Svijet je od danas u rukama Aladina Trumpa i Borata Putina

Svijet je od danas u rukama Aladina Trumpa i Borata Putina

Foto: FAH

LAŽNE vijesti, zvučni termin 2016. godine, prošle su s Donaldom Trumpom puni krug. "Vi ste lažne vijesti!", dobacio je novi američki predsjednik prošli tjedan novinaru CNN-a, s užitkom vrtićkog djeteta koje je otkrilo brojalicu "jen-dva-tri, sve što kažeš to si ti!".

Za one koje treba podsjećati, to je isti Donald Trump koji je punih pet godina širio lažnu vijest da je Barack Obama rođen u Keniji te da je zbog toga ilegalni predsjednik SAD-a. Koji je globalno zatopljenje opisao kao „kinesku podvalu“ kojom se želi uništiti američka industrija. Koji je klevetao svog protukandidata Teda Cruza, tvrdeći da je njegov otac umiješan u atentat na J. F. Kennedya. Koji je Obamu prozvao kao „osnivača Isisa“, a Hillary Clinton kao suosnivačicu, ponavljajući tako lažnu vijest s ravno nula dokaza. Koji je, opet bez ijednog dokaza, prije samih izbora tvrdio da će biti lažirani jer će milijuni ilegalnih imigranata glasati na prevaru. Koji je to ponovio nakon izbora na kojima je pobijedio.

Koga Trump jedino nije kritizirao?

Čovjek koji je danas prisegnuo vjernost Ustavu SAD-a, ima u najmanju ruku specifičan odnos prema istini. Primjerice, ima više povjerenja u Ruse i u tragikomičnu izliku za aktivista Juliana Assangea, nego u vlastitu obavještajnu zajednicu. Assange kaže da nisu Rusi, tvita Trump. Slučaj riješen, ljudi.

 

No ovaj put mu taktika "negiraj i skreni tremu" nije uspjela. Pritisak je bio toliki da je morao priznati da se vjerojatno radi o njegovoj najdražoj državi. Ako mislite da pretjerujem, usporedite način na koji Trump govori o Rusiji  s načinom na koji govori o zemlji kojoj danas priseže vjernost.

Kao što je to britko primijetio naš sugrađanin Gari Kasparov, nema koga Trump nije napao: republikance, demokrate, američke izbore, FBI, CIA-u (koju je usporedio s nacistima), papu, "precijenjenu" Meryl Streep. Ali jedna osoba o kojoj Trump nema ništa loše za reći je – Vladimir Putin.

 

Prilično ironično za nekoga čiji je lajtmotiv tijekom kampanje bila glupost i naivnost američkih vlasti u međunarodnim odnosima, koju druge zemlje poput Kine i Meksika spremno iskorištavaju.

Pudlica i pit-bul

Kada Trump na svom krnjem engleskom kaže „ako se Putinu sviđa Donald Trump, to se zove prednost, ne nedostatak“ i „dobar odnos s Rusijom je dobra stvar, ne loša stvar“, ovo je ista poruka koju psi šalju jedni drugima kada legnu na leđa i podignu sve četiri u zrak. Trump se na domaćoj pozornici voli šepiriti i predstavljati kao alfa-mužjak, ali na međunarodnoj će biti submisivna pudlica ruskom pit-bulu. Je li to zbog ruskog "kompromata", interesa ili iskrenog udivljenja, svejedno je.

Ne čudi stoga što je Putin zauzeo zaštitnički stav prema Trumpu, iako ga "nije nikad upoznao", nakon skandala odmilja nazvanog "Pissgate": Oni koji su naručili i proizveli “ očite fabrikacije“ su „gori nego prostitutke, jer nemaju nikakva moralna ograničenja“, grmio je ruski predsjednik. Tko zna odnosi li se njegov moralni sud i na RT, Sputnjik i ostatak masivne propagandne mašinerije pod kontrolom Moskve, a koja je sustavno objavljivala očite fabrikacije o Clinton

Naravno, mogućnost da je "picohvatač" Trump, koji se sam hvalio napastovanjem žena, usto još i perverznjak i kurviš, naprosto je nezamisliva. On se "bavio natjecanjima ljepote godinama i upoznao neke od najljepših žena na svijetu, i teško mi je vjerovati da je otišao u hotel naći se s djevojkama lakog morala, iako su naše nesumnjivo najbolje na svijetu“,  zaključio je KGB-ovac i tako spojio logički besprijekornu obranu svog čovjeka u Washingtonu s najboljom turističkom promocijom neke zemlje ikad. Borat, pojedi se.

Lanac trolova

Putin i Trump se možda čine kao likovi ispali iz filmova Sache Baron Cohena, ali svijet je od danas njihov. Osim što zapovijedaju dvjema najjačim vojskama s najvećim nuklearnim arsenalima na planeti, ne nedostaje im ljubavi sa svih strana: od zapjenjenih antisemita do ridikuloznih boljševika, od paranoičnih lovaca na masone do ljigavih ljubitelja diktatora godine.

I svi im fanovi imaju još nešto zajedničko: ne vjeruju ni  vremenskoj prognozi kada dolazi od zloglasnih „mainstream medija“, ali ako alternativa kaže da Obama sprema "američki Majdan" i Treći svjetski rat da zaustavi Trumpa, to mora da je istina.

Da li ovaj lanac memova i lažnih vijesti počinje u Kremlju i završava na društvenim mrežama ili obrnuto, teško je reći, ali narativ koji dijele do u riječ je isti. Legitimna pitanja o ruskom uplitanju u izbore su „lov na vještice“, kažu i Trump i Putinov glasnogovornik Dimitrij Peskov. Kao da imaju iste bilješke.

Nema dokaza za rusko hakiranje?

Mantra kako nema dokaza za ruske cyber-napade i uplitanje u izbore šuplja je iz više razloga. Prvo, ne uzima u obzir da svi dokazi nisu objavljeni iz očitih sigurnosnih razloga – radi se o povjerljivim podacima čija objava bi mogla otkriti previše o metodama kojima SAD detektiraju i sprečavaju cyber-napade. Drugo, zato što postoje javno dostupni dokazi, zahvaljujući privatnim cyber-tvrtkama koje su provele svoju istragu. Treće, zato što je Moskva imala plauzibilan motiv, potvrđen zatvorenim krugom indicija, da pogura svog simpatizera. Četvrto, zato što se laici ne mogu uvijek osloniti na vlastito tumačenje stručnih izvještaja.

Ali kad je sjeme sumnje u sve što je mainstream posijano, na scenu stupaju demagozi i nude svoju verziju stvarnosti, sa stripovski banalnim junacima i zlikovcima. Isti oni trijumfalno predviđaju smrt mainstream medija zbog njihovog navodnog neuspjeha da predvide predsjednika Trumpa, kao da su mediji kladionica, a ne korektiv vlasti i sredstvo za informiranje glasača.

I eto gdje smo sada. Netko tko je do Bijele kuće dosurfao na valu lažnih vijesti i anti-establišment histerije, obrušava se na koliko- toliko profesionalne medije zbog – "lažnih vijesti". Predsjednik čija će funkcija biti u stalnom sukobu interesa s njegovim biznisom i onim njegovih ministara, predstavlja se kao netko tko će "isušiti močvaru" korupcije u Washingtonu."Sibirski kandidat", koji kaže „suradnja“ a misli „bezuvjetno popuštanje onima koji su me zadužili “, prodaje se za suverenista koji će se obračunati s „globalnim strukturama moći“. Netko tko ne razumije vrijednosti koje su izgradile Ameriku, obećava da će „učiniti Ameriku ponovo velikom“ – bezobrazno plagirajući Ronalda Reagana.

U isto vrijeme, Clinton, uza sve njene mane i afere, uza svo odvratno spletkarenje i "umrežavanje" njene klike, nije dokazano ništa ozbiljnije od korištenja privatnog servera za slanje službenih e-mailova. Ali u očima javnosti postala je oličenje korupcije, plaćenica Georgea Soroša i Saudijske Arabije i moderna verzija Džingis-kana koja bi počela Treći svjetski rat  za interese Novog svjetskog poretka. I da, s Billom vodi međunarodni pedofilski lanac skriven u pizzeriji.

Ako to nije informacijsko ratovanje na djelu, što jest?

"Ništa nije istina i sve je moguće"

Jasno da lažne vijesti nisu nastale s Putinom i Trumpom; dezinformacije su s nama oduvijek. Ali lažne vijesti ne znače vijesti koje se kose s našim predrasudama. Trumpovi trolovi sad pokušavaju preoteti i reducirati do apsurda ovaj pojam, što je standardna desničarska tehnika.

Ne smijemo dopustiti da njihov nihilizam prevlada. Kad vam netko krene prodavati maglu o tajnim centrima moći koji su stvorili ISIS, koji prave "false flag" napade, režiraju „obojene revolucije“, upravljaju milijunima izbjeglica ili kontroliraju sve zapadne medije, odgovorite im maksimom  dobrog starog Carla Sagana:  „Izvanredne tvrdnje zahtijevaju izvanredne dokaze.“ U društvu „post-istine“, u kojem biramo vlastite činjenice kao na meniju, demokracija ne može dugo opstati.

Sviđalo nam se to ili ne, nalazimo se na prekretnici. „Stvari se raspadaju, središte ne drži, anarhija se razuzdala svijetom“, rekao bi W. B. Yeats. Prijetnja demokraciji, ljudskim pravima i racionalnom diskursu odavno nije bila veća, a povjerenje u njih manje.Ta je prijetnja stvarna, bilo da je riječ o islamofašizmu, klasičnom fašizmu ili postmodernoj diktaturi, kako je zove Petar Pomerantsev u knjizi „Ništa nije istina  sve je moguće: Nadrealno srce nove Rusije“. Oni kojima je Trumpovo i Putinovo trolanje kritičara strašno zabavno i traže još, trebaju samo pogledati Rusiju, Siriju ili Tursku da vide kako to "još" izgleda.

Sretna 2017. sa zakašnjenjem. Trebat će nam sreće.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara