Deset je godina od dolaska krize, gdje smo danas?

Deset je godina od dolaska krize, gdje smo danas?
Foto: EPA, Index

HRVATSKA je prije deset godina ušla u šestogodišnju recesiju koja je ostavila duboke i trajne posljedice na ekonomiju i društvo. Ekonomija se u tih šest godina smanjila za oko 12 posto, izgubljeni su brojni poslovi, naravno, u privatnom sektoru, a dugo trajanje krize u kombinaciji s otvaranjem tržišta rada Europske unije za hrvatske građane rezultiralo je masovnim iseljavanjem. Iselilo se nekoliko stotina tisuća stanovnika u najboljim godinama i velika većina njih vrlo vjerojatno se nikada neće vratiti, a posljedice će biti trajne.

Politika po običaju nije sposobna predvidjeti krizu niti se s njome suočiti, tako da i danas pamtimo vrlo blage izjave tadašnjeg premijera Sanadera, koji je u intervjuu za New Europe potkraj 2008. godine zahvaljivao Bogu da Hrvatska nije u financijskoj krizi, najavljivao borbu za radna mjesta i prognozirao da bi se kriza mogla odraziti na bankarski sektor.

"Hvala Bogu, Hrvatska nije zahvaćena globalnom financijskom krizom. Mi smo mala ekonomija u odnosu na velike europske zemlje, ali to ne znači da smo izvan tokova svjetske ekonomske krize. Odnosno nismo u financijskoj, nego ekonomskoj krizi, koja bi se mogla odraziti na Hrvatsku. Trenutno se borimo da očuvamo zaposlenja, no mislim kako će se financijska kriza odraziti na bankarski sektor", rekao je Sanader.

No Sanaderova borba za radna mjesta nije uspjela jer je poslove izgubilo oko 200 tisuća ljudi (osim ako je mislio na borbu za radna mjesta u javnom sektoru, koja su ostala netaknuta), banke su kroz krizu prošle relativno bezbolno, a on je kasnije završio u zatvoru.

Kretanje BDP-a u odabranim zemljama
Izvor: Eurostat

Politici nedostaje objektiviziranog pogleda na realnost

Andrej Grubišić, financijski savjetnik iz tvrtke Grubišić i partneri za Index je komentirao razvoj hrvatske ekonomije u proteklih deset godina. Što se tiče pripremljenosti onih koji upravljaju državom za suočavanje s krizom, Grubišić kaže da politici nedostaje objektivnog pogleda na realnost.

"Problem s politikom je taj što ona uvijek 'mora' biti optimistična i širiti dobre vijesti. Nedostaje objektiviziranog pogleda na realnost. Sjećam se da su Polančec i Šuker govorili da će BDP 2009. rasti za tri posto, dok je analitičar Hrvoje Stojić predviđao pad od pet posto. To nisu razlike u nijansama nego se pitaš tko je tu lud", kaže Grubišić.

Tijekom šestogodišnje recesije hrvatska ekonomija smanjila se za oko 12 posto i tek sada se vraćamo na pretkriznu razinu. No nama usporedive zemlje, poput Češke i Slovačke, znatno su se brže i snažnije oporavljale te i danas kao snažnije ekonomije imaju uglavnom veće stope rasta, a posebno čudo je Poljska, koja globalnu krizu nije ni osjetila.

"Hrvatski BDP će u realnim terminima u 2019. biti manje-više usporediv s onim iz 2008. godine. Pad od 12-13 posto koji se desio tijekom šestogodišnje recesije značajno je smanjio bazu, a ovaj rast koji imamo zadnje dvije-tri godine izrazito je skroman ako uzmemo u obzir da imamo nisku bazu. Također, Hrvatska je ostala na gotovo istoj razini BDP-a po stanovniku u odnosu na prosjek Europske unije, a svi drugi, pogotovo desetak zemalja koje su također bile u socijalizmu, a sada su u EU, napreduju puno brže. Ne samo da su nas prešle nego i s te veće baze imaju veći rast pa se razlika dodatno povećava u njihovu korist do te mjere da Češka, Slovačka ili Poljska imaju BDP po stanovniku prema paritetu kupovne moći veći i za više od 20 posto u odnosu na Hrvatsku", kaže Grubišić.

Kako je Hrvatska padala na ljestvici 

Depresivna ekonomska situacija u kombinaciji s otvaranjem tržišta rada EU-a 2013. godine rezultirala je valom iseljavanja. To sad stvara probleme na tržištu rada. 

"Hrvatska ima barem 250, ako ne i 300 tisuća stanovnika manje nego što je imala 2008. Radi se uglavnom o smanjenju broja stanovnika kroz ekonomsku emigraciju i to ljudi koji su radili u privatnom sektoru. Mnogi od njih dobili su otkaze, a s obzirom na to da je recesija bila duga nisu mogli čekati ulazak u konjunkturu, nego su otišli u inozemstvo i ti ljudi sada nedostaju. Posljedica toga je strašan pritisak na rast plaća, zbog nedostatka radne snage, no ono što je pitanje - je li taj rast plaća popraćen i produktivnošću tih radnih mjesta jer to utječe na konkurentnost", kaže Grubišić.

Državna potrošnja raste, a imamo manji broj građana

Kao dodatni problem Grubišić navodi nastavak rasta državne potrošnje, iako država zapravo servisira manji broj građana.

"Problem je i to što je državna potrošnja nastavila rasti. Bez obzira na iseljavanje i na to što je ekonomija u realnim terminima gdje je i bila, državna potrošnja raste, što nas čini puno ranjivijima kada dođe sljedeća recesija. Nitko ne zna kada će ona doći i kolika će biti, ali je izvjesno da će doći. Nas je manje, a država je veća", kaže Grubišić.

Podaci: Eurostat

Iako se vlada hvali stabilizacijom javnih financija, Grubišić smatra da je velika državna potrošnja veći problem od eventualnog proračunskog manjka. Uz to kao probleme navodi i dalje vrlo kompliciran porezni sustav i uplitanje države u ekonomiju.

"Realno mislim da su naši fundamenti slabiji nego što su bili. Nije jak fundament to što imaš uravnotežene javne financije ako previše trošiš jer to znači da i uzimaš previše. To što su rashodi jednaki prihodima nije samo po sebi dobro. Ja sam sklon tome da znatno reduciramo javnu potrošnju, pa i pod cijenu deficita. Na primjer, umjesto da država troši 180 milijardi kuna, neka potroši 120 milijardi i neka ima deficit 10 milijardi - to nije nikakav problem. A ovdje troši 180 milijardi i kaže - mi nemamo deficit. Zatim, i dalje imamo izrazito kompliciran porezni sustav, i dalje država bira sektore kojima će pomagati", zaključuje Grubišić.
 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara