Foto: Index

AKO želite uništiti neku zemlju – ne morate ići oružjem. Povijesno se ionako pokazalo da samo budale idu oružjem, oružje na oružje, nekako ih se otarasite. No, ako nekoj državi blokirate razvoj, onda ste na najboljem putu da je kroz neko vrijeme uništite.

Zamislite da ste neke od najvećih američkih kompanija i današnjih biznisa pokušali razviti u Hrvatskoj. Recimo PayPal. Završili biste vjerojatno u zatvoru, jer kakva je to banka koja nema zgradu i poslovnice (druga priča da smo u međuvremenu morali dozvoliti takav model). Hrpa inspektora bi vam se sručila na poslovni prostor, gledali kakva je to banka i zašto ne poštujete sve propise o zaštiti novca i sefova u fizičkom obliku, natrpala vas hrpom kazni i to bi bilo to.

Zamislite da se ovdje netko sjetio pokrenuti Amazon – u biti, imamo primjer, žena pokrenula biznis s prodajom PDF knjiga. I sada jedna soba u njenom stanu uredno ima natpis „skladište“ jer je inspekcija prijetila kaznom ako prodaje elektroničke knjige bez fizičkog skladišta. Sada ima tih šest kvadrata za spremati bitove i bajtove.

Zamislite da je netko ovdje pokušao pokrenuti Viber ili Skype prije 10-15 godina, već bi pri samoj najavi dobio hrpu tužbi što telekom kompanija, što regulatora. Vjerojatno bi umjesto u milijunima uživao u plaćanju odvjetnika.

I konačno – da je netko u Hrvatskoj prije pet godina napisao aplikaciju koja spaja one koji bi se vozili i one koji bi vozili i nazvao je, ne znam, HRBER. Zatukli bi ga propisima, a kako stvari stoje, vjerojatno bi i „popio“ pravih batina.

Mislite li da je sve to slučajno? Da niti jedna od tih firmi koje zarađuju danas više nego pola Hrvatske, a neke i više od cijele Hrvatske ne bi uspjela u Hrvatskoj? Nije slučajno. Birokracija mrzi promjene, mrzi bilo kakve novine u poslovanju, a poštuje samo šefove i one velike igrače umrežene sa šefovima. Sjetite se kada su zatvorili neki veliki trgovački lanac. Ne sjećate se? Sve jasno.

Politička moć na Balkanu izvire iz birokracije

Zašto je birokracija u Hrvatskoj tako jaka? Hrvatska provodi feudalni model upravljanja. Što znači feudalni model? Vratimo se 500 godina u prošlost – preko 90% stanovništva su seljaci. Zemlja daje neki svoj maksimum, preživljavate, no ne možete se obogatiti – ako radite duplo više, nemoguće je dobiti duplo veći prinos. Obogatiti se možete jedino ako udarite lopatom u skriveno zlato (slučajno, zato danas popularnost kladionica), ili ako vam feudalac, danas političar da službu, povlasticu, neko pravo ili povlaštenu penziju.

Nekad pravo skupljanja poreza, danas mjesto u službi. Nekada povlasticu za trgovinu, danas taksi licencu. Model se uopće nije promijenio!

Današnji ste političar. Moć crpite od ogromnih poreza, a potom novac dijelite različitim interesnim skupinama. Dodatno, hrpa nejasnih i arbitrarnih propisa daju moć politici, vlasti i birokraciji. Jednom mogu odlučiti ovako, drugi puta onako – ovisno jeste li u političkoj milosti ili niste. Naravno, kao i nekada, iz priče su izdvojeni oni najveći, s njima se uvijek „dogovori“.

Sama ideja slobodnog poduzetništva uništava temelje na kojima se gradi hrvatski oblik politike – ako imate UBER, kako ćete kao gradonačelnik obećavati dozvole i licence za taksi? Ako je najveća firma u gradu privatizirana – kako ćete zaposliti pripadnika stranačke mladeži i time sebi osigurati podršku njegove grupe na stranačkoj konvenciji? Ako se uopće u gradu razvije netko tko zapošljava stotine ljudi, jeste li onda glavni vi ili on? Što ako taj podrži drugog kandidata? Bolje onda – pošalji inspekciju neka taj ne diže glavu. Neka grad ostane siromašan – ali barem vi nadzirete sve firme!

Sve je to i nekako funkcioniralo dok nije došlo ovo novo doba. Ne prihvaćati promjene – ne otvarati mogućnosti za nove oblike poslovanja u današnje vrijeme znači doslovno ubijati zemlju. Firme koje bi ovdje nastale – nastaju negdje drugdje. Aplikacije koje bi ovdje nastale – nastaju u Irskoj i tko zna gdje. Djeca koja bi se ovdje rađala – biti će stranci. Nisu ovo 60-te kada su odlazili samo dijelovi obitelji, danas se kupe i odlaze cijele obitelji.

Pretječe nas Rumunjska, a mogla bi i Albanija

O tome da nas po BDP po stanovniku pretječe jedna Rumunjska – već smo pisali. Neposlanost im je ionako ispod 7%, dakle zdrava ekonomija gdje se može naći posla. No, čitamo nedavno – Albanija planira za nove male firme potpuno ukinuti porez na dobit! Potpuno! Do nekih 300.000 kuna. Slično, ali do milijun kuna, razmišlja i Indija. Zašto? Neka ljudi bez straha pokušaju posao.

Ako nešto zarade – neka im, pa ionako će te novce potrošiti u zemlji. A ako se promet proširi i posao uspije, lako će početi i poreze plaćati. Dajte ljudima šansu! Dajte ljudima šansu da svojom pameću i svojim rukama pokušaju nešto zaraditi!

A znate kako kod nas izgleda ta šansa? Otvorite firmu kući. Morate napraviti sa sobom ugovor o zakupu prostora za sobu gdje vam je firma. Pa morate, jer je to sada poslovni prostor, staviti i one oznake za izlazak iz objekta, jer valjda sada ne znate gdje su vam vrata! Ej?

Nema šanse da zakonski smijete raditi nešto iz fotelje u dnevnom boravku ili kafića ispred firme, jer, citiramo pravila: „Radni stolac mora biti stabilan te mora radniku omogućiti udoban položaj i neometano pomicanje.“ Nadalje: „Na radnom stolu ili radnoj površini ispred tipaka mora biti najmanje 100 mm slobodne površine za smještaj ruku radnika.“ Nešto biste odradili tabletom udobno pijući kavicu u ugodnom kafiću? Može, ako vas inspektor ne uhvati. Sustav regulacije je doslovno – sulud.

Evo, nedavno se čovjek hvali na Fejsu – umjesto da potroši 100 kn na novu stolnu lampu, našao je loš kontakt ledice, uzeo lemilicu, popravio, stvar radi. Zamislite da je tako nešto pokušao u firmi, a da nema registraciju za popravljanje elektroničkih uređaja, položenu zaštitu na radu, specijalizirani stol, diplomu elektroničara – platili bi kazni za valjda rasvijetliti cijelu aveniju.

Znate li da hrvatske firme većinom imaju čovjeka koji na kraju mjeseca falsificira satnice kako bi bilo točno osam sati svakome. Jer, zakonski, novinar koji uvečer ide pratiti prosvjed – morao bi imati unaprijed definiranu preraspodjelu radnog vremena. Programer koji je došao u nedjelju u 17 sati, jer je klima u server sobi prestala raditi, bolje da šuti da je uopće bio (neradni dan i za to može sankcija), a reporter koji u šetnji gradom naleti na „vijest dana“ morao bi odšetati dalje ako je već odradio smjenu.

Cijeli sustav je za manje firme potpuno besmislen!

Pola poslova danas ionako nema klasično radno vrijeme, jer se radi po projektima. Imaš, ne znam pet dana za svoje odraditi i šefa ne zanima gdje i kada to radiš. Zanima ga rezultat. Tamo gdje bi trebalo nadzirati radno vrijeme i gdje ima svašta– tipa trgovine, tamo se veliki ne diraju.
Željeli biste raditi? Ne može!

Frajeri iz carine pred koji dan hvataju djedicu koji ide prodavati adventske vjenčiće – dobro djedica je mogao za sitne novce otvoriti „kućnu radinost“, no općenito, zašto Hrvatska ne bi, kako su neke zemlje napravile, omogućila svima mikroposlovanje bez posebnih komplikacija? Zna se koje su ograničene djelatnosti: medicinska praksa, odvjetništvo, projektiranje zgrada – no zašto ne bismo dopustili da kod kuće napravljene stvari ili sitne radove tipa čišćenja, košenja trave, bojanja zidova i slične – svaki građanin može obaviti uz izdavanje valjanog R2 računa i plaćanje nekog malog poreza, recimo 10%, ali ukupno do recimo razine minimalne plaće?

Pa neka ljudi pokušaju, neka zarade 500-1000-2000 kuna, neka eto i država dobije od toga 50-100, kuna, no ako netko vidi da je posao krenuo – onda otvaraj obrt ili firmu i sretno ti bilo! Neke države koje su bile u puno većim problemima od nas upravo je spasilo dijelom i liberaliziranje mikrotransakcija kućnih ili pomoćnih poslova. Park ispred firme je neuredan? Zašto ga netko iz susjedne zgrade ne bi sredio, ali ne da plaća duplo po ugovoru o djelu, dozvolimo da je do nekog iznosa porez 10% i da se izdaje jednostavni račun iz paragon bloka!

Mnoge nerazvijene zemlje upravo su se preporodile dijelom i liberalizacijom mikrotransakcija, poslova do nekoliko stotina eura koje svatko može povremeno obavljati. Pa kada nekome krene – lako će ući u okvire „pravog“ poslovanja.

Zašto se u ovoj zemlji sve radi da bi mali poduzetnici nestali?

U feudalizmu, dobro je kralju i feudalcima. Kralj su ovdje političari, a feudalci su oni koji upravljaju sustavima od tisuća i tisuća zaposlenih, koji mogu ispuniti sve sulude uvjete birokracije, a uostalom takve birokracija i poštuje i klanja im se. A od svih drugih se očekuje da se klanjaju političarima i za crkavicu rade za nekog od tih feudalaca.

Pa razmislite, ako imate kakvu poslovnu ili sličnu ideju – koliko je ova država napravila da vam pomogne, a koliko vas želi uništiti u startu, kako biste bili zadovoljni kakvom crkavicom od 3200 kuna kod dežurnog feudalca! Jer, ako bi se javili 100 ili 1000 ili 10.000 vas s novim idejama – onda biste ugrozili i dežurnog feudalca. Zaposlili biste ljude. Taj više ne bi mogao davati crkavicu od 3200 kuna koja se u zaostalim zemljama zove plaćom.

U vremenu promjena, ideja, novih poslovnih modela – birokracija, podržana politikom, doslovno ubija Hrvatsku. Jer znaju svi oni skupa dobro – u društvu u kojemu bi poslovne, ali i sve druge ideje bile slobodne i dobrodošle, finih političkih i birokratskih sinekura ne bi bilo, a svi ti naši neuki vođe i birokrate, koji stručnu knjigu godinama pročitali nisu – u bogatoj Hrvatskoj punoj novih firmi, novih ideja i novih poslovnih modela, bili bi suvišni.

Razmislite uostalom, kakvu Hrvatsku sami sanjate – feudalnu kakvu imamo danas, ili bogatu, zanimljivu, lepršavu, poput jedne Irske, Švedske ili Kanade, gdje i politika i birokracija službe kako bi vam pomogli u ostvarenju poslovnih ciljeva, novih ideja i kako bi vam pomogli u onome osnovnome: da si danas zaradite ručak za sebe, a sutra temeljem svoje pametni zaposlite još 10 ljudi, pa imate ručak i vi i oni

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala