Okupljeni se sad posljednji put opraštaju od Ćire bacanjem ruža na njegov lijes.

Svećenik je završio s molitvom, a lijes će uskoro biti spušten u grobnicu u Aleji velikana na Mirogoju.

Svira se i pjeva poznata francuska šansona La Mer.

Lijes je stigao do grobnice, Ćiro će uskoro biti pokopan.

Nakon svećenikove molitve klapa je otpjevala poznatu pjesmu Moj lipi anđele Olivera Dragojevića, a potom je lijes krenuo prema Aleji velikana ispraćen velikim brojem ljudi.

I Dino Rađa došao je na sprovod Ćire Blaževića.

"Ćiro je bio unikat. Mislim da nikoga u Hrvatskoj ne možeš opisati kraćim CV-om, kad kažeš ta četiri slova, sve ti je jasno, i gdje je bio, i što je radio, i tko je i što je. Kod svakog drugog imaš neka potpitanja, a kod njega je sve bilo jasno iz toga njegovog nadimka", rekao je Rađa.

Ćiru je poštovao zbog svega što je radio.

“Uostalom, bio je trener Hajduka i to je meni dovoljno”, rekao je naš proslavljeni košarkaš.

Ćiro će biti pokopan u Aleji velikana na Mirogoju.

Stotine ljudi došle su na Mirogoj na Ćirinu sahranu. Među njima je i Mostov Miro Bulj. Ljudi dolaze do lijesa i šalju posljednji pozdrav Ćiri.

Prije Ćirine sahrane na Mirogoju poznati ljudi iz nogometnog svijeta su se srdačno pozdravili. Među njima je bio i bivši ministar financija Zdravko Marić.

Na Mirogoju se okupljaju ljudi oko Ćirinog lijesa. U 14 sati počinje sahrana u Aleji velikana.

Gotova je komemoracija u Lisinskom za Ćiru. Komemoracija je završila velikim pljeskom te pjesmom Vice Vukova Tvoja zemlja.

Od 12 sati će se na Mirogoju izmjenjivati počasna straža. Sprovod će biti u 14 sati.

Na komemoraciji je govorio i Ćirin sin, Miroslav Blažević. Rekao je da je ponosan na svog oca te je zahvalio državnom vrhu na pismima poslanim obitelji i medicinskom osoblju na Rebru i u bolnici Merkur.

"Mi smo ovdje da slavimo njegov život. Njegov život je bio prekrasan. Ostvario je svoje snove, ostvario je naše snove. Tata, meni je privilegija bila biti tvoj sin i uz tvoju karijeru biti uz tebe i upoznati sve ove divne ljude i dogodovštine i sve lijepo što si nam uspio dočarati i donijeti. Ja mogu samo biti sretan jer imam jednu veliku obitelj ispred mene, a mi smo svi njegovi sinovi. Moj otac je bio čovjek koji je imao veliku ljubav prema svima i dijelio je tu ljubav bez ikakvih kompromisa. Nije imao predrasuda prema nikome, boju kože, rasu, sve je volio. Obožavao je ljude.

Držao je do svojih ideala, do svojih principa. Nije se tu nikad dao odvesti na drugi put. Tuđman i Hrvatska su mu dali potpuno povjerenje i bili su tu kad je on trebao njih, a bogami im je i on uzvratio na svoj način. Bosna mu je dala taj životni instinkt, Švicarska preciznost, Francuska virtuoznost, ali nadasve je volio Hrvatsku. Hrvatska mu je bila sve. Bio je istinski građanin ovog svijeta i nije se nikad razdvajao i nije radio nekakve razlike između malih i velikih ljudi. Volio je sve nas.

Volio je puno mamu Nenu, Katerinu, Barbaru, Mene, svoju unučad Filipa, Mikaela, Vincenta, Linu, Marie, Damjana, tetu Seku, Ljubicu. Možda nije uvijek mogao biti tu, ali uvijek smo ga osjećali i njegovu prisutnost, njegovu sigurnost. Sve nam je dao. Zadnje dane mi je govorio da ga pustim da ode. To je bila njegova želja. Otišao je svjestan do zadnjeg daha. Otišao je u miru i spokojan.

Ljubice, hvala ti što si bila tu za tatu do posljednjeg pogleda i što si dala svu tu dobrotu i ljubav, cijelo svoje vrijeme. Ipak mislim da sad on negdje gore slaže svoju najdražu ekipu Vatrenih. I taj njegov pozitivni duh će živjeti uvijek i uvijek ćemo ga nositi jer tko je bio s Ćirom Blaževićem, njegovo je srce bilo ispunjeno.

Vjerujem da je on sada tu negdje, htio bi da slavimo njegov život jer treba živjeti taj život kao što ga je živio moj otac, kao što ga je živio Ćiro. Tata, ponosan sam na tebe. Živjet ćeš vječno i svi te volimo", rekao je Ćirin sin.

Govorio je i Igor Štimac, koji je izrazio sućut Ćirinoj obitelji.

"Vjerovali smo mu kad je govorio istinu i kada smo znali da laže. Toliko smo ga bili spremni pratiti. Nije mu mogao nitko odoljeti. Imao sam sreću da sam 2005. godine uspio ostvariti mu želju i dovesti ga u naš klub Hajduk", rekao je Štimac.

Brojni političari došli su na komemoraciju za Ćiru Blaževića.

>> Opširnije

Premijer Plenković, predsjednik Milanović i šef sabora Jandroković sjede jedan pored drugog na Ćirinoj komemoraciji.

>> Opširnije

Nogometni trener i legendarni golman Dinama Marijan Vlak također je govorio na komemoraciji za Ćiru.

"Teško je u kratkoj formi dočarati njegov značaj i ulogu našeg nenadmašnog trenera, njegov utjecaj na razvoj generacija, kako u nogometnom tako i u ljudskom smislu", rekao je Vlak.

Govor je održao bosanski glumac Emir Hadžihafizbegović te je zahvalio Ćiri na svemu što je učinio.

"Kad bih samo jednu riječ mogao staviti uz znak jednakosti za Ćiru, stavio bih riječ - antika. Ćiro jednako antika. Riječ koja sadrži u sebi i aorist, i prezent, i futur. Kad govorimo o Ćiri, govorimo o njegovoj sjajnoj karijeri iz prošlosti, govorimo o njemu danas ovdje u Lisinskom. Kažu da ljudi umiru dva puta, jednom kad odu fizički, a drugi put kad se prestane spominjati njihovo ime. Njegovo ime se neće prestati spominjati do sudnjeg dana.

Ako stvarno žele pronaći neke nove civilizacije i ostvariti kontakt, bilo bi dobro da pošaljemo fonetski zapis njegove rečenice 'Sine, da ti Ćiro nešto kaže'. Na to će se sigurno u svemiru zalijepiti neka civilizacija. Sestri je rekao na telefon, 'napravit ću gore najbolji sastav i pobijediti vragove'. Simbolika, 15. veljače umro je Sokrat, on je na dan svoje smrti rekao 'građani Atene, ja sad idem u smrt, a vi u život.

Tko od nas ide boljem, to zna samo Bog'. Dragi Ćiro, hvala ti što si mi dozvolio da ti se približim kao tinejdžer, za sve susrete. Bio sam uz Ćiru 10 dana prije nego što će umrijeti. Gospodine Daliću, ja osobno i svi navijači BiH i Hrvatske zahvaljujemo na izjavi koju ste dali nakon utakmice s Argentinom. To rade ljudi koji su davno raskrstili sa svojim egom, hvala puno", rekao je glumac.

Drago Ćosić je u govoru rekao da nikada nije imao takav pritisak i takvu nervozu kao sada. Rekao je da mu se ranije ni ruke nisu tresle kao sada. Ćosić se oprostio od Ćire u ime hrvatskih sportskih novinara.

"Nisam znao što reći, što ponovno podvući a da nije napisano ili izrečeno o pokojnom Miroslavu Ćiri Blaževiću", kazao je Ćosić i onda prepričao svoju novinarsku dogodovštinu s Ćirom. Govorio je o 1988.

"Onaj dan kad smo izgubili polufinale protiv Francuske, svi smo bili tužni i razočarani. Otišli smo na kasnu večeru u Parizu i duboko iza ponoći pojavljuje se jedan od naših igrača sa suprugom. Mi smo u šoku, ne znamo kako se to dogodilo. Nakon 15-ak minuta dolazimo do njega i pitamo što se događa, kaže on: 'Nemate vi pojma tko je Ćiro. Rekao je 'sada ste slobodni, a tko pretjera, sutra ću vam izvaditi dušu na treningu'. To je bio Ćiro", rekao je Ćosić u govoru.

Poslije tri uvodna govora Boris Novković je izveo pjesmu U dobru i zlu.

Viši savjetnik predsjednika HNS-a Zorislav Srebrić izrazio je sućut Ćirinoj obitelji.

"Kao što znamo, obitelj je temelj društva. U sportu to posebno dolazi do izražaja. Rijetko tko je u sportu uspio a da nije imao jaku podršku svoje obitelji. Ovoj obitelji, dragim članovima obitelji Blažević, dugujemo dodatnu zahvalnost što su sve vrijeme, od njegovog početka njihovih zajedničkih postanaka do zadnjih sati, bili njegovo uporište koje je omogućilo da postane jedan istinski i pravi nogometni erudit, da dođe u status trenera svih trenera. Zato u ime svih nas koji smo s njim bili bliži ili indirektni suradnici još jednom hvala obitelji koja je utkana kroz svog eminentnog predstavnika u sva događanja u hrvatskom nogometu", rekao je Srebrić okupljenima.

Predsjednik GNK Dinama Mirko Barišić govorio je nakon Kustića. 

"Otišao je maestro koji je skladao nezaboravne simfonije. Stvaratelj kulta hrvatske reprezentacije, graditelj temelja na koji su se kasnije nizali uspjesi", kazao je Barišić te dodao da je Ćiro sve oduševljavao svojom karizmom.

Šef HNS-a Marijan Kustić obratio se okupljenima nakon filma o Ćiri.

"Ćiro je i u svom odlasku uspio u onome što je radio cijeli život, ujedinio je cijelu Hrvatsku. Povod zbog kojeg smo ovdje je tužan, ali Ćiro je sigurno gore ponosan vidjeti nas na jednom mjestu. Hvala svima što ste dolaskom potvrdili da je Ćiro značajna ličnost ne samo za hrvatski nogomet nego i za cijelu hrvatsku državu. Postavljao je temelje nevjerojatnog zajedništva koje je i dan-danas temelj hrvatskog nogometa. Vidjeli ste film u uvodu, čitali ste ovih dana stotine odličnih tekstova i vidjeli desetke odličnih priloga.

Znate koje je rezultate ostvario i znate da je Dinamova 1982. bila ključna u podizanju hrvatskog samopouzdanja unutar bivše države, a i Vatreni 1998. su bili veliki događaj Hrvatske, samostalne zemlje. Ćiro nije izgubio bitku s bolešću, bio je šarmantan, britak, onakav kakvog smo ga voljeli, bez obzira na bolest. Da nije imao tu radost življenja, ne bi doživio posljednjih 20 godina kad su mu prvi put dijagnosticirali bolest.

Imenovali smo ga počasnim izbornikom i dali mu srebro iz Rusije, uvijek ću cijeniti njegovu podršku. Od njega svatko od nas može puno naučiti, ali nemojmo se zavaravati, ne možemo ga kopirati, bar ne uspješno. Samo vas on može poslati u onu stvar, a da vam kasnije bude još simpatičniji. Obveza svih nas je čuvati uspomenu na jednog od najsimpatičnijih ljudi u povijesti Saveza, a obećavam da će Savez na tome raditi. Dragi Ćiro, neka ti je laka hrvatska zemlja", kazao je Kustić.

Uvod u komemoraciju počeo je francuskom pjesmom u izvedbi Nere Stipičević, a HNS-ov glasnogovornik Tomislav Pacak je zahvalio okupljenima na dolasku.

Pušten je kratki film o Ćiri u kojem se govori o njegovoj karijeri i karakteru.

Počela je komemoracija za Ćiru Blaževića.

Na komemoraciju je stigao premijer Andrej Plenković, a došao je i predsjednik Zoran Milanović. Stigli su i šef sabora Gordan Jandroković te zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević.

Na Ćirinu komemoraciju autobusom su stigli dinamovci. Među njima je i trener Ante Čačić.

Danas je proglašen Dan nacionalne sućuti, zastave su na pola koplja.

Sprovod je u 14 sati, ali će Ćirin lijes biti izložen već oko podne. Na sprovodu se, osim brojnih građana i ljudi iz nogometnog svijeta, očekuju i državni vrh, gradonačelnik Zagreba te mnogi političari.

Uz Ćirin lijes će se tijekom sprovoda izmijenjivati počasne straže u kojima će biti bivši suradnici, igrači, prijatelji, kolege treneri...

Od deset sati u dvorani Vatroslav Lisinski održava se komemoracija Miroslavu Ćiri Blaževiću, a sprovod počinje u 14 sati na gradskom groblju Mirogoj, u Aleji velikana.

Vlada je na telefonskoj sjednici, održanoj u utorak, donijela Odluku o proglašenju 15. veljače 2023. Danom nacionalne sućuti u povodu smrti Miroslava Ćire Blaževića.

Dan nacionalne sućuti obilježit će se isticanjem zastave Republike Hrvatske na pola koplja, priopćeno je iz vlade.

Nogometnu karijeru započeo je 1954. godine u travničkom klubu Bratstvo. Potom se preselio u Dinamo, 1955. odlazi u Lokomotivu, a zatim se vraća u Bosnu i Hercegovinu, u Sarajevo, gdje igra do 1958. godine. U Hrvatsku se vratio 1958. godine, ali ovoga puta u Rijeku, gdje je igrao sve do 1961. godine. Potom godinu dana igra za švicarski nogometni klub Sion, a prvo mjesto trenera dobio je u niželigašu FC Veveyu.

Trener svih trenera je u dugogodišnjoj trenerskoj karijeri vodio 19 klubova u Švicarskoj, Hrvatskoj, Grčkoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Kini i Iranu, a trenirao je i pet reprezentacija (Švicarsku, Hrvatsku, Iran, BiH, kinesku U-23).

Međutim, dva velika rezultata obilježila su mu karijeru: Dinamov naslov prvaka bivše države 1982. godine te bronca hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj.

"Uvijek ’82. Nikada nije bilo dileme. Dinamo ’82 je na prvom mjestu, pa onda dugo ništa, pa moji Vatreni", kazao je Blažević u prosincu 2021. na premijeri dokumentarnog filma o Miroslavu Ćiri Blaževiću autora Sabahudina Topalbećirevića.

Popularni je Ćiro na klupu Dinama zasjeo u prosincu 1980. godine nakon što je odstupio Ivan Đalma Marković, dva kola prije kraja jesenskoga dijela natjecanja. U ta je zadnja dva prosinačka kola momčad vodio njegov dotadašnji asistent Rudolf Cvek u statusu v. d. trenera.

Blažević je momčad krenuo brusiti na australskoj turneji u siječnju i veljači 1981. godine, a debitirao je na Marakani odigravši s Crvenom zvezdom 0:0. Bio je to senzacionalan remi s tadašnjim prvakom Jugoslavije jer je Dinamo u proljeće 1981. godine krenuo s 14. mjesta. Na kraju je podigao momčad do petog mjesta.

No, iduće sezone je uslijedila Dinamova eksplozija, a sve je kulminiralo nezaboravnim plavim proljećem 1982. kad je Dinamo, predvođen Velimirom Zajecom, Zlatkom Kranjčarom, Markom Mlinarićem, Stjepanom Deverićem... protutnjao do naslova prvaka. Prvog nakon 24 godine. Godinu kasnije Plave je vodio i do pokala pobjednika Kupa, posljednjeg Dinamova trofeja u bivšoj SFRJ.

Blažević je u prvom mandatu u Dinamu ostao do 1983. godine, vratio se potom 1986. i ostao do 1988., treći put je Modre vodio od 1992. do 1994., a posljednji put u sezoni 2002./2003., kada se oprostio naslovom prvaka.

Blažević je jedini trener koji je s Dinamom osvojio naslov prvaka i u bivšoj državi i u HNL-u, jedini je trener koji je osvojio Kup i u doba SFRJ i u samostalnoj Hrvatskoj. Maksimirsku je momčad vodio u čak četiri različita mandata u tri različita desetljeća i osvojio tri naslova prvaka, dva Kupa i Superkup.

Hrvatska reprezentacija

Svakako najveći uspjeh u karijeri ostvario je na klupi hrvatske reprezentacije koju je vodio do trećeg mjesta na Svjetskom prvenstvu 1998. godine. Ukupno je Vatrene vodio rekordna 72 puta, no Zlatko Dalić je tik iza njega sa 70 utakmica na klupi Hrvatske.

Popularni Ćiro je na hrvatskoj klupi debitirao 23. ožujka 1994. pobjedom protiv Španjolske s 2:0 u prijateljskoj utakmici u Valenciji. Uslijedile su sjajno odrađene kvalifikacije za Europsko prvenstvo u Engleskoj 1996. u kojima je Hrvatska bila ispred Italije. Na Euru su Vatreni u premijeri pobijedili Tursku, potom detronizirali branitelje naslova Dance, izgubili od Portugala, da bi u četvrtfinalu ispali od kasnijih prvaka Nijemaca.

Vrhunac Ćirina puta na hrvatskoj klupi bila je francuska bronca. U svom premijernom nastupu na SP-u Vatreni su osvojili treće mjesto. U skupini smo bili drugi iza Argentine, a potom smo dobili Rumunjsku (1:0), u četvrtfinalu deklasirali Njemačku (3:0), izgubili od Francuske u polufinalu (1:2) te slavili s 2:1 protiv Nizozemske u utakmici za treće mjesto (2:1).

"Francuska 1998. je bilo posebno natjecanje za mene. Pobijedili smo brojne teškoće i teške protivnike kako bismo došli do te medalje, taj je uspjeh mnogo značio za sve ljude u domovini", rekao je svojedobno Ćiro.

Od reprezentativne se klupe oprostio u jesen 2000. godine nakon lošeg otvaranja kvalifikacija za SP 2002. u Japanu i Južnoj Koreji, (Belgija 0:0, Škotska 1:1). Reprezentaciju je ukupno vodio 72 puta ostvarivši 33 pobjede, 24 remija i 15 poraza.

Osim hrvatske reprezentacije, Blažević je vodio nacionalne selekcije Švicarske, Irana, Bosne i Hercegovine te Kine U-23, a na klupskom se planu okušao u brojnim klubovima, uključujući i Rijeku, Osijek, Varteks, Hajduk, Zagreb, Zadar te u inozemstvu Nantes, PAOK, Grasshopper, Prištinu, Muru...

"Kad rezimiram cijeli svoj život, onda imam potrebu da se zatvorim u svoja četiri zida i da toliko plačem, da nikada ne prestanem. Ništa me u životu nije mimoišlo! Dva raka sam imao, a sada se, evo, pojavio i treći. U djetinjstvu sam bio takva sirotinja da sam gaće na štapu nosio, a kasnije u mladosti, kada sam se već bio i oženio, supruga i ja nismo znali hoćemo li imati za ručak ili nećemo. Život mi je bio jedna obična kalvarija i trebalo je sve to proći. Ni ovaj trenerski posao, koji možda izvana drugačije izgleda, nije ništa drugo nego jako malo satisfakcije, a puno razočaranja", napisao je Ćiro u jednoj od svojih posljednjih objava.