Foto: Goran Mehkek / Cropix

SEVERINA je očito umislila da je hrvatska Evita Peron. Pjevačica prerušena u glumicu u posljednje vrijeme daje sve od sebe kako bi se promovirala u borca za ljudska i ženska prava, za socijalnu pravdu, a sada je ulogu narodnog tribuna osnažila brižno tempiranim upadom na potpisivanje sindikalne peticije, ravno pred kamere i mikrofone.

Zemlja je stala dok je Severina govorila

"Ja sam iz radničke obitelji, a ovu peticiju potpisujem jer se ovdje radi o našim majkama i očevima koji vrijedno rade i podižu svoju djecu. Ovdje sam i zbog očeva koji se truju azbestom da bi prehranili obitelji", izjavila je Severina na Trgu bana Jelačića i osvojila naslovnice novina, televizijske dnevnike, internetske portale... Sve je palo u drugi plan: i sindikalna peticija, i plimni val na Dunavu, pa čak i famozni Mucalo. Zemlja je stala dok je Severina govorila.

Falio je samo balkon. Ako je zadnja žena koja se s balkona na trgu obraćala tisućama obožavatelja završila na Pantovčaku (Zrinka Vrabec), zašto ne bi Severina pikirala prema Banskim dvorima? Nije to pretjerano. Ako može Jadranka Kosor, može svatko. Pa i Severina.

Kome treba Zoki kad imaš Severinu?

Nema sumnje, Seve je očito opasno zabrijala. Uživjela se u ulogu zaštitnice potlačenih i zastupnice poniženih, bespoštedno gradi imidž žene koja se izdigla iznad svog socijalnog statusa, ali nije zaboravila svoje korijene. A najvažnije od svega, pokazala je kako se radi dobar PR.

Sindikalni čelnici (da, i oni su bili sa Severinom na trgu) posprdno su se upitali gdje je Zoran Milanović, zbog čega šef oporbe nije došao podržati sindikate. Ali kome treba Zoki kad imaš Seve?

Kad ne bi bilo opće poznato da Milanović zazire od gomile, stekao bi se dojam da je njegov izostanak opravdan: sindikati zaista ne znaju što hoće, jedan dan idu na pregovore u Vladu, drugi dan skupljaju potpise za referendum. No, sindikatima je svojim izostankom učinio uslugu.

Seve pokazala Zoki kako se to radi

S obzirom na njegove socijalne vještine, Milanović bi sigurno rastjerao ljude. Ono malo što ih se okupilo na trgu. Severina je tako svima došla kao naručena: i sindikatima, i novinarima, i nadasve vlastitoj karijeri. Pokazala je Milanoviću kako se to radi. "Spontano" se ukazala s menadžerom Tomicom Petrovićem desetak minuta nakon početka sindikalne akcije, kad je znala da će na trgu biti kamere i mikrofoni. To je populizam. To je reklama. To je popularizacija. Doduše, ne znamo baš točno čega - radništva, sindikata, socijalne pravde, kolektivnih ugovora, majki i očeva ili svega zajedno - ali sigurni smo da je to popularizacija Severine Vučković.

Nismo Argentina, ali imamo Evitu

Kakva zemlja, takva i Severina. Možda je Hrvatsku izbjegao "argentinski sindrom" - još se nije sve srušilo - ali zato je dobila svoju Evitu. Samosvjesnu građanku (ili pjevačicu u karijernom ćorsokaku) koja je svoj društveno-politički angažman započela kabaretskim podbadanjem Jadranke Kosor, pa kad je vidjela da to prolazi, sklepala broš s cifrom nezaposlenih, pa kad je vidjela da i to prolazi, uslikala se na sindikalnoj akciji. Uglavnom, uživjela se u ulogu.

Za razliku od Milanovića. On se još nije uživio u ulogu šefa oporbe. Nije se srodio s ulogom političkog lidera kojem trebaju sindikati, a još više njihovi članovi. On zazire od gomile, ne voli zalaziti među ljude, ne voli kad ga se vuče za rukav i unosi mu se u lice. I sve je to u redu. Za nekoga tko se u takvo nešto ne bi s vremena na vrijeme morao upustiti.

Severina u Saboru?

Ali tko zna, možda je prepredeni Zoki poslao Severinu da obavi posao za njega, a zatim će je SDP platiti da mu pjeva u kampanji. Ili je staviti na listu za Sabor. Bio bi to savršen - donekle čak i logičan - kraj jedne zahuktale PR kampanje.

Kampanje koja sama po sebi nije loša. Jer ako holivudske zvijezde ustaju protiv ekološke katastrofe u Meksičkom zaljevu, zašto Severina ne bi ustala protiv gospodarske katastrofe u Hrvatskoj? No, koliko god ova reality imitacija Evite (na tragu ulične imitacije Tita) donosila višestruku korist sudionicima - sindikatima i Severini - ona nas ipak podsjeća na žalosnu činjenicu da živimo u zemlji u kojoj je Kosor premijerka, a Severina šefica opozicije. Zaluđene gomile nikad nam nije falilo.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje