelj i Hrvatsku.

Nešto dalje opet uočavamo dvojicu muškaraca odjevenih u crno. Ističu se u šarenoj gomili. Jedan drži mobitel u ruci, na njemu je naljepnica Za dom spremni.

"Oprostite, može li izjava?” pitamo. "Za koga pišete?” odgovara protupitanjem. "Za Index”, odgovaramo. "Onda ništa! Hoćete da vam izvadim osobnu iskaznicu ratnog vojnog invalida?” sad se već dere. Ne treba, hvala, odlazimo.

Student sestrinstva: "Ja sam za zabranu pobačaja"

Malo dalje na livadici sjede tri djevojke. Ni tu ne prolazimo bolje. Pitamo ih zašto su tu. Jedna odgovara: "Ja sam isto novinarka. Za koga vi radite?” "Za Index”, odgovaramo. "Onda ništa”, kaže nam ova studentica komunikologije, kako će poslije ispričati. Ipak, njenom prijatelju Mati Duvančiću, studentu sestrinstva na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, to nije važno. 

"Podržavam Hod za život od začeća do smrti. Podržavam udruge koje se brinu za žene koje odluče roditi. Pitajte one koji hodaju za slobodu zašto oni ne pomažu ženama koje žele roditi”, kazuje Duvančić što nam je činiti. Na pitanje kako bi on riješio zakonsku regulativu, neuvijeno odgovara: ''Ja sam za zabranu pobačaja.''

Za zakonsku zaštitu nerođene djece

Feministice, ali i analitičari koji se bave radom novih konzervativnih udruga čije se ubrzano širenje posljednjih godina primjećuje i u Hrvatskoj, smatraju kako iza slogana "za život'' zapravo leži ograničavanje prava žena na slobodu odlučivanja. I dok se iz organizacije Hoda za život danas nije čulo otvoreno zagovaranje zabrane pobačaja kao kod mladog studenta sestrinstva, i njihov narativ u odnosu na prethodne godine ponešto se otkrio. Dok su prijašnjih godina organizatori Hoda za život tvrdili da oni hodaju samo za život i brinu ih ekonomski faktori zbog kojih se žene odlučuju na pobačaj, ove godine otišli su korak dalje – tvrde da su za zakonsku zaštitu nerođene djece.

Upola manje ljudi nego prošle godine

No kako se njihova retorika zaoštrava, a maske polako skidaju, čini se, barem prema prvim procjenama, da im potpora opada. Prema policijskoj procjeni, prošle godine bilo je 10.000 ljudi, 2017. godine bilo ih je 15.000, a prve godine Hoda za život policija je izjavila kako ih se okupilo 7000. S tom brojkom u policiji barataju i ove godine. 

No zato otpor jača. Barem ako je suditi prema kontraakcijama. Nakon što su organizatori dali izjave za medije, povorka kreće, a već ih na samom početku zaustavljaju prve aktivistice koje se zalažu za pravo žena da slobodno odlučuju o svom tijelu. Sjele su na pod, iza njih je bijela krvava plahta i žene odjevene u krvave spavaćice.

Krvave spavaćice kao znak upozorenja

"Mi našim krvavim spavaćicama pokazujemo što bi se događalo da se pobačaj zabrani. Ni crkva ni država ne mogu narediti ženama da rađaju”, uspijeva nam kazati Bojana Genov, dugogodišnja aktivistica, prije nego što je policija krenula prema njima i počela ih nositi u marice. Jedna gospođa s velikim križem oko vrata zadovoljno trlja rukama. "Bog i Hrvati”, govori. Čovjek pored nje na pitanje zbog čega mu smetaju prosvjednice, ljutito odgovara: "Ja sam petero djece napravio, a ti nijedno."

Prosvjednici i u Tomićevoj i Mesničkoj ulici, osmrtnica na Gornjem gradu

Povorka nastavlja prema Trgu bana Jelačića, a potom Ilicom prema Gornjem gradu. Na uglu Tomićeve ulice, drugi prosvjednici. Nose transparente na kojima piše "Zbog vas ljudi odlaze", "Not your uterus, not your opinion", "Tko tu jebe, tko tu rađa" i "Abortirati Crkvu".

Nedugo potom u Mesničkoj ulici treća je grupa prosvjednika. Nose transparente na kojima piše "Zahtijevamo besplatan pobačaj" i "Stop nasilju nad rodiljama". Policija se pobrinula da budu dovoljno udaljeni od kolone "hodaša'' koja odlazi na Markov trg.

Na Gornjem gradu netko je ostavio na zidu osmrtnicu. Na njoj piše: "Vječna uspomena i sjećanje na sve žene preminule zbog liječničkog priziva savjesti i obavljanja pobačaja u nesigurnim uvjetima. ZA NJIH NITKO NE HODA.''

Već je sparina i kolona sporo dolazi na Markov trg. Velik dio ostaje uz okolne zgrade gdje je hlad i ne ulazi u ograđeni kavez. Drugima organizatori ne daju ući, premda ima i više nego dovoljno mjesta. Kreće program. Organizatori pričaju o potrebi zaštite života od rođenja do prirodne smrti. 

"Želim zahvaliti medicinskim sestrama i kolegama koji se isto bore za život. Oni se bore za priziv savjesti. Nemojmo zaboraviti, oni se brinu za dva života – trudnice i nerođenog djeteta. To je pravo zaštićeno Ustavom'', rekao je mladi liječnik Filip Đekić dodajući kako se treba zalagati za zakonsku zaštitu nerođene djece.

"Kako moj muž kaže - život je najbolja stvar u životu"

Njegova kolegica Magdalena Krpina Zdilar entuzijastično priča o mjesecima organizacije u kojoj je sudjelovala zajedno s još jako puno ljudi. Zanimljivo, nešto ranije na pitanje koliko je novca potrošeno za organizaciju, odgovorila je kako nema pojma jer se nije bavila time. 

"Kako moj muž kaže - život je najbolja stvar u životu", veselo priča u mikrofon Krpina Zdilar i nastavlja:

"Tu je moj mali Niko od pet mjeseci i njegov tata Mate. Ja sam prije pet mjeseci, zadnjih devet imala Niku u svom trbuhu. Čula sam otkucaje njegovog srca, znate kako je to, bum tras ananas”, prisjeća se Krpina Zdilar. Nije ona jedina koja je povela dijete na Markov trg. Kako je vrijeme odmicalo, postajalo je sve sparnije, djeca umorna sjede na ogradama, čeka se Thompson.

"Ajde, živni malo"

Na njegovu najavu, ljudi su malo živnuli, poneki zaplesali, zastave su se zavijorile. Vrijeme je sparno, znoj se osjeća u zraku. Jedna časna sestra snima mobitelom. Grupica srednjoškolki veselo pjevuši. Poneka ruka je u zraku. Skupina djece nezainteresirano se valja uz ogradu gdje ima malo hlada. Jedan otac diže dijete koje umorno stoji pokraj ograde. "Ajde, živni malo”, govori mu.

"Sad će Thompson otpjevati pjesmu zbog koje mu nećemo isključiti mikrofon", najavljuje organizator. Tek pjesma "Geni kameni” uspijeva izazvati malo veći ushit, no ne zadugo.

Thompson pjeva zadnju pjesmu ''Lijepa li si'', ljudi se već polagano kreću u suprotnom pravcu. Nakon završetka čuje se mlako:

"Hoćemo još.'' No ništa od toga.

Organizatori zahvaljuju svima, pozivaju prisutne da dođu i dogodine te da se bore za obitelj, narod i zakonsku zaštitu obitelji. Na kraju napominju da se zastave i transparente ostave na Trgu.