BORIS Bažanov ostao je u povijesti zapamćen kao jedan od najviših sovjetskih dužnosnika koji su se usudili pobjeći iz Sovjetskog Saveza, i to u vrijeme kada se Staljinov sustav tek počeo zatvarati, ali je već pokazivao svu svoju brutalnost.

Strelovit uspon u boljševičkoj hijerarhiji

Bažanov je rođen 1900. godine i izuzetno rano je napredovao u boljševičkoj hijerarhiji. Početkom 1920-ih postao je tehnički tajnik Politbiroa i osobni tajnik Josifa Staljina, što mu je omogućilo izravan uvid u najpovjerljivije dokumente i rasprave sovjetskog vrha. Bio je prisutan pri donošenju odluka koje su odlučivale o sudbinama milijuna ljudi i izbliza je promatrao kako Staljin sustavno uklanja suparnike i koncentrira moć u svojim rukama.

Iz tog iskustva proizašlo je duboko razočaranje sustavom kojem je služio. Bažanov je shvatio da se iza revolucionarnih parola krije represivni mehanizam u kojem nitko nije siguran, pa ni oni najbliži vođi. Svjestan da bi u jednom trenutku i sam mogao završiti kao žrtva unutarnjih obračuna, počeo je planirati bijeg - čin koji se u tadašnjem SSSR-u smatrao gotovo samoubilačkim.

Bijeg na simboličan datum

Na kraju je odlučujući korak učinio 1. siječnja 1928. godine, na Staru godinu. Tijekom službenog putovanja u središnju Aziju iskoristio je blagdansko razdoblje, kada su nadzor i disciplina bili opušteniji, te je pobjegao preko granice u Iran.

Bažanov je potom stigao u Europu, gdje se nastanio u Francuskoj. Njegov bijeg izazvao je veliku pozornost jer je bio najviši sovjetski dužnosnik koji je dotad prebjegao na Zapad. U emigraciji je objavio memoare u kojima je detaljno opisao unutarnje odnose u Kremlju, Staljinov uspon i metode kojima je partijska elita učvršćivala vlast. Ti zapisi smatraju se jednim od prvih autentičnih svjedočanstava o stvarnom funkcioniranju Staljinova režima.

Sovjetske vlasti su ga proglasile izdajnikom, a prema nekim navodima pokušale su ga i likvidirati. Unatoč tome, Bažanov je preživio desetljeća u egzilu i umro 1982. godine. Njegova priča ostaje rijedak primjer čovjeka koji je na vrijeme shvatio prirodu sustava kojem je pripadao - i koji je iz samog središta moći pobjegao dok je još mogao.