GRAĐANI Hrvatske danima raspravljaju o tome kako su cijene mnogih proizvoda više nego u bogatijim državama Europske unije. Cijene u trgovinama Slovenije, Italije, pa čak i Njemačke, često su ispod cijena u Hrvatskoj, a plaće su puno manje.

To je pogotovo vidljivo i lako usporedivo sada kada imamo jednaku valutu kao i većina zemalja EU. Stoga smo napravili veliku usporedbu cijena osnovnih namirnica i higijenskih potrepština s cijenama u Austriji, Sloveniji, Italiji, Mađarskoj, Srbiji i BiH.

Cijene smo usporedili s četiri zemlje članice EU - Italijom, Slovenijom, Austrijom I Mađarskom - te Srbijom i BiH. Obišli smo velike trgovačke lance, u prvom redu Lidl, Spar, Eurospin, dm te online trgovine elektronikom i pritom usporedili preko sedamdeset identičnih ili gotovo jednakih proizvoda. 

Hrvatska po cijenama pri vrhu tablice, trend poskupljenja i u Mađarskoj

Uspoređujući osnovne prehrambene namirnice, očito je da Hrvatska za brojne stavke, poput mlijeka i jaja, ima najskuplje cijene, a ako nije na čelu tablice, onda je pri samom njezinom vrhu. Više cijene u brojnim segmentima ima Austrija.

Brojne su cijene više nego u Sloveniji i, očekivano, Srbiji i BiH. Primjetno je i kako mađarske cijene više nisu toliko značajno niže od hrvatskih (a neke su i više) iako je zadnjih dvadeset godina bio popularan trend obavljanja kupovine upravo u Mađarskoj jer su tamošnje cijene bile znatno niže nego u Hrvatskoj.

No čini se da se situacija u Mađarskoj također promijenila. Naime, zbog suočavanja s visokom inflacijom, Orbanova je vlada u veljači prošle godine zamrznula cijene šećera, pšeničnog brašna, suncokretovog ulja, svinjskog buta, pilećih prsa i mlijeka s 2.8 posto masti na razinu cijena iz listopada 2021. Ipak, nedavno su te cijene odmrznute pa se građani sada suočavaju s njihovim povišenjem.

Veliku usporedbu cijena možete pogledati u tablici ispod. Klikom na "usporedi EU" donosimo usporedbu cijena, izraženu u eurima, u Hrvatskoj i Sloveniji, Austriji, Mađarskoj i Italiji. Klikom na "usporedi Balkan" možete vidjeti usporedbu cijena u Hrvatskoj i BiH i Srbiji, također izraženu u eurima. Žute zvjezdice u tablici označavaju napomene o gramaži (klikom na njih možete provjeriti na koju se gramažu odnosi navedena cijena).

Hoćemo li nastaviti kupovati kod susjeda?

Kada je riječ o artiklima iz neprehrane, u prvom redu higijenskim potrepštinama, po visini cijena prednjači Austrija, iako ju Hrvatska u tablici prati u stopu i razlike između cijena proizvoda nisu drastično velike. Uspoređujući cijene namirnica u Hrvatskoj s onima u Italiji i Sloveniji, bit će zanimljivo vidjeti hoće li brojni Istrijani nastaviti kupovati u Kopru i Trstu.  

Usporedbom naših cijena sa slovenskim i talijanskim vidljive su oscilacije ovisno o proizvodu, no ipak je teško oteti se dojmu da je većina njih dosta povoljnija nego kod nas. Očekivano, najpovoljnije cijene su u BiH te ponegdje u Srbiji, iako ni te razlike nisu drastične pa je upitno koliko su isplative za kupce iz Hrvatske, kao što su to bile do prije nekoliko godina.

Zašto su cijene u Hrvatskoj više nego vani?

Zbog čega su cijene u Hrvatskoj tako visoke? Brojni su razlozi, ali većina ima zajednički nazivnik - hrvatsku državu. Točnije, državni porezi i ostali nameti podižu konačnu cijenu proizvoda, direktno i indirektno. Pojedinačno se ne radi o velikim razlikama između Hrvatske i ostalih država, ali kada se dodaju jedan na drugi, onda se dobije dojam da su cijene čak i manje nego što trebaju biti s obzirom na to koliko država u cijelom lancu proizvodnje, prijevoza i prodaje uzima.

1. PDV

Prvi razlog stopa je PDV-a. Radi se doslovno o državnom dodatku na cijenu trgovca. Ako trgovac, kalkulirajući sve troškove i maržu, postavi cijenu na osam eura, država preko PDV-a na to doda još dodatna dva eura. Tako kupac umjesto osam eura nešto plati deset eura, od čega je dio koji se odnosi na PDV nerijetko veći od profita trgovca (kada ukalkulira sve troškove).

Trenutna stopa PDV-a u Hrvatskoj od 25 posto je druga najveća u EU. Ista je kao u Danskoj i Švedskoj, u kojima su plaće višestruko veće, a višu stopu ima samo Mađarska (27 posto). Njemačka ima stopu PDV-a 19 posto, a Slovenija i Italija 22 posto. Za ograničen broj prehrambenih proizvoda Hrvatska ima smanjenu stopu, ali imaju je i ostale države. Slovenija ima umanjenu stopu od 9.5 posto, ali na svu hranu i sva pića, a ne samo na ograničen broj prehrambenih proizvoda, kao Hrvatska.

2. Trošarine 

Iako se tako ne zovu, trošarine su oblik poreza. U tome je jasna i Carinska uprava koja na svojim stranicama izričito navodi da su "trošarine i posebni porezi neizravni porezi kojima se oporezuje promet, odnosno potrošnja pojedinačnih proizvoda..."

Trošarine na kavu, alkohol, duhan i bezalkoholna pića podižu cijenu tih proizvoda, a za razliku od PDV-a, nisu vidljive na računu, nego jednostavno ukalkulirane u cijenu tj. troškove proizvođača/trgovca. Ipak, trošarine na energente, što uključuje trošarine na gorivo, i trošarine na električnu energiju podižu cijenu svih proizvoda.

3. Visoke cestarine povećavaju troškove transporta

Iako se iz svake litre goriva izdvaja za Hrvatske autoceste, od čega su 2022. planirale ostvariti prihod u iznosu 427 milijuna kuna, autoceste u Hrvatskoj se ipak plaćaju. I to skupo.

Od Zagreba do Karlovca veliki teretni kamion plaća 10.60 eura (80 kuna), od Zagreba do Gospića 42 eura (317 kuna), Zagreba do Splita (Dugopolje) 83.7 eura (631 kuna) itd. To su cijene u samo jednom smjeru, da ne bude zabune. To također povećava troškove transporta. Iako se ne radi o velikom iznosu po jedinici proizvoda, kada se doda na sve ostale troškove, nastala razlika nije zanemariva. 

4. Manjak konkurencije, za koji je odgovorna država

U Hrvatskoj je glavni trgovački lanac Konzum, koji danas drži između 20 i 30 posto tržišta. Nekada je držao i preko 30 posto, a najbliži konkurent mu nije imao ni 10 posto. Uz to se radilo i o Todorićevoj zlatnoj koki, u koju se kadroviralo po političkom ključu.

Todorića je, nije tajna, stvorila država. Konzum u "najboljim danima" bio toliko sveprisutan da je u nekim županijama imao i preko 50 posto tržišnog udjela. Zbog svoje veličine je Konzum imao dominantnu tržišnu poziciju, a zbog političke povezanosti je imao privilegiranu tržišnu poziciju.

Samim time je određivao cijene, a svi ostali su se njemu prilagođavali. Zašto držati cijenu nekog artikla na šest kuna ako je u Konzumu osam? Sasvim je dovoljno sniziti na sedam kuna umjesto na šest a da se bude cjenovno konkurentniji. Visoko postavljena ljestvica znači da će i razina ispod te ljestvice biti veća.

Nabrojani razlozi su samo vrh sante leda. Nijedan od njih sam za sebe ne podiže cijenu značajno (osim eventualno manjka konkurencije), ali se dodaju jedan na drugi i multipliciraju. Vladino prozivanje trgovačkih lanaca zbog situacije koju je stvorila sama hrvatska država je stoga glupo i besmisleno.

Ne treba biti naivan u vezi trgovaca, dio njih je zasigurno iskoristio situaciju uvođenja eura za podizanje cijena. Uvođenje nove valute u državi prirodno remeti ljudski osjećaj monetarne vrijednosti stvari, a tu psihološku manu će uvijek netko pokušati iskoristiti.