Grci se brane od otrovne napuhače: "Bolje spriječiti nego liječiti"
SA SVOJE ležaljke, ruku prekriženih iza glave i nogu zarinutih u pijesak, Pavlos Beleyiannis promatra unuke kako se kupaju u njegovoj omiljenoj uvali. Idiličan je to prizor, ispunjen spokojem koji ovaj novopečeni umirovljeni vozač kamiona pripisuje osjećaju sigurnosti. Po prvi je put, naime, preko uvale postavljena plutajuća barijera, a djeca se, roneći i igrajući se, ne usuđuju prijeći je, piše The Guardian.
Sve do prošlog ljeta smatralo se da u Sjevernom eubejskom zaljevu - tjesnacu koji odvaja otok Eviju od grčkog kopna - opasnost vreba jedino od ljubičastih meduza. Prošle godine ti su žarnjaci natjerali ljekarnike u Halkidi, živahnom glavnom gradu otoka, smještenom 130 kilometara sjeverno od Atene, na prekovremeni rad zbog porasta broja napada na kupače.
No dolazak otrovne, dugozube srebrnopruge napuhače, ribe koja zahvaljujući klimatskoj krizi prodire u Sredozemlje i sposobna je progristi kost, metal i drvene blokove, predstavlja posve drugačiju prijetnju.
Grčki Crveni križ poduzeo je korak bez presedana i izdao javnozdravstveno upozorenje u kojem savjetuje građanima da potraže hitnu liječničku pomoć ako ih riba ugrize jer njezine "čeljusti nalik kljunu" mogu uzrokovati teške rane i obilno krvarenje.
Upozorava se i da se vrsta nipošto ne smije jesti zbog tetrodotoksina, potencijalno smrtonosnog neurotoksina koji se nalazi u njezinim organima i mesu. Kako za taj otrov ne postoji protuotrov, invazivna vrsta nema prirodnih neprijatelja, što joj daje nadmoć u hranidbenom lancu i sposobnost da ubije svakoga tko se usudi pojesti njezino meso.
Bolje spriječiti nego liječiti
"Naša dužnost i primarna briga mora biti sigurnost naših građana", kaže Antonis Spanos, dogradonačelnik Halkide, koji je prošlog mjeseca nadgledao postavljanje plutajuće barijere - prve takve u Grčkoj. "Bolje spriječiti nego liječiti."
40-godišnji Spanos pripada novoj generaciji proaktivnih lokalnih političara. Kaže da su vlasti mjesecima radile na osiguravanju sredstava i raspisivanju natječaja kako bi postavile najučinkovitiju barijeru, nakon čega je sustav odobrio i državni laboratorij.
"Dva i pol kilometra ove mreže postavit će se u uvalama kako bi se omogućilo bezbrižno ljeto", kaže on. "Prošle je godine bilo problema s meduzama, no ovom mjerom ubili smo dvije muhe jednim udarcem. Sada ćemo, ako se pojave napuhače, biti spremni i za njih."
Dodaje da telefoni u gradskoj vijećnici ne prestaju zvoniti te da stariji građani zovu i pitaju kada će se sustavi postaviti. "Baš jutros nazvala je jedna gospođa i rekla da će se osjećati sigurno plivati s unucima tek kad barijera bude na svom mjestu."
Inicijativa se širi
Halkida, čini se, nije usamljena u svojoj borbi. Ovog tjedna Nikos Choulieris (63), dugogodišnji voditelj škole ronjenja u gradu, sa svojim je timom u gumenjaku postavljao nove plutajuće barijere uz plaže dublje u zaljevu, slijedeći primjer drugih općina.
"Ronim više od 40 godina i nisam ni sanjao da ću ovo doživjeti", kaže Choulieris. "Temperatura mora definitivno je porasla i to je stvorilo povoljnije uvjete za ovo što sada vidimo." U nadolazećim tjednima u regiju će iz Atene kamionima biti dopremljeno oko sedam kilometara plutajuće barijere.
"Mislim da ništa neće moći proći kroz tu mrežu, čak ni očnjaci napuhače", kaže Choulieris. "Vrlo je gusto tkana i izdržljiva. Morale bi dugo gristi na istom mjestu da je potrgaju, a sumnjam da će to činiti."
Vodeni štetnik iz Crvenog mora
Toliko je razmnožavanje vrste Lagocephalus sceleratus da dužnosnici govore o tome kako cijelo istočno Sredozemlje postaje plijenom ovog vodenog štetnika. Znanstvenici kažu da je ovu ribu, baš kao i ribu lava koja je autohtona u indo-pacifičkoj regiji, privuklo zagrijavanje mediteranskih voda te je ušla kroz Sueski kanal iz Crvenog mora.
Ribari na Cipru prvi su se požalili da im ovaj uljez uništava ulov i mreže. Ciparske su vlasti još 2024. godine uvele financijske poticaje kako bi suzbile njezino širenje, a u sklopu vladinog programa iskorjenjivanja iz obalnih voda uklonjeno je više od 103 tone srebrnopruge napuhače.
Službenica za ribarstvo Katerina Georgiou pripisala je širenje vrste njezinoj "izvanrednoj prilagodljivosti", rekavši za lokalne medije kako je bez popisa "nemoguće izvući pouzdane zaključke o budućim trendovima populacije". Prisutnost napuhače, rekla je, nije privremena pojava, već nova stvarnost koju se ne može ignorirati.
Grčka uzvraća udarac
Prošlog je tjedna i Atena najavila sličan program "ulova", nudeći nagradu od 5.33 eura za svaki kilogram ribe predan vlastima. Grčki ribari, koji se također žale na uništene mreže i opremu, dobit će i subvencije za gorivo u sklopu akcijskog plana financiranog od strane EU, koji će se u početku primjenjivati na Kreti i južnom Egeju.
Prikupljena riba će se, kao i na Cipru, zamrzavati i spaljivati u vladinim postrojenjima, rekao je Margaritis Schinas, ministar poljoprivrede i bivši potpredsjednik Europske komisije. Dodao je da će se inicijativa, usmjerena jednako na zaštitu morskog okoliša i na potporu obalnim i otočnim zajednicama, vjerojatno i proširiti.
Neočekivani otpor
Grčke vlasti naišle su i na neočekivan otpor - ljubitelje ove vrste. Prošlog tjedna pojavila se udruga pod nazivom Inicijativa za spas napuhača, koja je osudila napore za iskorjenjivanje, tvrdeći da oni postavljaju "ozbiljna etička pitanja" za stvorenje koje, kako kažu, zahtijeva "zaštitu i poštovanje".
"Sve što čujemo je pretjerano", kaže Ioannis Batjakas, morski znanstvenik sa Sveučilišta Egej na otoku Lezbosu. Kaže da je u više od 15 godina ronjenja vidio samo jednu napuhaču, iako priznaje da su rasprostranjene u morima oko Krete.
"Da, imaju duge zube i izgledaju zastrašujuće, i da, mogu biti problem za ribare i njihove mreže, ali kao i većina divljih životinja, ne napadaju ljude. Ako to i učine, to je vrlo rijetko i samo zato što su isprovocirane. Sve je ovo puno buke ni oko čega."