VIJESTI iz okupiranog grada Oleški jedva pristižu. Grad je postao pustoš na prvoj crti bojišnice, a minska polja i dronovi potpuno su ga odsjekli od ostatka okupiranog teritorija Ukrajine. Ono malo informacija što se probije slika je humanitarne katastrofe: hrane nema, sigurnost ne postoji, a bijeg je nemoguć, piše New York Times.

"Na jesen ćemo sigurno umrijeti", napisao je jedan stanovnik ovog ljeta. "Ja već umirem. Svakim danom sam sve slabiji."

"Kuhamo svoj zadnji boršč", poručio je drugi, "s jednom ciklom, pet krumpira, jednim lukom, tikvicom, rajčicom i malo ječmene kaše da bude gušći. Mrkve nema."

Treći je dodao: "Nema nikakvih zaliha. Potpuna blokada. Dronovi i požari ne prestaju. Kao u horor filmu."

To su poruke nekih od otprilike 2000 civila, među kojima je i četrdesetak djece, koje je podijelila Tetjana Hasanenko, prognana gradonačelnica Oleškija. Otkrivaju sve teže uvjete u gradu pod ruskom kontrolom koji je ostao bez hrane i medicinske pomoći. Zbog toga se u Ukrajini sve jače čuju pozivi na hitnu evakuaciju kako bi se spriječilo masovno umiranje od gladi.

Oleški kao simbol dubine bezizlaznosti rata u Ukrajini

Sudbina Oleškija pokazuje dubinu bezizlaznosti ovog rata. Dvije strane toliko su udaljene od bilo kakvog primirja da je nemoguće organizirati čak i humanitarni koridor za spašavanje civila.

Oleški se nalazi izravno na liniji vatre na južnom bojištu. Od većeg grada Hersona dijeli ga rijeka Dnjipro. Rusija je zauzela Herson početkom 2022., ali se kasnije te godine povukla. Ruske snage sada iz Oleškija gađaju Herson, dok ukrajinske snage uzvraćaju paljbu iz Hersona na Oleški.

Uvjeti u gradu među najgorima su u cijeloj Ukrajini. Zbog rojeva dronova, posvuda postavljenih mina i uništene infrastrukture, stanovnicima je iznimno teško otići, a pomoći da stigne.

Međusobne optužbe Kijeva i Moskve

Ukrajina smatra Rusiju odgovornom za krizu. Kijevski dužnosnici navode da moskovske snage napadaju ukrajinske dronove koji pokušavaju dostaviti pomoć, zastrašuju stanovnike koji prikupljaju ono što uspije proći i otimaju hranu jer i njihovim vojnicima ponestaje zaliha. Kijev vjeruje da se glad koristi kao sredstvo prisile.

Umjesto da im dopusti odlazak, Rusija koristi stanovnike kao ljudski štit, tvrde ukrajinski dužnosnici i ljudi koji su uspjeli pobjeći. Ukrajinska vojska smatra da se Moskva boji da će, čim civili odu, preostale ruske snage biti slomljene i izgubiti grad.

"Humanitarna pomoć ne bi se smjela dostavljati pod paljbom dronova", izjavio je ukrajinski ministar vanjskih poslova Andrij Sibiha. Zatražio je od Ujedinjenih naroda i Međunarodnog odbora Crvenog križa da pronađu način za sigurno izvlačenje civila.

Kremlj je u izjavi priznao da se u Oleškiju događa "prava humanitarna katastrofa", ali je odgovornost prebacio na Ukrajinu.

"Oružane snage Ukrajine sprječavaju ljude da napuste grad i koriste dronove kako bi omeli dostavu hrane i pitke vode", rekao je glasnogovornik Kremlja Dmitrij S. Peskov.

Život u blokadi

Dok se rješenje ne nazire, preostali stanovnici, većinom starije osobe, žive gotovo bez čiste vode, zdravstvene skrbi, struje, plina i grijanja. Posljednja dostava hrane cestovnim putem bila je 26. svibnja, kaže gradonačelnica Hasanenko. Takve su isporuke prestale nakon što je nekoliko vozača ubijeno.

Ukrajina navodi da je dronovima pokušala dostaviti tisuće kilograma potrepština, uključujući hranu i lijekove. Ipak, ukrajinski vojnici kažu da je Rusija presrela dio tih pošiljki.

Ovog vikenda ukrajinski povjerenik za ljudska prava Dmitro Lubinec podijelio je snimke za koje tvrdi da prikazuju stanovnike kako unatoč riziku pokušavaju napustiti Oleški pješice, biciklima i motociklima. "To su naši ljudi. Još su živi. Pomozite nam da ih spasimo dok još imamo koga spasiti", napisao je.

Stanovnici gube nadu da će preživjeti zimu, kažu oni koji su s njima u kontaktu.

"To je jednostavno humanitarna katastrofa", rekao je 49-godišnji Volodimir Kostian, koji je uspio pobjeći iz grada ranije ove godine. Odlučio je otići nakon što mu je susjed poginuo u napadu drona. "Apokalipsa. Nema se što jesti."

Od turističkog grada do ruševina

Snimke dronova i svjedočanstva očevidaca ocrtavaju sliku nekada uspješnog turističkog grada s više od 20.000 stanovnika koji se pretvorio u ruševinu pod stalnom paljbom.

Stambene zgrade i kuće su uništene. Uz ceste stoje napuštene kolone automobila izgorjelih u eksplozijama dronova, granata i mina. Tijela leže na ulicama i čekaju pokop. Stanovnici kažu da su vidjeli izgladnjele pse kako jedu ljudske ostatke.

Građani Oleškija i njihova rodbina javljaju se gradonačelnici Hasanenko i preklinju za pomoć pri evakuaciji ili pokopu mrtvih.

"Neki vrište i histerično plaču, neki su potpuno bez emocija, a neki nas krive i pitaju: 'Zašto se ne dogovorite s Crvenim križem, zašto nam ne pomažete?'", rekla je Hasanenko.

Kako je grad ostao zarobljen

Ruske snage zauzele su Oleški 24. veljače 2022., prvog dana rata. U studenom te godine, nakon što je ukrajinska vojska potisnula Ruse iz Hersona, moskovske snage pobjegle su preko rijeke u Oleški. Ondje su utvrdile položaje, minirale obalu i postavile topništvo i dronove za napade na Herson.

Rijeka, koja je nekad bila izvor života i napretka regije, postala je nova crta bojišnice.

Godinama su stanovnici Oleškija preživljavali zahvaljujući zimnici, lokalnim usjevima i neformalnim dostavama hrane. Organizirali su ih ljudi koji su dolazili prodavati robu po napuhanim cijenama. Odlazak iz grada po zalihe, liječniku ili radi evakuacije postao je složeniji kada su ruski vojnici na kontrolnim točkama počeli tražiti ruske dokumente. Unatoč tome, dostave su i dalje stizale. Iako hrane nikada nije bilo u izobilju, a cijene su bile visoke, ljudi su razmjenjivali povrće i žitarice kako bi preživjeli.

S vremenom je evakuacija pješice ili automobilom postala preopasna. Bilo je nemoguće znati tko je postavio mine uz ceste: ukrajinske snage da zaustave rusku vojsku, ruske snage da spriječe civile u odlasku, ili obje strane. U svakom slučaju, stanovnici su ostali zarobljeni. Preživjeli su neke od najtežih trenutaka rata, uključujući katastrofalnu poplavu 2023. nakon eksplozije na obližnjoj brani.

Ukrajinski vojnici stacionirani s druge strane rijeke promatraju kako se situacija pogoršava. Mikola Stavitski, zapovjednik u ukrajinskoj 34. brigadi marinaca, kaže da je gledanje očajnih civila koji traže hranu "tragedija za sve nas".

"To su naši ljudi, to su Ukrajinci", dodao je.

Smrtonosna kocka

Ove godine život u Oleškiju postao je još gori. Dronovi sada lete neprestano, pa je svaki izlazak iz kuće smrtonosna kocka. Kako je proljeće odmicalo, put iz grada postajao je sve opasniji. Stanovnici koji su pobjegli prije ljeta kažu da su dostave i evakuacije često odgađane ili otkazivane jer su automobili nailazili na mine ili bili napadnuti dronovima. Hrane je stizalo sve manje, a zalihe zimnice su se potrošile. Lokalno stanovništvo prekapalo je po srušenim podrumima u potrazi za ostacima hrane. Ponekad su viđali i ruske vojnike kako rade isto. Rusija za napade na cestama krivi Ukrajinu, dok ukrajinska vojska tvrdi da poduzima sve mjere kako ne bi gađala civile.

Krajem proljeća, dvoje stanovnika, Oleksandr i njegova supruga, oboje u šezdesetim godinama, odlučili su da je vrijeme za odlazak. Njihov sin, koji živi na teritoriju pod kontrolom Ukrajine, pomogao je organizirati bijeg. Spakirali su tri torbe, uzeli mačku i psa te se našli s vozačem blizu gradske bolnice.

Vozač ih je upozorio da će put biti opasan. Rekao im je da nose bijele tkanine i budu spremni iskočiti iz vozila, iako su bili iscrpljeni od dugotrajne gladi.

Oleksandr se prisjeća: "Odmah su nas upozorili: 'Ljudi, uopće ne odgovaramo za vašu sigurnost, jer ćemo ovih 24 kilometra biti negdje između života i smrti.'"

Kada su se iznad njih pojavili naoružani dronovi, iskočili su iz vozila i podigli bijele maramice. Oružje je lebdjelo iznad njih dok su molili za život. Dronovi su produžili dalje.

Nekoliko tjedana kasnije, prijatelji tog para poginuli su. Njihovo je vozilo naletjelo na minu dok su pokušavali u grad dostaviti hranu. Bio je to kraj opskrbe cestovnim putem. Svi preostali u Oleškiju sada ovise o zalihama koje su im ostale.