MISLAV BAGO nije mogao suspregnuti smijeh. Slušajući Željka Keruma kako se u ružnom splitskom studiju znoji i guta samoglasnike, kako mu kravata nestašno vrluda oko masne šije, kako mu se "ricasta" kosa presijava pod reflektorima dok napada Agrokor zbog monopola i lakrdije oko spuštanja cijena, morao se iskesiti od uha do uha. Bilo je to jače od njega. Više nije mogao ni slušati što ovaj sve moćniji poduzetnik Željko Kerum govori, kojim argumentima kritizira državu i Ivicu Todorića. Pred očima (i ušima) nije mu bilo ništa drugo osim karikature hrvatskog poduzetnika, "vlajbaha" i masnih ćevapa, smijao se Kerumu kao što se urbana filmska publika smije vlajima iz romana Ante Tomića. Neotesanim i neuglađenim, vulgarnim i banalnim, sirovim i priprostim.

Mogao je Kerum u Otvorenom u utorak navečer otkrivati tajnu svemira, Bago bi svejedno umirao od smijeha. I ne bi se mogao zaustaviti: kao kad vas u crkvi spopadne smijeh. Što se više suzdržavate, to iz vas više prolama grohot.

I onda rez koji je i Bagu i Keruma spasio od veće blamaže. Povratak u studio. Riječ je konačno dobila Ljerka Puljić, starija izvršna potpredsjednica Agrokora. Savršena frizura ravno ispod haube. Biserna ogrlica. Otmjeni kompletić. Preplanulost, puder i raskošni studio. Bago se odmah uozbiljio, nalaktio na stol i pretvorio u voditelja koji pozorno sluša što ozbiljna osoba govori. Zajedno sa samoglasnicima. "Mi cijenimo Keruma, mislimo da je odličan poduzetnik, vrlo uspješan", sipala je Puljić komplimente koji nisu zvučali nikako drugačije nego kao - patroniziranje. I može joj bit. Njezin "Dom Perignon" pristup puno bolje klizi od Kerumovih "ćevapa". Glatko, uglađeno, samouvjereno, baš onako... poduzetnički.

Dok se Todorić baškari u dvorcu, Kerum srče i pljuje i znoji se poput kmeta

Nije Mislav Bago kriv. On si jednostavno ne može pomoći. Kriv je Željko Kerum sa svojim gutanjem samoglasnika, s Maybachom, avionom, jahtom i janjetinom za starlete. Kriv je zato što nije lukav kao Ivica Todorić kojemu onako nevještom u javnom nastupu ne pada na pamet da se blamira na televiziji, već za to regrutira svoju uglađenu potpredsjednicu. Dok se on baškari u dvorcu, Kerum srče i pljuje i znoji se poput kmeta. A Hrvati, poznato je, ne vole kmetove. Više padaju na vlastelinske tipove.

Kerum nije u Otvorenom govorio gluposti, iako je nekome sve to glupo zvučalo. A bogami i izgledalo. Optužio je Agrokor da diktira uvjete dobavljačima, što se negativno odražava na ostale trgovačke lance. Tvrdio je da je njegova pompozna najava snižavanja cijena "lakrdija i marketinški trik". Ponavljao kako je Agrokor monopolist koji često zloupotrebljava svoju poziciju. Kritizirao je i državu što podilazi najvećem koncernu u Hrvatskoj.

Zauzvrat, nije dobio ni privilegiju da se na ekranu njegovi nipošto zanemarivi prihodi nađu uz Konzumove. Dobio je tek Bagin posprdni osmijeh i verbalni šamar Damira Polančeca ("Vidim da Kerumu jako dobro ide"), usmjerene na njegovu nedavnu kupovinu privatnog zrakoplova.

I u tome je problem. Keruma nitko ne sluša, jer nije elokventan i slatkorječiv. Svi - uključujući i ciničnog Polančeca - vode brigu o njegovim autima, jahtama, avionima, dok samo rijetki - ali nipošto i cinični Polančec - iste opaske ne bi bacali na račun Todorićeva dvorca, helikoptera, vile i privatne plaže. Javnosti je problematično što Kerum pokazuje svoj luksuz, dok mu zaposlenice u dućanima ne smiju sjediti na blagajni i rade kao stoka za bijednu crkavicu. Todorićeve prodavačice rade u istim uvjetima, ali Todorić se ne preserava s Maybachom pa je pošteđen pljuvačine. I naravno, upitno je kako je Kerum stekao bogatstvo, ali nije upitno (štoviše, zabranjeno je) razglabati o tome kako ga je stekao Todorić. I kako ga još uvijek gomila.

Kerum je tako užasno smiješan

Tko je Kerumu kriv što se poput Todorića ne kloni javnih nastupa, ili što poput Todorića nije pokupovao medije, pa bi se onda o njemu pisale spektakularne ulizivačke reportaže kao ona nedavna o Todoriću u Jutarnjem listu. Ovako, pišu se humoreske i britki komentari, rastežu posprdni voditeljski osmjesi, jer Kerum je tako užasno smiješan.  Prava karikatura. I gubitnik. Kao, recimo, Ivić Pašalić u usporedbi s Ivom Sanaderom, ili Dražen Budiša svojedobno u usporedbi sa Stipom Mesićem.

Može on o Agrokoru, Todoriću, državi i trgovini govoriti što god hoće, nitko ga neće shvaćati (pre)ozbiljno. Kao što je mogao Pašalić sipati argumente protiv Sanadera i Budiša protiv Mesića, pa nitko nije obraćao pažnju. Oni su etiketirani kao luzeri, spremljeni u kategorijalnu ladicu i svima na raspolaganju za ismijavanje, ruganje, kritiziranje.

Naravno da Željko Kerum nije svetac. Kao što nije ni najcrnji vrag. Ali, tko mu je kriv što nije, poput nekih drugih "vragova", bio dovoljno pametan da ljudima proda najveći trik i uvjeri ih da - ne postoji.