TRAJEKTI s kojima se nekad dolazilo na male otočiće u iranskom jezeru Urmija sada su puni hrđe i nasukani na području koje sada više liči na slanu ravnicu nego na jezero.

Prije samo dva desetljeća Urmija je bila najveće jezero na Bliskom istoku, a lokalno gospodarstvo baziralo se na uspješnom turističkom središtu s hotelima i restoranima.

"Ljudi bi se ovdje dolazili kupati i mazati ljekovitim blatom. Ostali bi barem nekoliko dana", rekao je za CNN lokalni novinar Ahad Ahmed.

Smrt ovog jezera bila je brza. Veličina mu se i više nego prepolovila – s 5400 kvadratnih kilometara u 1990. danas je došlo na 2500. Stručnjaci se boje da bi uskoro moglo nestati u potpunosti.

"Oni troše više vode nego što imaju padalina“

Takvih problema ima u mnogim dijelovima Bliskog istoka, gdje je vode sve manje i manje.

Regiju pogađaju konstantne suše i visoke temperature na kojima je jedva moguće preživljavati. Uz probleme s klimatskim promjenama, tu je i prekomjerna uporaba vode i loše upravljanje infrastrukturom.

Neke bliskoistočne zemlje, uključujući Iran, Irak i Jordan, zbog navodnjavanja poljoprivrednih zemljišta ispumpavaju ogromne količine vode, rekao je Charles Iceland iz Instituta za svjetske resurse (WRI).

"Oni troše više vode nego što imaju padalina i stoga pada razina podzemnih voda. Zbog smanjenih količina kiša i sve veće potražnje za vodom dolazi do isušivanja mnogih rijeka, jezera i močvara", rekao je.

Posljedice ove nestašice vode mogle bi biti još strašnije jer bi neka područja mogla postati nenastanjiva. Dodatno, moglo bi doći do jačih tenzija oko dijeljenja i upravljanja vodnim resursima te bi posljedično moglo izbiti više političkog nasilja.

Loša predviđanja za budućnost

Problemi s vodom u Iranu već su uzrokovali smrtne slučajeve. U srpnju su vlasti ubile tri prosvjednika koji su se bunili protiv nestašice vode na jugozapadu zemlje.

Predviđa se da će zime na Bliskom istoku biti sve suše s globalnim zagrijavanjem, a iako će ljeta biti vlažnija, velike vrućine će otežati cijelu situaciju.

"Problem je u tome što će s porastom temperature sva voda koja dođe kroz kišu ispariti. Dodatno, događat će se ekstremi. Bit će ekstremnih padalina, što znači da će biti poplava poput onih u Kini, Njemačkoj i Belgiji, što će biti veliki problem za Bliski istok", rekao je Mansour Almazroui, direktor Centra za istraživanje klimatskih promjena na Sveučilištu King Abdulaziz u Saudijskoj Arabiji.

Klimatske promjene ne utječu samo na količinu dostupne vode, već i na njenu kvalitetu. Urmija je hiperslano, odnosno vrlo slano jezero. Kako se ono smanjivalo, tako se povećavala koncentracija soli i postala je tako ekstremna da uporaba te vode zapravo šteti usjevima.

Kiomars Poujebeli, koji uz jezero uzgaja rajčice, suncokret, šećernu repu, patlidžan i orahe, rekao je kako je ovakva voda katastrofalna za njegov uzgoj.

"Nije dalek dan kada će tlo postati neobradivo", rekao je.

Jordan uvozi vodu iz Izraela

U Jordanu su ljudi navikli živjeti s malo vode, no istraživanje objavljeno u Proceedings of the National Academy of Sciences pokazalo je da će oni do kraja stoljeća morati prepoloviti svoju potrošnju vode po stanovniku.

Većina Jordanaca s nižim primanjima živjet će s 40 litara dnevno za sve svoje potrebe - za piće, kupanje, pranje odjeće i posuđa. Prosječan Amerikanac danas koristi oko 10 puta više od tog iznosa.

Razine podzemnih voda u dijelovima zemlje opadaju više od jednog metra godišnje. No razlog tome nisu samo klimatske promjene. Jordan se oslanja na sustav rijeke koji također prolazi kroz Izrael, Zapadnu obalu, Siriju i Libanon, a brane koje su te zemlje izgradile uz rijeku ozbiljno su smanjile protok vode u Jordan. 

Jordan nema drugog izbora nego kupiti velike količine vode iz Izraela, koji ima ogroman program desalinizacije tijekom kojeg uklanja sol iz morske vode. No desalinizacija troši ogromne količine energije; energije koja još uvijek nije zelena i obnovljiva te samo doprinosi globalnom zatopljenju.

Jedno od rješenja za nestanak vode na tim područjima jest njena smanjena uporaba u poljoprivredi, što može značiti promjenu vrste hrane koja se uzgaja.

"U Izraelu smo, na primjer, uzgajali puno naranči, ali u jednom smo trenutku shvatili da izvozimo vodu koje nemamo", rekao je Rosenfeld, dodajući kako bi se usjevi također mogli projektirati da budu otporniji na toplinu i suhoću.