"Gazda" - film koji Todorić ne želi da vidite

"Gazda" - film koji Todorić ne želi da vidite

Foto: Index

ZAGREBAČKA Zvonimirova ulica, neprimjetan ulaz i crne zavjese. Iza njih u polumraku, prva projekcija filma Gazda. Film nije završen. Ekipa koja na njemu radi već tri godine još ga uvijek završava. Izabrano novinarsko društvo pušteno je da ga pogleda. Autore koji su ga stvorili još je uvijek strah.

"Baš me zanima tko će prvi Gazdi javiti o filmu", pomalo izazivački, pomalo ustrašeno kaže redatelj i glavni istraživač filma Dario Juričan. Njegov film, koji nosi naslov: "Gazda- Tranzicija/privatizacija/korporacije", priča o najbogatijem čovjeku u Hrvatskoj. Zapravo ne o njemu nego o imperiju koji je izgradio.

"Ovo nije priča o Ivici Todoriću", jedna je od prvih rečenica u filmu. Možda i nije, no Ivica Todorić glavni je lik filma iako se u njemu samo epizodno pojavljuje. Dario Juričan želio je intervjuirati Ivicu Todorića, vršnjaka svojega oca – zajedno su pohađali školu na Kennedyevom trgu.

Dariov otac 40 godina je radio u Unikonzumu, kasnije nazvanom Konzum, njegov vršnjak Ivica postao je vlasnik ne samo Konzuma nego i dobrog dijela Hrvatske. Dario ga je molio za intervju, Ivica je odbio, Dario je sam krenuo u potragu za odgovorima. A priča ga je odvela u prošlost, u rane '60. godine prošlog stoljeća.



Ante se zaigrao

Ante Todorić 1963. godine postaje direktor Agrokombinata, socijalističke megatvrtke koja je hranom trebala opskrbljivati Zagreb. I dobro mu ide. Uvodi nove prozvodne procese, zvijezda je polutržišnog načina poslovanja u tadašnjem sustavu. Tvrtka zapošljava pet i pol tisuća ljudi, a Ante Todorić s obitelji stanuje u dvorcu u Božjakovini. Uspješan je socijalistički menadžer, zalaže se ze tržišno gospodarstvo. Međutim, Ante se malo zaigrao. Želio je novcem tvrtke financirati nogometni klub Dinamo. I to mu se obilo o glavu. S 15 tisuća dolara preko inozemnog računa tvrtke, a zapravo fiktivnom pozajmicom Tvornici baterija Zagreb, platio je Zlatka Čajkovskog - trenera Dinama. Transfer trenera iz Njemačke Todorić je, osim novcem, platio i zatvorom.

"Htjeli su uhapsiti Todorića i pokazati da financira ustaše", tvrdi u filmu Zdravko Tomac.
Međutim, optužba za kontrarevolucionarno djelovanje na sudu je pala. Todorić je osuđen samo za gospodarski kriminal.

"Još u zatvoru je govorio da će proizvoditi cvijeće", kaže Stjepan Mesić koji je robijao s Todorićem. I zaista, Ante Todorić po izlasku iz zatvora od Privredne banke Zagreb uspio je ishoditi kredit od 100 tisuća njemačkih maraka kojima podiže staklenike. Robijaš koji nigdje nije mogao dobiti posao tako postaje glavni opskrbljivač cvijećem.



Čovjek s vizijom

"Ante je imao viziju. Ivica je direktor, ali Ante je glava", kaže nekadašnji zaposlenik Todorićevih staklenika. Ante danas živi na lovačkom imanju, a Ivica vodi tvrtku sa 60 tisuća radnika u nekoliko država. Tvrtka se zove Agrokor. "Agro" je posveta Anti i njegovoj opsesiji agronomijom, "Kor" je hommmage korparima, galantarima, pokućarima, Imoćanima s kojima Todorićevi dijele korijene, koji su robu s ramena prodavali.

Devedesete su godine strelovitog rasta za Todorićeve. Kupuju Zvijezdu, Ledo, Unikonzum.

"Radnici su imali 70 posto dionica. Pojavila se grupa 58 koja je htjela zadržati kontrolu nad tvrtkom. Generalni direktor bio je Josip Petrović", kaže sindikalac Mario Iveković koji je tada u ime radnika pregovarao o prodaji dionica. Kaže da je uspio ispregovarati dobru cijenu, no njegova sindikalna kolegica Ana Knežević minirala je sastanak s Todorićem. Radnike su navodno kombijima vozili na potpisivanje ugovora o prodaji dionica.

Todorić - miljenik države

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Nitko se nije usudio usprotiviti. Todorić postaje vlasnik Unikonzuma, koji uskoro postaje Konzum. Tvrdi da nikada nije imao pomoć države.

No, na otvaranju njegovog prvog supermarketa u zagrebačkoj Vukovarskoj ulici gošće su Ankica i Nevenka Tuđman. Supruga i kći predsjednika prebiru po voću i povrću uz zvuke tamburica u objektu izgrađenom za samo tri mjeseca. Bez građevinske dozvole.

Autori filma tražili su još dublje. Po arhivima mnogih državnih tijela koja su poslovala s Todorićem. Tražili su i u arhivu Hrvatskog Sabora koji je istražnim povjerenstvom pokušao istražiti što se dogodilo s pšenicom iz strateških zaliha. Prodana je preko dvije Todorićeve tvrtke, imenovani su odgovorni. Nitko nije osuđen.

"Je li Todorić bio donator HDZ-a? Ne znam", tvrdi u filmu Vladimir Šeks koji je vodio saborsko povjerenstvo. Šeks se ne sjeća, a u saborskoj arhivi dokumenta nema. Nestali su.



Impresivna dokumentacija

Autori filma prikupili su impresivnu dokumentaciju o nastanku dinastije Todorića. Posjeduju dokumente o brojnim njihovim aferama od čega su samo dio prikazali u filmu. Dobar dio dokumenata seže do naših dana. Od Todorića, osim iz televizijskih arhiva, nisu dobili ni riječi. Tražili su njihovu stranu, nisu je dobili.

"Kao da radite film o Al Caponeu koji će sutra nekoga ubiti, a nema nikakvog razloga za to", zaključio je redatelj filma Dario Juričan, dijete Unikonzumovog radnika i vršnjak Todirićevog djeteta.

Biografija redatelja

Dario Juričan rođen je 1976. u Zagrebu.
 
Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu  komparativnu književnost i germanistiku. Na London Film Academy završio Filmmaking.

Radi kao redatelj, producent i mentor u Blank_filmskom inkubatoru.

Producirao je pedesetak kratkometražnih filmova, a režirao dvadesetak. Pokretač je filmskog magazina Filmonaut. Sudjelovao na Berlinale Talent Campusu.

S filmom Imaš ti neku priču bio u konkurenciji Locarno film festivala, 2012. Nagrađen za najbolji scenarij za film I,J,K,L na Danima hrvatskog filma, 2012.

Doku film Gazda mu je prvi dugometražni film.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara