ČAK 54 STANOVNIKA stambene zgrade u ukrajinskom gradu Izjumu poginulo je u ruskom napadu 9. ožujka. Njihova sudbina bila je nepoznata sve do rujna, kada su ukrajinske snage oslobodile grad nakon šest mjeseci ruske okupacije. Na rubnom dijelu grada otkrivena je masovna grobnica, gdje je među još 400 grobova pokopana većina stanovnika zgrade na adresi Peršotravneva 2.

Ukrajinci su nakon oslobođenja poručili kako su ljudi poginuli nakon zračnog napada ruskih snaga te kao "dio genocida". Lokalno stanovništvo prepričava da je nakon zračnih napada zgrada bila gađana i tenkovima. Cijele obitelji poginule su tog dana, a CNN je nakon oslobođenja Izjuma razgovarao s preživjelima.

Mihajlo Jacentijuk ostao je bez sedam članova obitelji

Među njima je i Mihajlo Jacentijuk. Svega nekoliko trenutaka prije nego što je prva bomba pala na zgradu, on je izašao iz podruma u kojem su se njeni stanovnici skrivali. Otišao je napraviti čaj svojoj unuci.

Kad se vratio, podrum je bio progutan plamenom. Sedam članova njegove obitelji ondje je izgubilo živote. Njegova žena Natalija, tetka Zinaida, kći Olga i njen muž Vitalij, njihovi sinovi Dima i Oleksij, koji su imali 15 i 10 godina, te njihova 3-godišnja kći Ariška, kojoj je Mihajlo otišao napraviti čaj.

"Počeo sam vikati 'Olga, Nataša, Vitalij...', nitko nije odgovorio. Kad sam se popeo u prizemlje, sjeo sam i počeo plakati, vrištati. O moj bože", prepričao je Mihajlo Jacentijuk.

"Bilo je jasno da su cijele obitelji poginule"

Prva tijela izvučena su iz zgrade tek mjesec dana nakon napada. "Tad je bilo jasno da su cijele obitelji ondje poginule", izjavila je Tetijana Privalikina, koja je napustila grad prije napada, ali je ondje ostala bez majke. "Ljudi su bili raskomadani, moja majka je bila raskomadana. Bili su bez lica, iznosili su tijela bez glava, a ruke i noge odvojeno", rekla je Privalikina.

Izjum je prije rata bio grad od 40 tisuća stanovnika i ljudi su se dobro poznavali. Anastasija Vodorez prije četiri godine odselila se u Češku, no njena prijateljica iz osnovne škole Lena Stolpakova ostala je u Izjumu.

Vodorez je ispričala kako su nagovarali Lenu da napusti Izjum kad je rat krenuo, no Lenin otac to je odbio. Tek dva mjeseca kasnije cijela obitelj Stolpakova identificirana je u podrumu. Poginuli su Lena, njen muž Dima, njihove kćeri Olesja i Saša, Lenini roditelji Aleksander i Tania, Lenina mlađa sestra Maša te njihova baka Liuda.

Samo 12 poginulih u zgradi na Peršotravnevoj 2 pokopano je na drugoj lokaciji, a ne u masovnoj grobnici. Većina obitelji nije dobila dozvolu da svoje voljene pokopa na drugoj lokaciji ili da uopće posjeti njihove grobove dok je grad bio pod ruskom okupacijom. Grobovi su označeni drvenim križevima, a na rijetko kojem piše ime - uglavnom na njima stoje samo brojevi. Neka tijela možda će i zauvijek ostati neidentificirana.