ISTJECANJE metana postalo je najveća prijetnja klimi na planetu, a najnoviji takav događaj izazvan je istjecanjem ruskog plina koji se doprema plinovodom ispod Baltičkog mora.

Metan je glavni sastojak prirodnog plina. Može istjecati u atmosferu iz plinovoda i bušotina, a za njegove emisije u atmosferu krivci su i poljoprivreda te bacanje hrane. 

Znanstvenici sve više pokazuju da je smanjenje emisija metana ključno da bi se zagrijavanje planeta ograničilo do 2 stupnja Celzijeva u odnosu na predindustrijske razine kako bi se spriječile najgore posljedice za klimu.

Desetljećima je struka bila usredotočena na ugljikov dioksid kao najopasniji plin koji ima učinak staklenika, a danas se donositelji odluka okreću metanu kao prijetnji. Zbog toga je najmanje 100 zemalja potpisalo obvezu o smanjenju emisija metana za 30 posto od 2020. do 2030.

Desetljećima zanemarena opasnost

Metan je desetljećima uglavnom bio zanemaren, no znanstvenici danas znaju da je kao staklenički plin na kratak rok opasniji iako se u atmosferi zadržava deset godina, a CO2 se zadržava stoljećima. 

Znanstvenici uspoređuju učinke zagrijavanja zbog metana i ugljikova dioksida tijekom stoljeća i u tom razdoblju metan se pokazao 28 puta štetnijim, a u proteklih 20 godina čak 80 puta štetnijim, prema novijem istraživanju. 

To je važno jer svijet je na putu da premaši cilj zacrtan Pariškim sporazumom iz 2015. o ograničenju globalnog zagrijavanja na manje od 2 stupnja Celzijeva.

"Kad bih znao da imamo 100 godina vremena da riješimo posljedice izazvane promjenom klime, mnogo bih se manje brinuo", kaže Mike Berners-Lee, stručnjak za ugljični otisak, i dodaje: "A kada biste znali kakve nas posljedice očekuju 2050. godine, vi biste vrištali zbog emisija metana."

Emisije metana dvostruko zabrinjavaju jer je svijet danas bliži nego što se prije mislilo "kritičnoj točki", kada će globalno zatopljenje postati proces koji sam sebe perpetuira.  

Studija objavljena u rujnu pokazuje da su neizbježne pojave poput otapanja ledene kore na Grenlandu ili arktičkog permafrosta, a one izazivaju samoobnavljanje zagrijavanja. 

Odakle dolazi metan

Tri petine svjetskih emisija metana posljedica su ljudskih aktivnosti, a ostatak su prirodni izvori, primjerice močvare. 

Od ljudskih aktivnosti dvije trećine metana posljedica su stočarstva i korištenja fosilnih goriva, a velik dio preostale trećine dolazi od razlaganja otpada i uzgoja riže, pokazuju podaci Koalicije za klimu i čisti zrak (Climate and Clean Air Coalition).

Znanstvenici su proučavali podatke u zadnjem desetljeću i šokirani su. 

"Posvuda gdje smo istraživali pokazalo se da su emisije metana veće nego što su agencije navodile", kaže Robert Jackson, jedan od autora studije objavljene u veljači o zabrinjavajućim učincima metana.

"To se odnosi na naftna i plinska polja, odlagališta otpada i uzgoj stoke", kaže Jackson.

Znanstvenici mogu precizno izmjeriti razinu metana u atmosferi, no ključno je za vlade i stručnjake koji odlučuju da smanje te emisije. 

Štetniji od ugljena?

Naftne tvrtke i nacije zauzimaju se za korištenje plina kao "premosnice" do potpunog prijelaza na obnovljive izvore energije, a njihov je argument sljedeći: izgaranje prirodnog plina emitira upola manje ugljika po kilovatu u odnosu na ugljen.

No taj faktor poništava se istjecanjem plina s bušotina, plinovoda, kompresora i druge infrastrukture. 

Istjecanje metana u tim procesima može za klimu "zapravo biti štetnije od ugljena", kaže Sam Abernethy, jedan od autora studije objavljene u veljači. 

Vlade, a među njima i američka administracija, uvode obveze da naftne i plinske tvrtke moraju otkrivati i sanirati ta curenja metana jer su studije pokazale da upravo ta istjecanja u industriji stvaraju golemi probleme.

Europska unija nedavno je poduprla prijedlog da se neki projekti temeljeni na prirodnom plinu tretiraju kao "zeleni", što se smatra ustupkom industriji.