Božo, budi muško, biti je ili ne biti!

Božo, budi muško, biti je ili ne biti!

Foto: Index, FAH

BOŽO PETROV, kada se pojavio na nacionalnoj političkoj sceni, bio je odista ugodno osvježenje. Bio je neiskvareni dječak zarobljen u tijelu poludječaka, koji ulazi u hrvatsku političku močvaru punu i prepunu krokodila, piranja, žicaroša i luzera.

MOST je od samoga starta pokazivao bezbroj grešaka. U njega je bilo nabacano sve i svašta, nastupao je sa naivnom, osnovnoškolskom retorikom o zlim elitama i neiskvarenom narodu, čak naumio "eliminirati podjele". O svemu sam tome pravovremeno pisao.

Uspjeh u izbornoj noći uhvatio ih je nespremne - Petrov je zamuckivao, Grmoja se zagonetno smiješio, Prgomet otvarao šampanjac, Lovrinović trljao ruke.

Pregovori sa HDZ-om bili su mučni, sa SDP-om još mučniji.

Kada je pak formirao vlast s HDZ-om – MOST kao da si je potpisao privremenu smrtnu presudu, na nekoliko razina i iz nekoliko smjerova. Krenula je baraža iz svih oružja i kalibara. I ne samo od ljevice, o ne. Ona je pucala iz Novog lista, iz Novosti, iz dijela Jutarnjeg lista. U klasičnoj patetičnoj maniri MOST je optuživala da je smokvin list "zlom" HDZ-u, da je to fuzija "kriptoklerikalaca" i "nepatvorenih klerikalaca", kraj šarade i ulazak "neofašizma" na mala vrata.

Obilje je tu pravedničke ljutnje bilo, obilje, kao da igra živa vatra bitke za Istinu, a ne dječja ljutnja jer se popušila vlast. Jedan od rijetkih ljevičara koji je svo vrijeme podržavao MOST, vodeći se nekom nesebičnom maksimom o nužnosti korektiva postojećima, gdje osobne mikro-afinitete valja staviti u stranu, bio je profesor Dragutin Lalović.

Biti pak manji partner u koaliciji (ili prešutnoj suradnji) sa kultnom Zajednicom je kao zajahati onaj brutalni mehanički rodeo konj, jedan na stotinu izazivača izdrži do kraja (politički) živ. To najbolje mogu posvjedočiti razni Čičci, Čehoci, Adlešićke, Đapići..

Zajednica je pucala sa svojih portala, kroz svoje televizijske voditelje, iz pera svojih intelektualaca i kroz pokojeg novinskog alkoholičara. Istina, dozirano, željela je ukrotiti Petrova i gomilicu mu, ali ne i likvidirati vlast. Neka vrsta signalizacije. Kada bi Orepić napravio nešto što nekome nije pasalo – "čulo bi se" da je bivši "podoficir JNA" i kao takav, onda, zna se, ima biti "kuš". Nije mala stvar maknuti Zajednici šapu s obavještajnog aparata, to je grijeh za automatsku isporuku u deveti krug Pakla.

Kada je pak krenulo Karamarkovo "preslagivanje" MOST su napustili Ivan Lovrinović, Ivica Mišić i Juro Martinović, u ufanju da će nešto ušićariti kod gospodara HDZ-a koji je, kako se kasnije ispostavilo, blefirao da ima većinu.

Lovrinović se, kako se to moglo čuti, bio nafunjio na Petrova kada je odbijen i kao ministar gospodarstva i kao guverner HNB-a, a navodno je i gospođa supruga imala neke apetite unutar strukture Hrvatske lutrije. Svaka dobra "monetarna reforma" počinje monetarnim reformiranjem vlastita kućnog budžeta, dakako. Juro Martinović, koji je u vrijeme svoga mostovanja iz HDZ- ova smjera koji put suptilno etiketiran kao "bivši vojni sudac JNA" (on se, drhteći, branio da je dragovoljac Domovinskoga rata) – odjednom više nije bio bivši vojni sudac JNA, nego poželjna udavača.

A ni liberali nisu bili blagonakloni. Jedan je isprva govorio da se MOST ponaša antipolitički, da se tamo ne zna tko pije tko plaća, da egzistira prema nekim onozemaljskim pravilima, da HDZ ne može disati i ima se svako pravo ljutiti.

Nedavno je nastupio sa obratnim mišljenjem i Petrova i ekipu proglasio PR genijima, osobama koje praktičnu politiku imaju u malom prstu. Drugi je dokazivao da je MOST (ne)djelo dalmatinskih biskupa, sa pokojim tajkunom u polusjeni. Treći je Petrova, kada je ovaj pošao s Karamarkom, prozvao domobranom, nije "ustaša" al" nije ni "naš".

Zanimljivu je poziciju o MOST-u imao Borislav Ristić, kolumnist Večernjeg lista. On je iz uvjerenja tvrdio da je MOST gubljenje vremena, da svaka krucijalna promjena društva i države može doći samo iz jedne od dvaju velikih stranaka, ma koliko god sporo bilo i koliko se god ljudima gadilo.

Velimir Šonje, naš ponajbolji ekonomist (i jedan od 5 i po" istinskih intelektualaca u Hrvatskoj), imao je blago skeptičan stav o MOST-u, tvrdio da tu nema "a" od akcije, da sve, ogoljeno od slatkorječivosti, miriše na klasičnu, ovaj put trećeputašku jagmu za plijenom koji država nudi.

Usprkos svemu ovome – MOST je preživio.

No, ništa više nije isto. Karte su podijeljene iznova. I Petrov bi to trebao shvatiti.

Božo na vrtuljku

Prvo – priča o reformama više nije unikum mosta. Na izborima koji su iza ugla svaka će politička stranka i koalicija biti "reformska". Od Živog zida do koalicije POMAK, od SDP-a do HDZ-a, od Stipe Petrine do Milana Bandića. Iako je Petrov i sam shvatio da je solidno smorio riječju "reforme", i probao umjesto nje sada govoriti o "promjeni" – činjenica je da je to debelo nedostatno. Jer, na neke ljude više ni u teoriji ne može računati kao na vlastite birače. Nakon epizode s HDZ-om, ma koliko god kratkotrajna i principijelna možda bila - više neće pribaviti nijednog protestnog ljevičara, onog koji je na prošlim izborima napustio Milanovića. Taj će se ili vratiti Milanoviću, jer u Petrovu sada vidi Crnojin i Hasanbegovićev odraz, ili će prići Živome zidu ako je klasno motiviraniji, ako mu Petrov figurira kao nejasna "reforma", ona koja možda miriše i na kapitalizam, a dvije su mu glavne stranke u definiciji elitističke i klijentelističke.

Drugo – u tom izvorno reformskom miljeu mu za vratom diše Pametno, kao sada jasno profilirana lijevocentristička (ne i klasično liberalna) opcija, koja je do u detalje razradila svoj program. Za razliku od Petrova, koji ima tu jednu narodsku, katoličku crtu, nacionalnu crtu, oni nastupaju kao sekularisti, LGBT- isti. Tu će Petrov gubiti i dio bazena centrističkih birača.

Treće – na desnici je gužva. HDZ ima novog predsjednika i moment svježine, ali i moment homogenizacije – što će Milanović više nadirati - dio će desnice iz prinude pod HDZ-ov kišobran, samo da se ispriječi ovome. Tu su i dvije pravaške koalicije, koalicija HKS-HDSSB i nekoliko neovisnih lista desnoga šmeka.

Četvrto - priča o "duopolu", o "istim strukturama iz Jugoslavije koje su se prelile u dvije glavne stranke" - to je sve prašina na vjetru. Ljudi se vraćaju u svoje prirodne rovove. HDZ ima monopol na antikomunizam, SDP ima monopol na antifašizam. Može Orepić indirektno ući u ring s Pupovcem, protupupisti će glasati za Srba, Plenkovića ili Glasnovića, ne za Petrova, a kamoli nekog Podolnjaka.

Što je Boži činiti?

Isuči mač, Božo

Pa kao u svakoj pravoj kartaškoj igri – dignuti uloge. Božo. Izbaci neodređeno laprdanje i kreni sa supstancom. Reci što ćeš sa pravosuđem. Reci što ćeš sa teritorijalnim ustrojem države. Reci što ćeš sa državnim i javnim poduzećima.

Reci što ćeš sa naplatom PDV-a za poduzetnike po realizaciji. Reci što ćeš sa đacima koji nemaju za topli obrok. Reci što ćeš s optičkom infrastrukturom.

Reci što ćeš sa osobama-državama u državi. Reci što ćeš s udrugama i udrugarenjem. Ako te strah otresti ustašluk kada novinar pita, radije šuti, ili reci da imaš vodu u koljenu i ne možeš odgovoriti, ne blamiraj se. Ako ne možeš bez malo populizmića, onda ga ispucaj na temi zdravstva i školstva.

Oduzimanje imovine prije pravomoćne presude? To je uvođenje totalitarizma na mala vrata. Jedno imati pravedničku ruku na pravedničkom samokresu i istinski braniti ranjene šire mase, drugo je "probiti".

Čujem da interno šapućete o "slovačkom modelu". Ne boj se to naglasiti, nije to ništa loše – naprotiv.

Nemaš drugu šansu nakon rujna, pogledaj Tima, on je odustao i za par mjeseci ga se više nitko neće sjećati.

Postoji jedno zdravo neinficirano biračko tijelo koje želi korjenitu promjenu sa neke narodske pozicije.

Ostali su rasprodani, njih ne možeš imati.

Na kraju krajeva – ni ne pikiraš na apsolutnu većinu, nego na poziciju korektiva. No ako se ne trgneš, bit ćeš korektiv samo malome pivu i džuboksu u nekom ugostiteljskom objektu na pola puta do doma.

Napadni. Konkuriraj u konkretnome. Diferenciraj se. Riskiraj. Budi muško.

U suprotnom – u očima Malog Čovjeka bit ćeš tek očenašek koji se s naherenim tuljcem na glavi nakon kiselog partya vraća u Metković, a tješit će te Bulj.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

* Aleksandar Musić je politolog, komentator, liberalni konzervativac i crnogorski suverenist. Profesionalni interesi su mu politička ekonomija, politička povijest i monetarna teorija.

 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
;
Učitavanje komentara