ZNANSTVENICI su pomoću posebne metode snimanja zabilježili magnetska polja koja se spiralno okreću oko sjene supermasivne crne rupe Sagittarius A* (Strijelac A*, Sgr A*), smještene u središtu naše galaksije.

Prije nego što se pozabavimo s magnetskim poljima crnih rupa, bilo bi dobro objasniti što točno predstavlja fotografija "sjene" crne rupe. Znači li to da je nismo snimili cijelu, već samo njen određeni dio? I da i ne. 

Sjena crne rupe 

Dok oko nje kruži materija, crna rupa se zagrijava i emitira svjetlost. Tamno područje u središtu ovog užarenog prstena je sjena crne rupe, odnosno jedino što možemo vidjeti od nje jer je ovo mrko čudovište zapravo nevidljivo. Gravitacija crne rupe je toliko snažna da joj, iza određene točke u prostoru, više ništa ne može pobjeći.  

Ne može joj pobjeći ni elektromagnetsko zračenje, poput rendgenskih zraka, radiovalova, svjetlosti i slično. Dakle, kada snimimo sjenu crne rupe, uhvatili smo njen najbolji prikaz – s obzirom na to da je, zapravo, nevidljiva.  

"Na snimci vidimo jaka, iskrivljena i organizirana magnetska polja"

"Na snimci vidimo jaka, iskrivljena i organizirana magnetska polja u blizini crne rupe u središtu Mliječne staze", rekla je astrofizičarka Sara Issaoun iz Centra za astrofiziku Harvard & Smithsonian, a prenosi Science Alert. 

"Ustanovili smo da struktura magnetskog polja Sgr A* nevjerojatno nalikuje onoj kod mnogo veće i moćnije crne rupe M87*. Izgleda da su jaka i uređena magnetska polja ključna za interakciju između crnih rupa i okolnog plina te materije", dodala je. 

Stručnjaci kolaboracije Event Horizon Telescope (EHT) su prije nekoliko godina objavili prvu snimku crne rupe u povijesti – odnosno fotografiju njene sjene. Nakon toga su nastavili s prikupljanjem podataka i predstavili niz slika Sgr A* i M87*. Sljedeći korak je interpretacija tih podataka kako bismo ustanovili na koji način točno supermasivne crne rupe funkcioniraju.

Znanstvenici su stoga su promatrali kako područje oko crne rupe orijentira oscilacije svjetlosti. Da pojasnimo - elektroni koji ubrzavaju duž snažnih linija magnetskog polja emitiraju polariziranu svjetlost (sinkrotronsko zračenje). Pomoću analize polarizacije tog spektra svjetlosti možemo otkriti snagu i orijentaciju linija magnetskog polja. 

Koristili osam teleskopa, otkrili nešto zanimljivo

"Kada snimimo polariziranu svjetlost vrućeg užarenog plina blizu crnih rupa, možemo donijeti izravne zaključke o strukturi i snazi magnetskih polja koja prožimaju protok plina i materije kojima se hrani crna rupa", rekao je astrofizičar Angelo Ricarte iz Centra za astrofiziku Harvard & Smithsonian. 

Znanstvenici su prikupili podatke o polariziranoj svjetlosti pomoću osam različitih teleskopa, a zatim mapirali snažno magnetsko polje koje se okreće oko Sgr A* i kroz oblak užarene prašine. To je magnetsko polje nevjerojatno nalikovalo onome oko supermasivne crne rupe M87*. 

Ovo je zanimljiv moment, s obzirom na to da se ove dvije crne rupe u nekim segmentima jako razlikuju. Sgr A* ima oko 4.3 milijuna puta veću masu od Sunca i pomalo je uspavana. M87* ima masu od oko 6.5 milijardi Sunaca i jako je aktivna. Dakle, za očekivati je da prostor oko njih ima drugačiju dinamiku. Ali nema.  

"Budući da obje imaju jaka magnetska polja, moguće da se radi o univerzalnoj, a možda i temeljnoj značajki ovakvih sustava", kazala je fizičarka Mariafelicia De Laurentis sa Sveučilišta Napulj Federico II u Italiji.  

Istraživanje naziva First Sagittarius A* Event Horizon Telescope Results. VIII. Physical Interpretation of the Polarized Ring objavljeno je u časopisu The Astrophysical Journal Letters.