Foto: AFP

SMRT Gadafija uskratila je svijetu priliku da vidi bivšeg brutalnog diktatora na suđenju zbog niza međunarodnih zločina počinjenih za vrijeme njegove vladavine, objavljeno je u The Scotsmanu proteklih dana.

Iako je Gadafijev režim sa zakašnjenjem preuzeo odgovornost za bombaški napad Pan Am-ovog zrakoplova 103, poznatog i pod nazivom "Lockerbie bombing", zbog naziva gradića na koji se zrakoplov srušio 1988. godine, sam pukovnik nikad se nije izjasnio o svojoj ulozi u tom stravičnom napadu.

Također, nerazjašnjena su ostala i pitanja o ubojstvu mlade policajke koja je prosvjedovala pred libijskom ambasadom u Londonu, o libijskom naoružavanju brojnih terorističkih skupina, kao i prikupljanje oružja za masovno uništenje.

Bi li Gadafi zaista odgovarao za sve zločine?

Da je kojim slučajem Gadafi ulovljen i ostavljen na životu, možda bi odgovarao za svoje zločine, jer Međunarodni je kazneni sud pripremao optužnicu protiv omraženog libijskog vođe zbog izdavanja naredbi za masakr pobunjenika i silovanja koja je kao oružje koristio u sukobima, no sada će sve svoje tajne ponijeti u grob.

Koliko god teške optužbe bile, mnogi iz međunarodne zajednice veselili su se ispitivanju pukovnika zbog zločina počinjenih prije početka libijske revolucije.

2003. godine Gadafijev je režim preuzeo odgovornost za napad na let 103 Pan Am-a u kojem je živote izgubilo svih 259 putnika zrakoplova, kao i 11 stanovnika iz Lockerbieja koji su poginuli prilikom pada ostataka aviona na njihove domove.

Članovi obitelji stradalih u tom napadu iz 1988. sad njegovu smrt smatraju propuštenom prilikom za kažnjavanje Gadafija, dok drugi pak smatraju kako mu je upravo smrt najveća kazna.

Rušenje aviona nad škotskim gradićem nije bio jedini zločin koji je za vrijeme svoje 42.godišnje vladavine počinio libijski diktator.

1986. u diskoteci u Berlinu eksplodirala je bomba, pri čemu su poginule tri osobe. 2008. Libija je konačno pristala isplatiti odštete obiteljima žrtava, no režim nikad nije preuzeo odgovornost za sam napad.

Pričalo se kako je za vrijeme NATO-vih napada koji su uslijedili nakon eksplozije u njemačkom klubu, poginula Gadafijeva 14-mjesečna kći, no postavlja se pitanje da li je priča o navodnoj smrti djevojčice Hane plasirana kako bi se Gadafijevu režimu iskazala naklonost.

Neki smatraju kako je Hana preživjela i odrasla, te postala liječnica u Tripoliju, no misterija o Hani jedna je od brojnih tajni koje će se pokopati zajedno s ekscentričnim Libijcem.

Isto tako, on je vrlo vjerojatno umro znajući identitet osobe odgovorne za ubojstvo 25-godišnje Yvonne Fletcher, koju je ubio netko iz libijskog veleposlanstva u Londonu, pred kojim je prosvjedovala 1984. 1999. godine, libijska je vlada preuzela odgovornost i za taj incident, no do danas za taj zločin nitko nije odgovarao.

Odvjetnik Jason McCue zastupa žrtve IRA-e kojoj je libijski režim sedamdesetih dostavljao oružje, municiju i plastični eksploziv. On tvrdi da nema sumnje o povezanosti libijskog režima i irske terorističke skupine.

Bivši britanski veleposlanik u Libiji Sir Richard Dalton smatra kako je Gadafi bio sve, samo ne osoba koja bi dobrovoljno pomogla u istrazi zločina koje je počinio njegov režim, te kako bi on jedino pokušao učvrstiti svoju ulogu u povijesti i svoje nasljeđe.