SJEĆAM se, ima tome nekoliko godina, jedna naša ekipa išla je po Africi i na ulazu u jednu od najsiromašnijih država svijeta dočekao ih je gotovo nadrealan prizor. Državna granica. Kontejner usred ničega, rampa i zastava. Ispred kontejnera policijski službenik. Savršena odora, ispeglana, beretka nakošena upravo kako treba i stav kao da je upravo došao s obuke na West Pointu.

Poruka je jasna: ovo je država. Ovdje je netko zadužen za red i mir. Možda država nema za zidanu graničnu postaju, ali čovjek pred kontejnerom zna što predstavlja. Čak i zadnji afrički warlord dobro razumije važnost te poruke. Već na granici morate i domaćima i strancima pokazati da su došli negdje gdje postoji sustav, gdje postoje pravila i gdje postoji netko tko će se pobrinuti da se pravila poštuju.

Od kraljevske garde u Londonu, konja, ulaštenih čizama i stražara koji se ne miču dok im se turisti krevelje pred licem, do straže pred predsjedničkom palačom neke afričke poludiktature, svugdje se zna da odora nešto predstavlja. Čak i najsiromašnija država razumije da službenika koji je predstavlja ne smije pretvoriti u predmet sprdnje.

Država kao predmet sprdnje

A onda se dogodi ovo što gledamo zadnjih dana. Ekipa organizira ilegalne utrke, blokira promet, ugrožava i sebe i druge, pa još skida policijsku tablicu s automobila, kao što se nekada uzimala ratna zastava kao plijen. Tada predmet sprdnje postaju i država i policija i sustav. Došli su nas zaustaviti, a mi smo im uzeli komad službenog automobila.

Skupili se tako na Kvarneru naši i stranci, zaljubljenici u automobile, pa je dio društva odlučio da bi svojoj ljubavi mogao dati malo oduška na javnim cestama. U petak navečer, kako čitamo, zakrčilo se od Hreljina do Omišlja. Preko Krčkog mosta i prilaza jedva se prolazilo, od Kukuljanova do Krka pojedini su ljudi putovali, kako kažu, šest sati.

Za to vrijeme i stara cesta Rijeka - Zagreb iznad Grobnika, ona dionica gdje planinari vikendom parkiraju kada idu uživati u prirodi i tišini, dobila je novu namjenu. Automobili poprijeko, dim od guma, publika uz samu cestu.

U subotu navečer predstava se nastavila na više strana: Jadranovo, industrijska zona Kukuljanovo, državna cesta D3 prema Rijeci. Skupine se premještaju, okupljaju, odlaze dalje. A onda je došao red i na Rijeku, gdje su se opasna vožnja i buka bilježile od Pećina do Škurinja. Riječki portali su to uredno pobrojali, a online su dostupne stotine snimaka.

Dobro da nije bilo mrtvih

Na Škurinjama su zauzeli veliki rotor. Kružni tok pretvorili su u besplatnu stazu za driftanje. Stotine ljudi oko automobila, vozači izvode manevre, publika snima. Prema izvještaju Fiumana, takvo je stanje trajalo oko sat vremena, možda i dulje. A uz automobil koji proklizava stoje ljudi. Bez zaštitne ograde, uz samu putanju vozila. Jedan pogrešan manevar i automobil je među njima. Srećom, nitko nije stradao.

A da stvar bude luđa, u blizini je Automotodrom Grobnik, gdje se može legalno voziti na stazi, u organiziranim terminima i po pravilima. Samo tamo treba platiti i poštovati red. Na Škurinjama račun plaćaju građani koji su već platili porez državi koja bi im trebala osigurati normalan život.

Onda je stiglo priopćenje policije. Mora da se sve ovo dogodilo negdje drugdje ili su građani konzumirali pogrešne gljive pa eto, pričinilo im se da se nešto događa. Iz policije kažu da nije bilo težeg narušavanja javnog reda i mira.

Prometni poremećaji bili su povremeni i kratkotrajni. Eto, nekoliko sati, poneseš vode, dva sendviča i rezervne gaće pa pričekaš da država ponovno otvori cestu. Nakon toga zatvore rotor pa se utrkuju uz gomilu ljudi okolo. Nije to ništa ozbiljno, dobit će molbu da to više ne rade.

Iz policije posebno ističu da nije bilo ozlijeđenih. To je dobro. Može se pisati priopćenje. Još samo da i položaj načelnika policijske uprave ostane stabilan.

Što bi po tim mjerilima bilo teže narušavanje javnog reda i mira? Što još treba napraviti? Policijsku Škodu zabiti u Galeba? Uzeti policajcima oružje pa gađati rasvjetu autoceste? Ili se čeka da automobil uleti među ljude pa da se, kad se prebroje mrtvi, utvrdi kako je ipak bilo nekih problema?

Policijski šefovi duguju važna objašnjenja

Gospodo policijski šefovi, jeste li vi uopće normalni? Danima se divlja po cestama, ljudi satima ne mogu do kuće, zauzme se cijeli rotor, automobili proklizavaju uz publiku, čuje se urlanje po pola županije, a vi nam objašnjavate da nije bilo težeg narušavanja javnog reda i mira. Pa što je onda bilo? Izlet Bečkih dječaka s manjim poteškoćama u organizaciji?

Kažete da ste angažirali i ljude iz Ravnateljstva policije. Dobro. Kada, koliko i gdje? Kako je uz sva ta pojačanja bilo moguće zauzeti rotor na Škurinjama i ondje izvoditi predstavu pred stotinama ljudi? Ako snage nije bilo dovoljno, tko je trebao tražiti još? Ako ih je bilo dovoljno, tko ih je rasporedio tako da se ovo moglo dogoditi? To su pitanja na koja ste plaćeni odgovoriti.

I odmah da raščistimo: ovo se odnosi na šefove. Što može nekoliko policajaca u službenom automobilu kad ih okruži takva gomila? Izaći i sami pohvatati pola parkirališta? Jedan neka zaustavlja automobile, drugi rastjeruje publiku, a tablicu neka čuvaju zubima? Ti ljudi imaju pravo da ih njihovi zapovjednici pošalju na zadatak s dovoljno kolega, potrebnom opremom i jasnim planom. Uniforma ih neće sama zaštititi.

Jeste li uopće svjesni da ovo gledaju i nasilnici?

A sada zamislite tko sve gleda ove snimke. Gleda ih obiteljski nasilnik. Sjedi doma u gaćama, vidi kako skidaju tablicu s policijskog automobila, pa mu dobro dođe za sljedeći put kad žena kaže da će zvati policiju. "Zovi. Evo ti kako prolaze."

Gleda i lokalni opasni lik, onaj zbog kojega se u kafiću stiša razgovor kad uđe. Već godinama živi od toga što ljudi procjenjuju da im je pametnije prešutjeti. Eto, i policiju se može praviti budalama. Pa će možda sutra malo više prijetiti, malo više gurati, još jednom provjeriti dokle smije. Što kada nekome pukne film pa odluči stvar riješiti izvan institucija? Onda ćemo čitati: "Tihi susjed…"

Gleda ovo i momak koji je jučer postao punoljetan, a danas bi već bio veliki nogometni huligan. Tek se dokazuje pred ekipom. Vidi gomilu, vidi policiju koja ne uspijeva uspostaviti red. On iz toga može naučiti da je najvažnije skupiti dovoljno društva i biti dovoljno drzak. Onda i policijski automobil postane suvenir, a ti junak snimke koju svi gledaju.

Ako je nešto za ostavke u policiji, onda je to ovo u Rijeci. Ovo se ne može svesti na zbroj prometnih prekršaja. Ovo je ruganje jednoj od temeljnih zadaća države: osigurati javni red i mir, zaštititi građane i omogućiti vlastitim policajcima da rade svoj posao.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala