Nemojte nas baš toliko praviti blesavima
HRVATSKI premijer Andrej Plenković dobio je političku amneziju. Onu istu kakvu već godinama ima srpski predsjednik Aleksandar Vučić.
Kod Vučića rat u Hrvatskoj kreće s hrvatskim tenkovima 4. kolovoza 1995. godine. Ništa prije praktično ne postoji. Nema oružane pobune. Nema progona Hrvata i ostalih s pobunjenih krajeva. A naročito nema huškanja tog istog Vučića.
Kod Plenkovića ekološki zločin u Lici započinje kada su europski i hrvatski istražitelji pokrenuli postupke i objavili ono što znaju. Ne postoji ništa prije. Nekako se 37.000 tona našlo usred Like. Najmanje 1500 šlepera, moguće i više jer je ovaj otpad velikog volumena, nekim čudom se materijaliziralo u samom Gospiću.
"Cijeli problem tretiran je na tri različite razine. Prva je kaznenopravna razina, dakle postupak koji vode DORH i USKOK, gdje je razdoblje kojim se DORH bavi u vezi s inkriminiranim radnjama otprilike posljednjih pet ili šest godina", rekao je Plenković.
Ostavimo sada Vučića po strani, a uhvatimo se ovoga kod nas.
Plenković izbjegava pitanje kako je do ovoga došlo
Plenković jučer govori što treba odraditi u budućnosti, kako je lijepo rekao "sanacijski proces" (koji ćemo naravno na kraju svi zajednički platiti). Vrlo efikasno je preskočio glavno pitanje - kako se ovo uopće moglo dogoditi?
A to je temeljno pitanje. Otpad općenito nije običan teret. Posebno to nije ekotoksičan otpad. Prijevoz otpada smije obavljati registrirani prijevoznik, pošiljke se evidentiraju i prati se njihov tijek. A za prekogranični promet otpada koji podliježe notifikacijskom postupku vrijedi još stroži režim prethodne pisane obavijesti i odobrenja nadležnih tijela. Članak 119. Zakona o gospodarenju otpadom iz 2021. godine traži, među ostalim, ugovor između pošiljatelja i primatelja, registraciju prijevoznika, podatke o postrojenju i postupku obrade te čak i rutu transporta.
Možemo naravno reći da je netko radio ilegalno. No, tu treba biti jasan. Može se provesti jedan ilegalni kamion. Možda se može i deset. Ali 1500 šlepera?
Napravimo usporedbu s hipotetskim švercom oružja. Netko može, primjerice u BiH, kupiti kalašnjikov za par stotina eura i prošvercati ga u Hrvatsku. Možda može i dva ili pet. To je ozbiljan kriminal, ali za to bi bilo besmisleno tražiti odgovornost ministra, premijera ili predsjednika. Ali da netko prijavi trgovinu ili proizvodnju oružja, a onda po Hrvatskoj nestane 10.000 kalašnjikova, onda je to odgovornost i ministra i premijera, i tajnih službi.
Kako je uvoz nastavljen kada više nije bilo kapaciteta ni za skladištenje?
USKOK navodi da se otpad iz Slovenije i Italije nastavio uvoziti iako su odgovorni znali da na lokacijama u Gospiću i Varaždinu više nema kapaciteta za njegovo skladištenje. Kako je kroz sustav koji vodi evidencije o vrstama i količinama otpada, prijevoznicima, primateljima i obradi mogao prolaziti takav promet, a da nadzor to ne zaustavi? Nećemo vam vjerovati da je to sve na razini jednog jedinog županijskog službenika!
Gdje je dokumentacija za sve te šlepere? USKOK spominje lažnu dokumentaciju, moguće da su određene pošiljke formalno prikazivane kao "zeleni" plastični otpad za oporabu (postupak kojim otpad ponovno postaje korisna sirovina ili se iz njega izvlači neka druga korisna vrijednost), a stvarno su bile mješavina ili sadržavale opasne tvari. No i onda se mora znati tko ga šalje, tko ga prevozi, što se prevozi, koliko toga ima te kojem primatelju i kojem postrojenju za oporabu ide.
Kako je sustav mogao godinama progutati tolike pošiljke usmjerene prema malom Gospiću? U koje postrojenje? Koji su ugovori, tko je uključen, tko je potpisao, tko je primio, koje su rute?
Koliko je još ovakvih slučajeva u Hrvatskoj?
Ovo što se dogodilo je zločin koji se jednostavno nije smio dogoditi. To što se uopće dogodilo znači da sustav provedbe i nadzora propisan Zakonom o gospodarenju otpadom, donesenim 2021. godine, očito nije funkcionirao kako bi morao. Pa ako se ovo dogodilo u Lici, u Gospiću, gradiću koji je dovoljno malen da te primijete ako tri puta dođeš automobilom u centar, što možemo očekivati u ostatku Hrvatske?
Cijeli nastup Plenkovića jučer se sveo na priču kao da je u pitanju prirodna katastrofa, pao meteorit, ledena kiša, najezda skakavaca - i sada idemo to sanirati. Brižljivi smo, a eto zločesta oporba tu hvata poene usred ljeta i politizira. Ali ovo nije prirodna katastrofa. Ovo je ljudska djelatnost. Precizno, strogo regulirana ljudska djelatnost.
Jasno je - postoji politička odgovornost
Politička odgovornost se ne može izbrisati tvrdnjom da su sve napravili kriminalci. Gospodarenje otpadom jedno je od najreguliranijih područja. Zakon pod gospodarenjem otpadom izrijekom podrazumijeva i nadzor nad sakupljanjem, prijevozom, oporabom i zbrinjavanjem otpada. Cijeli proces je pod regulatornom kapom države!
Nemojte se opravdavati kako država "nema nadzor". Probajte dovesti kilo mesa iz Bosne, pa da vidite kako država ima nadzor. Pokušajte perilicu rublja upisati kao osnovno sredstvo informatičke firme, pa da vidite kako država ima nadzor. Imajte neprijavljeni kotao za rakiju u sjeniku, pa da vidite kako država ima nadzor. Ostavite pet eura više u blagajni na kraju smjene, pa da vidite kako će vas pronaći duga ruka države. Nemojte nas baš toliko praviti blesavima.
Za bilo što s otpadom treba hrpa, ali baš hrpa papira, dozvola, prethodnih odobrenja, pečata, nadzora, ruta i svega ostalog. Ako je netko varao takav sustav u ovolikom opsegu, onda se priča ne može zaustaviti na tvrdnji da imamo nekoliko kriminalaca. Ovdje je zakazao sustav i proces koji je precizno zakonski definiran. A za taj sustav i proces politički odgovaraju premijer, ministrica i mnogi drugi koji njime upravljaju.
Drugi je problem naravno da se oporba, umjesto da se bavi ovim ogromnim propustom vlasti, već posvađala na pitanju tko je prava oporba, a tko ne. No, to je već druga tema.
Plenković je namjerno zaboravio odgovoriti na ključno
Plenković je jučer namjerno zaboravio odgovoriti na ključne stvari: kako je uz svu moguću regulaciju sve ovo bilo moguće, tko je odgovoran i tko će konačno protresti cijeli sustav prijevoza i odlaganja otpada u Hrvatskoj. Pa makar se taj netko, iz sigurnosnih razloga, morao voziti okolo u Patriji.
Previše je ljudi ginulo za ovu zemlju da bismo dopustili kriminalcima da je usmrde.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala
