EVO POPISA zanimanja koja trenutačno nisu poželjna: ruski tajkun kobasica, direktor u ruskoj plinskoj industriji, glavni urednik ruskog tabloida, direktor ruskog brodogradilišta, šef ruskog skijališta, službenik ruskog zrakoplovstva ili ruski željeznički magnat. Svatko tko odgovara takvom opisu vjerojatno ne bi trebao stajati blizu otvorenih prozora - u gotovo svakoj zemlji, na gotovo svim kontinentima.

Prije tri tjedna Pavel Antov, spomenuti kobasičarski tajkun, čovjek koji je navodno izrazio opasan nedostatak entuzijazma za rat koji je Vladimir Putin pokrenuo protiv Ukrajine, pronađen je mrtav u hotelu u Indiji samo dva dana nakon što je jedan od njegovih ruskih suputnika umro u istom hotelu, piše The Atlantic.

Objavljeno je da je Antov pao s prozora hotela. Milijunaš i njegov preminuli prijatelj posljednja su imena na jezivoj listi ljudi koji su podlegli sindromu iznenadne ruske smrti, fenomenu koji je odnio živote zapanjujuće velikog broja poslovnih ljudi, birokrata, oligarha i novinara. Katalog tih smrti - koji uključuje navodne padove kroz prozor, sumnje na trovanja, sumnjive srčane udare i navodna samoubojstva - nevjerojatan je zbog raznolikosti neprirodnih smrti sadržanih u njemu, kao i zbog njegove dužine u stilu ruskog romana, piše The Atlantic.

Dvadesetak poznatih Rusa umrlo je 2022. na misteriozne načine

Dvadesetak poznatih Rusa umrlo je 2022. na misteriozne načine, neki prilično jezivo. Tijela čelnika plinske industrije Leonida Šulmana i Aleksandra Tjulakova pronađena su s oproštajnim porukama početkom godine. Zatim su u razdoblju od mjesec dana još tri ruska direktora - Vasilij Melnikov, Vladislav Avajev i Sergej Protosenja - pronađena mrtva zajedno sa svojim ženama i djecom.

U svibnju su ruske vlasti pronašle tijelo vlasnika odmarališta u Sočiju Andreja Krukovskog - ispod litice; tjedan dana kasnije Aleksandar Subbotin, direktor ruske plinske kompanije, umro je u kući koja je pripadala moskovskom šamanu nakon što je navodno otrovan otrovom žabe krastače.

Popis se nastavlja. U srpnju je direktor u energetskom sektoru Jurij Voronov pronađen kako pluta u svom bazenu u predgrađu Sankt-Peterburga s ranom od metka u glavi. U kolovozu je Putinov kritičar Dan Rapoport, rođen u Latviji, pao s prozora svog stana u Washingtonu, kilometar i pol od Bijele kuće - neposredno prije nego što je Ravil Maganov, predsjednik ruske naftne kompanije, pao s prozora na šestom katu. U Moskvi je početkom prosinca direktor IT tvrtke Grigorij Kočenov pao s balkona. Prije mjesec dana na francuskoj rivijeri ruski nekretninski tajkun strovalio se niz stepenice i preminuo.

Netko bi mogao tvrditi da su, s obzirom na iznimno kratak životni vijek u Rusiji i nekontroliranu stopu alkoholizma, barem neke od tih smrti bile prirodne ili slučajne, piše The Atlantic. Samo zato što ste Rus ne znači da ne možete slučajno pasti kroz prozor. Ponekad se ljudi ubiju, a stopa samoubojstava među ruskim muškarcima jedna je od najviših u svijetu. Za Edwarda Luttwaka, povjesničara i stručnjaka za vojnu strategiju, barem dio smrtnih slučajeva može se objasniti masovnim očajem među privilegiranom ruskom elitom.

Postoji presedan za ovaj fenomen

"Zamislite što se može dogoditi u globaliziranoj zemlji kada počnu sankcije. Neki od njih će počiniti samoubojstvo", smatra Luttwak. Ali broj ovih preuranjenih smrti zahtijeva pobliže proučavanje.

Uostalom, to je ono čime se Kremlj bavi. Postoji presedan za ovaj fenomen. Godine 2020. ruski agenti otrovali su - ali nisu uspjeli ubiti - Putinovog kritičara Alekseja Navaljnog nervnim agensom; desetljeće ranije uspjeli su u sličnom pokušaju ubiti prebjega iz ruskih sigurnosnih službi Aleksandra Litvinenka. Godine 2004., kada se Viktor Juščenko kandidirao za predsjednika Ukrajine protiv protukandidata kojeg je podržavao Kremlj, otrovan je dioksinom i ostao unakažen.

Tridesetak godina ranije bugarska tajna služba, navodno uz pomoć sovjetskog KGB-a, ubila je disidenta Georgija Markova na mostu Waterloo u Londonu ubodom vrhom kišobrana s ricinom. Ruski agenti često se okreću egzotičnim metodama, ističe Luttwak: "Ljudi koji izvode atentate u komercijalne svrhe gledaju i smiju se."

Samoubojstva je teže dešifrirati. Za oligarhe koji nisu uspjeli pokazati dovoljnu lojalnost Putinu sugerirano samoubojstvo nije nevjerojatan scenarij.

"Nije neuobičajeno da vam se kaže: 'Možemo doći k vama ili možete počiniti samoubojstvo'", kaže Michael Weiss, novinar i autor knjige o GRU-u, ruskoj vojno-obavještajnoj agenciji, koja će uskoro biti objavljena. Je li Antov stvarno pao kroz prozor u Indiji? Je li ga gurnuo agent Kremlja? Ili je dobio poziv koji je prijetio njegovoj obitelji i natjerao ga da pomisli kako nema drugog izbora nego skočiti? "Sve su te stvari moguće", rekao je Weiss za The Atlantic.

Ubojiti koloplet u Kremlju

Mašta je ključna u tom ubojitom kolopletu u Kremlju. Bacanje kroz prozor bila je omiljena metoda uklanjanja političkih protivnika od ranih dana višekatnica, ali u modernom dobu Rusija je monopolizirala tu praksu. Poput Toscinog klimaktičnog izlaska s bedema Castel Sant’Angela, smrt padom s velike visine ima performativni, čak moralni aspekt.

Na ruskom je ovaj atentatorski posao poznat kao "mokroje delo" ili "mokri rad". Ponekad je glavna svrha poslati poruku drugima - ubit ćemo tebe i tvoju obitelj ako ne budeš lojalan. Ponekad je cilj jednostavno ukloniti problematičnu osobu.

Nekoliko godina nakon što je ruski zviždač Aleksandar Perepilični umro dok je džogirao u okolici Londona, najmanje jedna obdukcija otkrila je kemijske ostatke u njegovom želucu povezane s rijetkom i vrlo otrovnom biljkom Gelsemium. "Ovo je ostavljanje tragova koje Rusi rado koriste. Posjetnica, ako hoćete. Žele da znamo da je to bilo ubojstvo, ali ne žele da možemo sa sigurnošću zaključiti da je riječ o ubojstvu", rekao je Weiss.

Trovanje ima tu dvosmislenost. Doslovno je prikriveno, skriveno, ponekad ga je teško otkriti. Bacanje kroz prozor je malo manje dvosmisleno. Da, mogla bi biti nesreća, ali puno je lakše zaključiti da je to bilo ubojstvo - otvoreni atentat.

Bujica smrtnih slučajeva

"Rusi su prilično dobri u oponašanju prirodnih uzroka smrti poput srčanog ili moždanog udara", ističe Weiss. "Smrti variraju u svojoj upadljivosti, ali sve su dio iste sveobuhvatne sheme: ovjekovječiti ideju da je ruska država smrtonosna, svemoćna hobotnica, čiji ljigavi pipci mogu pronaći i uhvatiti bilo kojeg disidenta bilo gdje", kaže.

Rat u Ukrajini nije univerzalno popularan među ruskom vladajućom elitom. Od početka sukoba sankcije oligarsima i poslovnim ljudima ograničavale su njihov raskalašen način života. Za neke se kaže da su nezadovoljni zbog toga. Ruske elite osjećaju se kao da je Putin vratio sat unatrag, ističe Weiss, na loše stare dane hladnoratovske izolacije.

Bujica smrtnih slučajeva vrlo je vjerojatno Putinov način da upozori ruske elite da je on ta smrtonosna hobotnica. Smisao uklanjanja kritičara, na kraju krajeva, nije nužno uklanjanje kritike, nego podsjetnik za kritičare - sa što je više moguće stila u izvedbi - što može biti cijena izricanja te kritike, piše The Atlantic.