EUROPOM se širi nemir. Bjelorusija, najbliži vojni saveznik Rusije, ovog je tjedna održala velike vježbe kod koridora Suwałki, uskog prolaza koji povezuje baltičke države s ostatkom NATO-a. Francuski predsjednik Emmanuel Macron najavio je nove mjere zaštite kritične infrastrukture od ruskih hibridnih napada.

Poljski premijer Donald Tusk upozorio je da bi Rusija mogla izvesti napade dronovima ili projektilima na članice NATO-a i pokušati ih prikazati kao nesreće. Ujedinjeno Kraljevstvo pozvalo je građane da stvore zalihe hrane i vode, a načelnik obrane izjavio je da se Britanija suočava s najopasnijim razdobljem u posljednjih nekoliko desetljeća. Njemačka priprema bolnice za mogući napad, dok je čak i neutralna Švicarska usvojila novu strategiju nacionalne sigurnosti.

U isto vrijeme, američki predsjednik Donald Trump najavio je napredak prema uspostavi stalne vojne baze u Poljskoj, a prije dva tjedna poslao je direktora CIA-e u Moskvu s upozorenjem da se ne napada teritorij NATO-a.Čini se da su države s obje strane Atlantika zabrinute zbog mogućnosti da bi ruski predsjednik Vladimir Putin mogao proširiti rat izvan Ukrajine, piše CNN.

Širenje ruskog bojnog polja

Sjedinjene Države ovog su tjedna dobile konkretan uvid u tu prijetnju. Savezni tužitelji podigli su optužnice protiv pet osoba koje su navodno surađivale s ruskom obavještajnom službom. Tereti ih se da su planirali napade i ubojstva diljem svijeta, uključujući SAD, te da su naručivali udare na civilnu i vojnu infrastrukturu u europskim zemljama.

Ove optužbe dio su šireg obrasca s kojim se Europa suočava godinama, a koji uključuje kibernetičke napade, sabotaže, podmetanje požara i napade dronovima. Prošlog je mjeseca Njemačka optužila Rusiju za napad dronom na jednu civilnu zračnu luku.

Strateški izazov za NATO jest u tome što Rusija može provoditi takve operacije bez jasnog prelaska praga koji bi označio početak konvencionalnog rata.

Upad dronom u zračni prostor NATO-a, ometanje rada zračne luke ili sabotaža infrastrukture operacije su u "sivoj zoni" koje je lako zanijekati. Putin se koristi dvosmislenošću, svjestan da je Savez podijeljen oko toga kako i treba li uopće reagirati. No, što ako odluči otići korak dalje?

Koridor Suwałki

Koridor Suwałki nudi jedan od mogućih odgovora. Riječ je o stotinjak kilometara dugoj granici između Poljske i Litve, koja predstavlja jedinu kopnenu vezu između baltičkih država i ostatka NATO-a. Moguće je zamisliti krizu u kojoj Rusija, možda u suradnji s Bjelorusijom, pošalje snage u dio tog koridora.

To ne bi bila izravna invazija, poput ulaska tenkova u Poljsku. Putin bi takav potez, ako bi ga uopće priznao, vjerojatno nazvao ograničenim upadom i tvrdio da ne želi eskalaciju. Istodobno bi neslužbenim kanalima širio poruke da bi bilo kakav odgovor NATO-a nosio rizik od nuklearnog rata.

Cilj takvog poteza ne bi bio samo zauzimanje koridora, već potkopavanje cijelog NATO saveza i njegovih jamstava o uzajamnoj obrani. Bi li se 32 države članice doista složile da će zaratiti s Rusijom kako bi vratile uski pojas teritorija?

Bi li američki predsjednik riskirao eskalaciju s nuklearnom silom zbog Litve? Bi li to učinile Njemačka i Francuska? Nitko ne može biti siguran, a upravo ta neizvjesnost ide Putinu u prilog.

Glavnog tajnika NATO-a Marka Ruttea pitali su o scenariju takvog napada. Odgovorio je da NATO redovito vježba za takve situacije i da bi odgovor bio razoran. No, s obzirom na to da je Washington u sukobu s nekim od najbližih saveznika, pitanje je vjeruje li mu Putin.

Lekcije iz Ukrajine

Rat u Ukrajini pružio je Europi brutalnu poduku o zahtjevima modernog ratovanja. Državama nije potrebna samo vojna oprema, već i otpornost cjelokupnog društva. To uključuje električne mreže koje mogu izdržati napade, bolnice sposobne primiti velik broj žrtava, rezervne komunikacijske sustave i funkcionalne prometnice.

Najvažnije od svega, potrebna su im društva koja mogu podnijeti gubitke bez unutarnjeg sloma. NATO je ovog tjedna objavio ažurirane smjernice za nacionalnu otpornost koje pokrivaju sve, od osiguravanja kontinuiteta vlasti i opskrbe energijom do hrane, vode i komunikacija u vrijeme krize.

Dužnosnici Saveza proučavaju kako su Ukrajinci uspjeli održati funkcioniranje osnovnih usluga pod stalnim ruskim napadima. To je izniman preokret. Ukrajina više ne prima samo lekcije od NATO-a - sada i NATO uči od Ukrajine.

Time se agresija pokušava odvratiti ne samo obećanjem vojnog odgovora, već i porukom Putinu da njegov plan jednostavno ne može uspjeti. Sama pripremljenost tako postaje dio strategije odvraćanja.

Pitanja o Washingtonu

Iza europske žurbe stoji i američki faktor. Sjedinjene Države istodobno su angažirane u Europi, suočavaju se s Iranom na Bliskom istoku i pokušavaju odvratiti Kinu u Indo-Pacifiku. Protuzračna obrana, mornaričke snage i zalihe streljiva ne mogu biti svugdje u isto vrijeme.

Iako je Trump poduzeo korake za jačanje NATO-a, njegova predanost klauzuli o uzajamnoj obrani ostaje neizvjesna, a Moskva je toga svjesna. Rusija je i dalje vojno vezana za Ukrajinu, ali Putinu nije potrebna još jedna invazija tih razmjera da bi izazvao NATO.

Može se postupno kretati ljestvicom eskalacije: od sabotaža i kibernetičkih napada, preko ubojstava i napada dronovima, do ograničene vojne operacije kojom bi testirao misli li Savez ozbiljno. Postavlja se pitanje bi li Trump krenuo u rat s Rusijom zbog komadića zemlje koji se zove koridor Suwałki i bi li Amerikanci bili spremni na to. Sama ta neizvjesnost potkopava strategiju odvraćanja.

Kraj iluzija u Europi

Tijekom tri desetljeća nakon Hladnog rata, Europa je dopustila da njezina obrambena spremnost oslabi. Rizik od rata činio se dalekim, izdvajanja za vojsku su pala, a civilna zaštita postala je relikt prošlosti. Vladala je pretpostavka da će SAD uvijek uskočiti ako situacija postane ozbiljna.

Ta je era završila. Europski čelnici pripremaju se za rat jer shvaćaju neugodnu istinu: odvraćanje ovisi o tome u što Putin vjeruje, a odgovor Amerike na širenje sukoba više nije zajamčen. Bjeloruske vježbe u blizini koridora Suwałki izazivaju zabrinutost jer je, unatoč ruskim problemima u Ukrajini, sustav odvraćanja oslabio.

Najbolji način da se spriječi širenje rata jest osigurati da Putin bude uvjeren kako njegov plan ne može uspjeti. Sudeći prema hitnim potezima koji se povlače u europskim prijestolnicama, raste strah da bi on mogao vjerovati u suprotno.