VIJETNAMSKI rat, sukob koji je trajao od 1955. do 1975. godine, završio je dramatičnim padom Saigona, glavnog grada Južnog Vijetnama, 30. travnja 1975. Ovaj događaj označio je kraj dugogodišnje borbe između komunističkog Sjevernog Vijetnama, podržanog od strane Sovjetskog Saveza i Kine, i Južnog Vijetnama, uz podršku Sjedinjenih Američkih Država.

Pobjeda Sjevernog Vijetnama dovela je do ujedinjenja zemlje pod komunističkom vlašću, a evakuacija Saigona ostala je upamćena kao jedan od najkaotičnijih i najtragičnijih trenutaka rata, simbolizirana ikoničnom fotografijom ukrcavanja na helikopter.

Pozadina i pad Saigona

Nakon potpisivanja Pariškog mirovnog sporazuma 1973. godine, kojim su se američke trupe povukle iz Vijetnama, Južni Vijetnam ostao je oslabljen. Bez značajne vojne i financijske potpore SAD-a, vojska Južnog Vijetnama (ARVN) nije mogla odoljeti sve snažnijim ofenzivama Sjevernog Vijetnama.

Početkom 1975. godine, sjevernovijetnamske snage pokrenule su konačnu kampanju, poznatu kao Proljetna ofenziva. Brzo su zauzele ključne gradove, uključujući Huế i Da Nang, približavajući se Saigonu.

Do kraja travnja 1975. godine, sjevernovijetnamske trupe opkolile su Saigon. Vlada Južnog Vijetnama bila je u rasulu, a predsjednik Nguyễn Văn Thiệu podnio je ostavku i pobjegao iz zemlje.

Panika je zavladala gradom dok su stanovnici i strani državljani očajnički tražili način da napuste zemlju. Američka vlada, svjesna neizbježnog pada Saigona, pokrenula je operaciju Frequent Wind, najveću helikoptersku evakuaciju u povijesti.

Operacija Frequent Wind i evakuacija

Operacija Frequent Wind započela je 29. travnja 1975. godine. Američka ambasada u Saigonu postala je središte evakuacije, gdje su tisuće ljudi, uključujući američko osoblje, vijetnamske saveznike i njihove obitelji, čekale spas. Helikopteri su neprestano slijetali i uzlijetali, prevozeći ljude na američke brodove u Južnokineskom moru. Scene kaosa bile su svuda: gužve su se gurale na vratima ambasade, dok su neki pokušavali popeti se preko zidova ili prisilno ući.

Evakuacija je bila opasna i složena. Sjevernovijetnamske snage približavale su se gradu, a protuzračna vatra ugrožavala je helikoptere. Unatoč tim izazovima, operacija je bila izuzetno uspješna – evakuirano je više od 7.000 ljudi u samo 24 sata. Ipak, mnogi vijetnamski saveznici, koji su godinama radili s Amerikancima, ostali su zarobljeni, suočeni s neizvjesnom sudbinom pod novim režimom.

Jedan od najpoznatijih simbola pada Saigona je fotografija koju je 29. travnja 1975. snimio nizozemski fotograf Hubert van Es. Na slici se vidi gužva ljudi kako se ukrcava na helikopter na krovu zgrade u centru Saigona. Iako se često pogrešno vjeruje da je zgrada bila dio američke ambasade, zapravo je riječ o stambenoj zgradi u vlasništvu CIA-e, poznatoj kao Pittman Apartments, na adresi 22 Gia Long Street.

Fotografija prikazuje uske ljestve koje vode do helikoptera UH-1 Huey, dok se vijetnamski civili, uključujući žene i djecu, očajnički penju kako bi se ukrcali. Helikopter, preopterećen, jedva je mogao primiti sve koji su čekali. U pozadini se vidi dim i kaos grada koji se raspada. Ova slika postala je snažan simbol poraza SAD-a u Vijetnamu i očaja onih koji su pokušavali pobjeći od nadolazeće komunističke vlasti.

Hubert van Es snimio je fotografiju s balkona obližnje zgrade, koristeći teleobjektiv. Kasnije je objasnio da je slika nastala u trenutku kada je shvatio da svjedoči povijesnom trenutku.

Fotografija je brzo obišla svijet, pojavljujući se na naslovnicama novina i postavši jedan od najprepoznatljivijih prikaza kraja rata. Iako je van Es često ispravljao zabludu o lokaciji zgrade, slika je ostala duboko povezana s američkom ambasadom u kolektivnom sjećanju.

Posljedice i nasljeđe

Pad Saigona označio je kraj Vijetnamskog rata i početak novog poglavlja u povijesti Vijetnama. Sjeverni Vijetnam proglasio je pobjedu, a zemlja je 1976. godine službeno ujedinjena kao Socijalistička Republika Vijetnam.

Mnogi Južni Vijetnamci koji nisu uspjeli pobjeći suočili su se s progonom, zatvorom ili "reedukacijskim kampovima". Stotine tisuća ljudi pobjeglo je kao "boat people" u godinama nakon rata, često pod izuzetno opasnim uvjetima.