Crna hrvatska 2011.: Gdje je Antonija Bilić?
Foto: Maja Mihić , Nikša Stipaničev, Davor Žunić / Cropix, mup.rs
U CIJELOJ masi ubojstava, prometnih i drugih nesreća te ostalog kriminala koji se ove godine dogodio u Hrvatskoj u prvi plan dolaze samo dva istaknuta lika, jedan svirepog međunarodnog zločinca, a drugi nevine i mlade žrtve.
U rano jutro 7. lipnja 17-godišnja djevojka iz sela Krička kod Drniša stopirala je na Čikolskom mostu. Zaustavio se šleper te je ušla u kabinu međunarodnog zločinca. Ubrzo je cijela Hrvatska znala da se djevojka zove Antonija Bilić, a ubojica i serijski silovatelj iz najmanje tri države Dragan Paravinja. Nakon dojave o nestanku Antonije, policija i cijela hrvatska javnost su se uključili u potragu za djevojkom koja do današnjeg dana nije pronađena.
Priznanje pod prisilom
Dragan Paravinja je uhićen 26. lipnja u Donjim Srđevićima kod Srpca u BiH. U svom prvom razgovoru sa BiH istražiteljima Paravinja priznaje da je, nakon što se djevojci "nabacivao" i ona ga je odbila, ubio Antoniju Bilić, a njezino tijelo bacio sa jednog od mostova na rijeci Krki. Nakon toga počinje najveća potraga u povijesti Hrvatske na vrlo širokom području. S druge strane je počela i bitka za izručenje Dragana Paravinje, koji je već bio osuđen zbog silovanja u Srbiji te je imao optužnicu za silovanje u BiH. Hrvatska ga je željela u svome zatvoru kako bi mu mogla suditi za ubojstvo i silovanje Antonije Bilić.
Paravinjinom izručenju Hrvatskoj nisu se protivile niti Srbija, a ni BiH te je ono obavljeno 22. srpnja. Odmah po dolasku u Hrvatsku, Paravinja negira svoje navode iz BiH i tvrdi da je pod pritiskom istražitelja priznao ubojstvo Antonije Bilić, a da spornog dana uopće nije vozio na dionici gdje je mlada djevojka stopirala. Kazao je i da su dokazi pronađeni u njegovom kamionu podmetnuti.
Iako tijelo Antonije Bilić nije pronađeno, šibensko Županijsko državno odvjetništvo 21. studenog je podiglo optužnicu protiv Paravinje zbog teškog ubojstva i pokušaja silovanja Antonije Bilić te pokušaja silovanja 25-godišnje djevojke iz Omiša. Paravinja je krajem ove godine ponovno izručen BiH gdje mu je ovih dana potvrđena prvostupanjska presuda od dvije godine i deset mjeseci zatvora zbog silovanja žene 2002. godine.
Zločinac je također i u Srbiji, zbog silovanja i pokušaja silovanja, osuđen na četiri godine i pet mjeseci zatvora. Slučajem Dragana Paravinje i nestankom Antonije Bilić bavit ćemo se i u 2012. godini kada će biti suđenje za ubojstvo i silovanje. Teret na ovom slučaju je i činjenica što još ne znamo gdje je Antonija Bilić.
Horvatinčić s jahtom usmrtio dvoje Talijana
Drugi slučaj iz crne kronike koji je ove godine izuzetno privukao pozornost javnosti bila je pomorska nesreća kontroverznog zagrebačkog poduzetnika Tomislava Horvatinčića, a u kojoj je
poginuo talijanski bračni par. Poduzetnik, kojega je posljednjih godina javnost upoznala po kontroverznom projektu Cvjetni, je zbog prebrze i neoprezne vožnje jahtom naletio na brodicu talijanskog para Salpietro kod otočića Maslinovik blizu Primoštena zbog čega je prijavljen za izazivanje nesreće sa smrtnom posljedicom i nepružanja pomoći unesrećenima zbog čega bi mu mogla biti izrečena kazna i do 13 godina zatvora.
Tijekom istrage su u medije izašli i prometni "kosturi iz ormara" Tome Horvatinčića, a posebno je bio istaknut slučaj iz 1980. godine kada je poduzetnik automobilom usmrtio ženu. Državno odvjetništvo tvrdi da je Horvatinčić kod Maslinovika glisirao brzinom od 25 čvorova te da je uključio automatski pilot, a pritom nije nadzirao navigaciju. Ono što nikako ne ide u prilog poduzetniku je činjenica i da, nakon što je jahtom prešao preko brodice Talijana, Horvatinčić Talijanima nije pružio nikakvu pomoć.
U tom trenutku je sa Horvatinčićem na jahti bila njegova partnerica, 35-godišnja Anica Đerđe Dilber, koja je kazala kako je poduzetniku prije nesreće pozlilo te mu je glava klonula na komande. Na sudu je promijenila iskaz i rekla da nije bila u kabini jahte, kao što je ranije tvrdila, nego da je cijelo vrijeme bila sa Horvatinčićem te ga je počela zvati kada mu je glava pala. Kada se on trgnuo, pred njim je već bila jedrilica te, prema njezinom iskazu, je počeo lupati po komandama i mahati, ali prekasno da bi se izbjegao sudar.
Uvjet za izlazak Horvatinčića iz pritvora bio je predaja dozvola za upravljanje vozilima i plovilima, a odmah potom je poduzetnik privatno otputovao na pregled u Švicarsku, a po povratku je poručio da "nema tih novaca za koje bi razgovarao sa hrvatskim novinarima".
Scena iz filma katastrofe kod Ivanje Reke
Među prometnim nesrećama koje su se dogodile ove godine izdvaja se lančani sudar kod Ivanje Reke koji se dogodio 16. studenog u ranim jutarnjim satima. U jednom od najvećih lančanih sudara u hrvatskoj povijesti sudjelovalo je čak 20 automobila i sedam kamiona. Sreća u nesreći bila je što u "masovnom karambolu" nije bilo poginulih, a četiri osobe su teže dok su tri lakše ozlijeđene. Sudaru je "kumovala" gusta magla koja je česti uzrok nesreća posljednjih mjeseci u Hrvatskoj. Razmjere nesreće najbolje je opisao jedan od očevidaca koji je kazao da je "cijela scena podsjećala na filmove katastrofe".
U rujnu je paniku u Hrvatskoj digao "Srpski revolucionarni pokret" koji je izazvao požar kod mjesta Pađane kod Knina. Požar se ubrzo proširio na nekadašnju vojarnu "Stara straža" i skladište oružja i eksploziva pa su još satima odjekivale detonacije. Zbog sigurnosti je evakuirano 160 stanovnika sela Pađane, Oćestovo i Žagvorić. U anonimnom pozivu jednoj hrvatskoj redakciji uz psovanje "ustaške matere" i najavu napada na policijsku stanicu, odgovornost za požar je preuzeo Srpski revolucionarni pokret za koji nitko nikada prije nije čuo.
Cijela priča je dignuta na višu razinu te se zbog sumnje u međunarodni terorizam u istragu uključio i Interpol. Strah od novih terorističkih napada kratko je trajao, jer je policija otkrila kako novinare nisu zvali "srpski revolucionari" nego hrvatski emigrant Petar Penava iz Njemačke. Penava je bivši djelatnik SIS-a i član Hrvatskog državotvornog pokreta, koji je očito želio Srbima pripisati krivnju za požar u Kninu.
Misteriozni crni kombi i otmice djece
Među nepotrebno dizanje panike, kao što je bio ovaj slučaj "terorističkog napada" u Kninu, može se povezati i dramatična priča o o otmicama djece na više mjesta u Hrvatskoj. "Pokušaji otmica" su se redali u Bedenici kod Svetog Ivana Zeline, u mjestu Vojnići, u Dugom Selu, Vrbovcu te na području Črnomerca. Uglavnom bi u priču bio upleten crni kombi te muškarac i žena koji su vabili djecu da uđu u vozilo. Ubrzo je na Facebooku počela "cirkulirati" poruka roditeljima da prate djecu u školu ili da djecu šalju u većim grupama.
Policija je, nakon što su u medijima zaredale priče o "otmicama", pokušala smiriti situaciju izjavama kako niti jedna dojava o pokušaju otmice nije bila utemeljena, a činjenica je da se niti jedna otmica nije dogodila. Očito se radilo o tome da su djeca vidjela priče u medijima i počela "kopirati obrazac", a roditelji i nastavnici nastavili širiti priču iz najboljih namjera kako bi zaštitili najmlađe. Najvažnije u cijeloj priči o "serijskim otmicama djece" je činjenica da se one nisu dogodile te da su najmlađi sigurno dolazili do škola i domova.
No, bilo je i slučajeva ove godine kada su djeca zaista bili žrtve zločina ili nesreća. Krajem godine Hrvatsku je zgrozila stravična nesreća koja se dogodila u Rijeci kada je 25-godišnji otac kamionom pregazio svoga petogodišnjeg sina. Nevjerojatan splet okolnosti doveo je do toga da otac vozeći kamion unazad nije vidio sina koji je dotrčao iza vozila, spotaknuo se i pao pod kotače te preminuo na licu mjesta.
Otac i sin su bili glavni akteri i stravičnog ubojstva i samoubojstva koje je u studenom potreslo istarski grad Vodnjan. Nakon izlaska iz Psihijatrijske bolnice 33-godišnji Mauro Pinzan nožem je prerezao grkljan petogodišnjem sinu Samuelu nakon čega se objesio. Kao i u mnogim drugim slučajevima ove godine i u ovom su mnogi za tragediju krivili institucije države koje nisu do odradile svoj posao. Bivša Pinzanova supruga se nakon razvoda žalila na odluku suda da dječak bude kod oca svaki drugi tjedan od petka do nedjelje.
Ne znajući za tu žalbu i misleći da je razvod bio sporazuman i bez prigovora, Centar za socijalnu skrb je dao dopuštenje za posjete dječaka ocu. Tek nakon ubojstva i samoubojstva su doznali za žalbu majke koja je tražila 100 postotno skrbništvo nad djetetom, no tada se više ništa nije moglo popraviti. S nadom da ćemo izvući pouke iz "crne hrvatske 2011. godine" završavamo ovaj godišnji pregled kriminala u lijepoj našoj.
Facebook
Google