PROŠLI put kad se jedno visokorizično gospodarstvo pridružilo eurozoni, imali smo grčki bailout. Na zahtjev svojih najmlađih članica, Bruxelles razmatra mogućnost daljeg širenja eurozone. Problem je u tome što bi to moglo ugroziti ne samo stabilnost eurozone, nego i budućnost same Europske unije, piše za Euronews stručnjak za nacionalnu sigurnost dr. Theodore Karasik iz think tanka Lexington Institute.

Među posljednjima u tom nizu je Hrvatska, ujedno i posljednja prinova Europske unije. U svibnju 2018. godine, predsjednik hrvatske vlade Andrej Plenković izjavio je kako uvođenje eura očekuje za sedam ili osam godina. Krajem prosinca guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujčić najavio je planove za službeno pokretanje procesa slanjem pisma namjere o uvođenju eura kao službene valute u Hrvatskoj. Prošlog tjedna Vujčić je ponovio stajalište Hrvatske, rekavši kako ostanak izvan eurozone ”nema smisla”.

"To bi bilo poražavajuće za zemlju čije je pravosuđe prožeto korupcijom"

Međutim, hrvatsko prihvaćanje eura bilo bi katastrofalno i poražavajuće za zemlju čije je pravosuđe prožeto korupcijom koja se koristi za širenje ruskog utjecaja. Europska unija je 2017. godine tijesno izbjegla scenarij ”Grčka 2.0” u Hrvatskoj, kada je najveća nacionalna kompanija Agrokor dobila državnu pomoć kako bi izbjegla kolaps. Prihodi Agrokora nose oko 15 posto BDP-a Hrvatske, isto što i London predstavlja u BDP-u Ujedinjenog Kraljevstva. Propast Agrokora mogla je uništiti hrvatsko gospodarstvo. S oko 60.000 zaposlenih u jugoistočnoj Europi te godišnjom prodajom od 6,5 milijardi eura, raspad ove kompanije mogao je izazvati domino-efekt financijske nestabilnosti širom regije.

Zahvaljujući Putinu, to se srećom nije dogodilo. Akcija spašavanja završila je odobravanjem dvjema ruskim bankama, Sberbanku i VTB-u, preuzimanja 47 posto udjela u Agrokoru. Ukratko, ovim dogovorom Putin je dobio neizravan utjecaj na hrvatsko gospodarstvo i na najveću kompaniju u bivšoj Jugoslaviji. Ubrzo nakon bailouta Agrokora, Gazprom je iskoristio prorusku političku klimu i potpisao 10-godišnji ugovor o isporuci jedne milijarde kubičnih metara plina Hrvatskoj svake godine. Budući da je 70 posto tržišta pokriveno, Hrvatska više nema potrebe za daljim uvozom. Hrvatska je tako odvraćena od izgradnje alternativne rute opskrbe plinom kroz otok Krk, koju podržavaju SAD i EU, a koja je mogla potkopati ruske energetske interese u Europi.

Optužbe za korupciju obilježile spašavanje Agrokora

Spašavanje Agrokora obilježile su optužbe za korupciju. Oporbene stranke ukazuju na e-mailove koji su procurili 2018. godine, a ukazuju da su ministri unaprijed znali za nepravilnosti u kompaniji i dogovorili bailout kako bi svojim poslovnim prijateljima omogućili unosne isplate i koruptivne konzultantske ugovore. Vlada je zanijekala bilo kakve nepravilnosti, ali prema studiji Instituta za javne financije u Zagrebu, Hrvatska je ”plodno tlo za korupciju” zbog ”kronične neučinkovitog i korumpiranog pravosuđa”. Nema sumnje da je ova korupcija pogodovala Putinu i na druge načine.

Dok je USKOK, državno tijelo za borbu protiv korupcije, zažmirio na tvrdnje o upletenosti Plenkovićeve vlade u korupciju u Agrokoru, s druge strane i dalje vodi postupak protiv Zsolta Hernadija, predsjednika mađarske naftne kompanije MOL, unatoč nedostatku dokaza protiv njega. Hrvatska vlada optužila je 2013. godine Hernadija za podmićivanje bivšeg premijera Ive Sanadera kako bi prihvatio sporazum kojim se MOL-u omogućava stjecanje kontrolnog udjela u hrvatskoj nacionalnoj naftnoj kompaniji INA-i.

USKOK je potom podržao zahtjev Hrvatske za raspisivanjem Interpolova naloga za Hernadijevim uhićenjem. No, kako je već utvrdio stručnjak za međunarodne odnose Kamran Bokhari u Wall Street Journalu, ”Hernadija je 2017. od tih optužbi oslobodio visoki trgovačko-arbitražni sud Ujedinjenih naroda”.

Jedva prikriven ruski interes

Ruski je interes jedva prikriven. Godinu dana nakon što je Hrvatska optužila Hernadija za mito, Gazprom se ponudio otkupiti MOL-ov udjel u INA-i. Tijekom 2017. slična je ponuda stigla i iz Rosnjefta, ruskog naftnog giganta. Hrvatski gambit doima se kao dio Putinove šire strategije korištenja energije kao oružja u zaokruživanju Europe, smatra think tank skupina Atlantic Council. Drugim riječima, neuvjerljive su tvrdnje Hrvatske da provodi reforme. Štoviše, endemska korupcija ne samo da je ključna u njenim financijskim nevoljama, nego je omogućila Rusiji da se infiltrira na Balkan.

Putinova strategija tako se ostvaruje u Hrvatskoj, gdje je korupcija pravosuđa utrla put ruskoj financijskoj i energetskoj dominaciji. Međutim, Europska unija i dalje je iznenađujuće blagonaklono gleda na mogućnost da ulazak Hrvatske u eurozonu samo ojača vremensku bombu u vidu Putinove puzeće subverzije EU. U vrijeme kad je jedinstvo EU na teškoj kušnji, a euroskeptične stranke u usponu širom kontinenta, to bi moglo ugroziti budućnost Europske unije kao projekta, piše Theodore Karasik.