BIVŠI premijer Ivo Sanader i šef mađarskog MOL-a Zsolt Hernadi uspjeli su pokrenuti postupak protiv Hrvatske na Europskom sudu za ljudska prava. U tužbi su tvrdili da nisu imali pošteno suđenje, a sada je Europski sud za ljudska prava na osnovu te tužbe pokrenuo postupak. Od Hrvatske se očekuje očitovanje, nakon čega će uslijediti presuda.

Riječ je o aferi Ina-MOL u kojoj je Sanader proglašen krivim da je primio 10 milijuna eura mita od Hernadija kako bi MOL preuzeo kontrolu nad Inom. Presuda Sanaderu prvotno je postala pravomoćna 2014. godine, ali ju je godinu kasnije Ustavni sud ukinuo uz obrazloženje da niži sudovi nisu smjeli započeti razmatranje krivnje ili nevinosti premijera polazeći od zaključka da su ugovori između Vlade RH i MOL-a bili protivni interesima Hrvatske. To je, prema Ustavnom sudu, zamaglilo razliku između individualne kaznene odgovornosti Sanadera za primanje mita i političke odgovornosti Vlade RH za sklapanje ugovora te instrumentaliziralo državni interes u svrhu dokazivanja Sanaderove krivnje u kaznenom postupku.

Sporna presuda i Ježićevo svjedočenje

U prosincu 2015. ponovljeno suđenje Sanaderu spojeno je sa suđenjem Hernadiju. U prosincu 2019. obojica su proglašena krivima. Ključno je bilo svjedočenje Roberta Ježića koji je, nakon što je i sam bio uhićen u drugom postupku, izjavio da ga je Sanader zamolio da organizira primitak novca, što je i učinio, ukazujući na ugovore sklopljene u lipnju 2009. između njegove švicarske tvrtke Xenoplast s dvije ciparske tvrtke.

Nakon što su se i Sanader i Hernadi nakon pravomoćne presude ponovno obratili Ustavnom sudu te su njihove tužbe odbijene, uslijedila je tužba protiv Hrvatske Europskom sudu za ljudska prava.

Sada, nakon što je Sanader nedavno pušten na uvjetnu slobodu, a Hernadi je i dalje nedostupan hrvatskom pravosuđu, stiže informacija da je protiv Hrvatske na osnovu njihovih tužbi ipak pokrenut postupak. U njemu će se razmatrati jesu li imali pravedno suđenje.

Arbitražni postupci i osporavanje dokaza

Europski sud za ljudska prava uzeo je u obzir i arbitražne postupke pokrenute u slučaju Ina-MOL. Tako se u odluci citira da je 17. siječnja 2014. Hrvatska podnijela zahtjev za arbitražu Stalnom arbitražnom sudu (PCA), tražeći da se ugovor kojim je MOL preuzeo kontrolu nad INA-om proglasi ništavim, među ostalim zbog navodnog mita koje je MOL-ov direktor Hernadi ponudio Sanaderu. U prosincu 2016. PCA je odbacio optužbe Hrvatske kao neosnovane, navodeći da je "sasvim jasno da nijedan sudac ili arbitražno vijeće koje bi vidjelo ili pročitalo iskaz Roberta Ježića (u odluci se navode samo inicijali op.a.) ne bi moglo doći do drugačijeg zaključka osim da je on potpuno nepouzdan svjedok". Također je zaključio da nijedan od predočenih dokumenata, osim Ježićevog iskaza, ne upućuje da je novac koji je primila tvrtka Xenoplast bio namijenjen Sanaderu te da Hrvatska nije uspjela dokazati da je izvor novca bio MOL.

Zatim je u studenom 2013. MOL pokrenuo postupak protiv Hrvatske pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova (ICSID), tražeći odštetu zbog navodnih povreda Ugovora o energetskoj povelji. U tim postupcima Hrvatska je također tvrdila da su ugovori Vlada RH-MOL rezultat mita koje je MOL dao Sanaderu.

U srpnju 2022. ICSID je odbacio optužbe Hrvatske za korupciju, istaknuvši da se temelje isključivo na Ježićevom svjedočenju. Njegove izjave pred ICSID-om i u kaznenom postupku u Hrvatskoj, prema stavu ICSID-a, pokazivale su da je nepouzdan svjedok te da Hrvatska nije uspjela dokazati, prema potrebnom standardu, da se mito dogodilo. Hrvatskoj je naloženo da MOL-u plati višemilijunsku odštetu u američkim dolarima.

Osim toga, 4. listopada 2022. MOL je podnio još jedan zahtjev za arbitražu (pred PCA), tvrdeći da je Hrvatska povrijedila ugovore u vezi s MOL-ovim ulaganjima u INA-u. Godine 2024. MOL je pokrenuo još jednu arbitražu protiv Hrvatske pred ICSID-om. Oba postupka su u tijeku.

Tužba za kršenje prava na pošteno suđenje

Pozivajući se na Članak 6. Konvencije koji jamči pravedno suđenje, Sanader i Hernadi ustvrdili su da je njihova osuđujuća presuda bila proizvoljna i protivna jamstvima pravednog suđenja i načelu jednakosti oružja. Navode da nisu mogli iznijeti svoju obranu, da je sud, bez adekvatnih razloga, odbacio njihove prijedloge za izvođenje ili uvid u dokaze, osobito u pogledu vjerodostojnosti svjedočenja Roberta Ježića. Ukazivali su da nema veze između novca uplaćenog švicarskoj tvrtki i njih dvojice te da domaći sudovi nisu kritički analizirali vjerodostojnost i dokaznu snagu Ježićevih iskaza.

Sanader je u tužbi naveo i javne istupe brojnih političara te službene izjave koje su mu, kako tvrdi, povrijedile pretpostavku nedužnosti. Među ostalim, istaknuo je objavu na mrežnoj stranici Vlade RH 6. veljače 2019., deset mjeseci prije nego što ga je sud proglasio krivim za mito, koja se odnosila na arbitražu što ju je MOL pokrenuo protiv Hrvatske pred ICSID-om 2013. godine. U njoj je stajalo da je "tijekom četvrtog ročišta u arbitražnom postupku s MOL-om Hrvatska iznijela svoje argumente; očekuje se da će biti prihvaćeni" i da je "Hrvatska pretrpjela štetu kao rezultat ugovora koji su proizvod koruptivnih radnji".

Izdvojio je i zahtjev Vlade RH za arbitražu protiv MOL-a pred PCA 2014., u kojem je Vlada navela da je glavni dokaz prvostupanjska presuda donesena u suđenju INA-MOL 2012., kojom je Sanader proglašen krivim za primanje milijuna eura mita za ugovore s MOL-om. Napisali su i da su presuda i mito doveli u pitanje cijelu transakciju kojom je MOL preuzeo kontrolu nad INA-om. Sanader sada tvrdi da je uspjeh arbitražnog postupka time ovisio o ishodu suđenja INA-MOL.

Podsjetio je i da su ondašnji saborski zastupnici i članovi Vlade izjavljivali da je "Hrvatska opljačkana u ime obitelji Sanader", da je Sanader "uništio Hrvatsku i poslao poruku da se krađa isplati", da je "Sanader osiromašio narod" te bi se "građani Hrvatske trebali sramiti krađa koje je počinio Sanader".

Hernadi je u svojoj tužbi ukazao na moguću zastaru kaznenog progona.

Pitanja koja nam šalje Europski sud

Hrvatskoj je Europski sud za ljudska prava poslao konkretna pitanja na koja tijekom postupka očekuje odgovore: Jesu li Sanader i Hernadi imali pošteno suđenje u odlučivanju o kaznenim optužbama protiv njih, u skladu s člankom 6. Konvencije?; Je li načelo jednakosti oružja poštovano u odnosu na uvjete obrane da iznese svoj slučaj?; Jesu li odluke domaćih sudova da ne ispitaju dokaze koje su predložili Sanader i Hernadi potkopale cjelokupnu pravičnost postupka?; Je li u ovom predmetu poštovano pravo Sanadera i Hernadija na obrazloženu presudu utemeljenu na pravilnom razmatranju podnesaka i dokaza?; Jesu li domaći sudovi poštovali osnovni zahtjev kaznenog pravosuđa da tužiteljstvo mora dokazati svoju optužbu izvan razumne sumnje?

Sud od Hrvatske traži da navede točne dijelove presude u kojima se nalaze odgovori na ta pitanja.