USTAŠKI grafiti, veličanje zločinaca, prijetnje Srbima i povremeno huligansko nasilje nisu nikakva novost. Međutim, čini se da se sve to posljednjih dana slilo u Dalmaciju. Premlaćeni vaterpolisti Crvene zvezde, poplava grafita na splitskim ulicama, navijač Hajduka kojeg su premlatili šibenski Funcuti, netrpeljivost prema drugima i drugačijima, strancima bez obzira na to jesu li iz susjednog grada ili susjedne države. Reklo bi se da se Dalmacija guši u mržnji. No je li baš tako?

Nema koristi od izazivanja srama

"Ne treba demonizirati cijelu Dalmaciju. Od izazivanja nacionalnog ili regionalnog srama nema nikakve koristi. Sve od toga su napravili pojedinci koje treba osuditi", kaže za Index psiholog Igor Mikloušić. Njegovo je mišljenje da u Hrvatskoj ljudi imaju lošije mišljenje o samima sebi, odnosno o društvu kojem pripadaju, nego što bi trebali. Ukratko, prestrogo si sudimo ili, u suprotnom slučaju, zanemarujemo svoje društvene probleme.

"Mi se 25 ili 30 godina vraćamo na iste priče, ali ne trebamo se zbog toga smatrati najgorima. Na sjeveru Italije još uvijek ima ljudi koji unutar istih gradova govore različitim jezicima. Još uvijek nisu provarili sukobe iz Prvog svjetskog rata", kaže Mikloušić. 

Hrvatska mrzi osrednje

Usprkos silnim izljevima mržnje na zidovima ili društvenim mrežama Hrvatska je ipak sigurna zemlja i Dalmacija tu ne iskače. Kriminala je iz godine u godinu sve manje. Moglo bi se prigovoriti da policija žmiri na pismo mržnje po zidovima, ali činjenica je da je u Splitu, Zadru ili Makarskoj sigurnije nego u Marseilleu ili Barceloni.

"Istraživanja provedena na razini članica EU-a o mržnji ili netrpeljivosti svrstavaju Hrvatsku negdje ispod europskog prosjeka. Odmah nakon rata i početkom tisućljeća oko 20 posto ispitanika je deklariralo izrazito negativan stav prema prisutnosti Srba u Hrvatskoj. Danas je taj broj manji od 10 posto, što znači da više od 90 posto ne vidi ništa sporno u suživotu", kaže sociolog Renato Matić. Druge istočnoeuropske, pa i skandinavske zemlje imaju daleko veći problem s mržnjom. Ističe primjer Poljske, Češke ili Mađarske, kod kojih je u društvu prisutan otvoreni rasizam.

"Čak i Njemačka, koja je možda najčišća od europskih zemalja, ima problem s time. Kod njih, a posebno u Francuskoj, Nizozemskoj i Italiji, stranke s deklariranim rasističkim i isključivim politikama imaju visok upliv u političkom životu. U usporedbi s njima kod nas je to sve još uvijek pojedinačno i ekscesno", rekao je Matić. To nipošto ne znači da mržnju treba ignorirati, ali joj ne treba ni halabukom davati vjetar u leđa.

Grafitom do anonimne slave

"Kad pogledate posljednje grafite po Splitu, vidite da je to sve isti rukopis. Netko je zaključio što politiku i medije diže na noge. Napisao je par grafita i stekao svojevrsnu anonimnu slavu. Isto kao i huligani koji su manifestirali nasilje iz mržnje i napali vaterpoliste Zvezde. Nisu ih spontano napali ljudi koji su pokraj njih sjedili u kafiću i šetali Rivom, nego ljudi čija su imena i prezimena otprije poznata policiji, koji su taj napad planirali. Sad je potpuno jasno da velika većina okupljenih nije uopće imala pojma što se događa te da se čulo jedno ili dva pojedinačna glasna odobravanja napada", smatra Matić.

Ne razumiju i ne žele razumjeti

Grafiti poput onog "Mrzim školu i Srbe. Kurca ne razumin jer ne želim" vjerojatno ponajbolje opisuju stavove onih koji su ih ispisali. Ne žele znati niti razumjeti jer to smatraju besmislenim naporom, ali zato dobro znaju kako na nekoliko dana dignuti javnost na noge, izazvati reakciju i tako sebi ostvariti dojam da su po nečemu jedinstveni i posebni.

"Pametna i ciljana obrazovna strategija pristupa mladima donijela bi puno dobra. Kućni odgoj u ovakvim slučajevima često potpuno izostaje, a škole su ionako zanemarile odgoj, a prednost dale bubanju nebitnih činjenica. Postoji nešto radionica koje uglavnom organiziraju udruge civilnoga društva, ali na njih dolaze samo oni koji već imaju izgrađene stavove", rekao je Matić. No stavovi se danas ne grade samo kod kuće nego i na društvenim mrežama. A oni najradikalniji imaju najbolju prođu. 

Ekstremno je uvijek najvidljivije

"Anonimnošću na društvenim mrežama psihopatske su ličnosti dobile platformu za iživljavanje. Njihove uvrede ne bismo trebali doživljavati osobno, ali evolucijski smo tako programirani da ih doživljavamo kao da su nam izrečene u lice. Polarizirajuće ideje uvijek su najvidljivije, kao i nasilni incidenti na ulici, i uvijek dobivaju najviše pažnje", smatra psiholog Mikloušić. Ljudi se okupljaju za njih ili protiv njih i vrlo brzo izgube racionalan pristup. A u konačnici, istina je u sredini.

Da, u Dalmaciji postoji mržnja. Da, Dalmacija je itekako sigurna.

*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa, kako bi smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost Indexovih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima, niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.