DANA 24. veljače 1848. abdicirao je Luj-Filip I., posljednji francuski kralj u povijesti. Njegov odlazak s prijestolja označio je kraj monarhije u Francuskoj i početak razdoblja poznatog kao Druga Republika.

“Kralj građanin” na prijestolju

Luj-Filip pripadao je orleanskoj grani dinastije Bourbon, odnosno kući Orléans, mlađoj liniji kapetovske loze. Na vlast je došao 1830. godine nakon Srpanjske revolucije, kada je svrgnut njegov rođak Karlo X. Za razliku od svojih prethodnika, nije nosio titulu “kralja Francuske”, nego “kralja Francuza”, čime je želio naglasiti da vlast proizlazi iz naroda, a ne iz božanskog prava.

U početku je uživao potporu građanstva i liberalnih krugova. Njegova je vlast bila ustavna monarhija s ograničenim biračkim pravom, koje je bilo vezano uz imovinski cenzus. Zbog oslanjanja na bogato građanstvo i financijsku elitu, prozvan je “kraljem bankara”.

Revolucija 1848. i bijeg iz Pariza

Sredinom 1840-ih Francusku su pogodile gospodarske krize, nezaposlenost i rastuće socijalne napetosti. Oporba je organizirala tzv. “bankete” - politička okupljanja pod krinkom svečanih večera - na kojima su zahtijevane izborne reforme i šire biračko pravo.

Kada je vlada u veljači 1848. zabranila jedan takav skup u Parizu, izbili su masovni prosvjedi. Nemiri su brzo prerasli u revoluciju. U samo nekoliko dana srušena je monarhija. Luj-Filip je 24. veljače abdicirao u korist svoga unuka, ali parlament to nije prihvatio. Ubrzo je proglašena republika.

Bivši kralj prerušio se i pobjegao u Englesku, gdje je proveo ostatak života. Umro je 1850. godine u egzilu.

Kraj monarhije u Francuskoj

Iako će Francuska kasnije dobiti cara - Napoleon III, nećaka Napoleona Bonapartea - titula kralja više nikada nije obnovljena. Nakon pada Drugog Carstva 1870. godine, Francuska trajno prelazi na republikanski oblik vlasti.

Abdikacija Luja-Filipa tako predstavlja prekretnicu: završetak više od osam stoljeća dugog razdoblja u kojem su Francuskom vladali kraljevi različitih dinastija - od Kapetovića preko Valoisa do Bourbona.