MARTIN Pauk, splitski gradski vijećnik stranke Neovisni za Hrvatsku, ima dvije ideje za spašavanje dvogodišnjeg dječaka Julena koji je prije 12 dana upao u bunar u mjestu Totalanu na jugu Španjolske. Teško je reći koja je gluplja.

25-godišnji Pauk, po struci inženjer geodezije, ponudio je dva rješenja problema koji prati cijeli svijet. Ukratko, Pauk smatra kako bi u rupu duboku 110 metara trebalo spustiti najmanjeg čovjeka na svijetu. Ako to ne upali, onda bi trebalo prosipati čašu po čašu pijeska dvogodišnjaku po glavi pa da se dijete onda popne po tom pijesku.

>> Ni deseti dan nema traga dvogodišnjaku koji je u Španjolskoj upao u rupu

Podsjetimo, dječak Julen upao je u 110 metara duboku rupu kada je šetao s roditeljima na otvorenom prostoru pored jedne farme u tom mjestu pokraj Malage. Upao je kroz otvor širok između 25 i 30 centimetara. Spasioci vjeruju da se dječak nalazi na dubini između 70 i 80 metara. Međutim, inženjeri i spasioci nailaze na brojne tehničke poteškoće.

S obzirom na to da je dječak pao u jamu prije 12 dana, u nedjelju 13. siječnja, veliko je pitanje je li još uvijek živ, no roditelji i spasioci ne gube nadu.

Prenosimo Paukovo razmišljanje:

"Kako spasiti malenog Julena iz jame?

Pretpostavljam da ste dosad svi čuli za tragičan slučaj dvogodišnjeg Julena Rosella iz Malage u Španjolskoj.

Ukoliko niste, ovo je kratki rezime: prije 11 dana Julen je s roditeljima bio u posjeti rodbini na jednoj seoskoj farmi blizu Malage. Julen i njegov trogodišnji rođak su se igrali, a odjednom je Julen nestao iz vidokruga roditelja. 
Kad je otac došao do rođaka, vidio je jamu široku samo 30 centimetara, okrugle površine, u koju je upao njegov sin. 
Čuo se dječakov plač, a otac je odmah alarmirao sve hitne službe - u roku sat vremena već je bilo prisutno 100 vatrogasaca, policajaca i liječnika, a danas, 11.-og dana spasilačke misije, ta se brojka broji u tisućama ljudi - rudara, inženjera, geologa, građevinara itd.

Odakle uopće jama? Na to pitanje spremno je odgovorio vlasnik imanja - u sušnom području na kojem se farma nalazi, vlasnici farmi buše jame za vodu radi zalijevanja nasada. 
U ovom slučaju voda nije pronađena te je jama pokrivena stijenama, kao i stotine sličnih jama u blizini. 
Kako je rekao spasiocima, jama završava na 110 metara dubine, dublje nisu išli.

Nakon toga, spasioci su na 73 metra dubine pronašli naslagu pijeska i zemlje debelu 20-ak centimetara koja priječi put do Julena, koji se nalazi odmah ispod te naslage. Naslaga je nastala pri Julenovom padu, kad je "ostrugao" pijesak i zemlju s rubova jame te je nakon pada ta naslaga od 20-ak centimetara ostala iznad njega.
Budući da je rupa preuska za bilo kojeg odraslog čovjeka (samo 30 centimetara promjera), nemoguće se bilo spustiti. 
Posljednjih 11 dana dovezeno je stotine bagera, bušilica, svrdala i sve ostale teške opreme kako bi se, prema planu, izbušila nova jama na 4 metra udaljenosti od ove, a nakon toga bi iskusni rudari trebali napraviti horizontalni tunel prema Julenu.

Ipak, zbog terena koji je nepristupačan za velike strojeve, kao i vremenskih uvjeta, cijela operacija spašavanja se produljila na već 11. dan, a Julen još uvijek nije izvučen. Zbilja tragično.

Julenu vremena ponestaje, nadajmo se da njegov anđeo čuvar ima snage da ga čuva još nekoliko dana. 
Njegov plač i krici čuli su se i petog dana nakon nesreće, a od tada nema povratne reakcije.

I dok tako inženjeri i rudari već danima razmišljaju što napraviti i kako mu pristupiti pazeći da pritom ne ugroze same spasioce, meni su odmah na pamet pala dva rješenja, dva izlaza u nuždi koja možda ne uključuju bagere i dizalice od nekoliko desetaka tona, ali uključuju zdrav razum, životno iskustvo i stare narodne priče. Bez sumnje, da se radi o mojem djetetu, istog dana, bez bagera i velikih konstrukcija postupio bih na taj način.

Za početak, prvo je potrebno jednostavnom radnjom "otući" tu malu nakupinu pijeska koja bi potom u zrncima pala ispod dječaka. Vrlo jednostavno izvedivo, potrebna je samo jedna duža šipka/svrdlo. Tu prestaje sav rad alatom, a dva moguća rješenja su sljedeća:

1. rješenje - "I PATULJCI MOGU POSTATI DIVOVI"

Igrom slučaja, upravo danas sam pogledao video na zidu FB prijateljice (link ću ostaviti u komentaru) u kojem se u Rusiji dogodila skoro identična situacija - djevojčica od 4-5 godina je upala u slično duboko okno/bunar i zapomagala. 
Skupili su se svi snažni muškarci u selu, ali svaki trud je bio uzaludan - sva ta pusta snaga i mišići nisu mogli proći kroz okno široko pola metra i spustiti se do djevojčice. 
U tom trenutku, u videu se pojavljuje sitna, plaha ženica visoka možda 1.60 metara i teška 50-ak kilograma, ali srca velikog kao Velebit. Muškarci su potom oko njenih nogu svezali uže i naglavačke je spustili u jamu, a onda je nakon nekoliko minuta izvukli. 
Nakon što su je izvukli iz jame, u rukama plahe ženice nalazilo se prekrasno i uplakano stvorenje kovrčave kose - ta sitna žena uspjela je ono što nisu svi veliki junaci - spasiti život jednog Božjeg stvorenja. 
Upravo poučen tom pričom, odlazim na stranicu Guinessove knjige rekorda i pronalazim idealnog kandidata, a njegovo ime je Khagendra Thapa Magar.
Khagendra je najmanji zdravi čovjek na svijetu, visok je samo 67 centimetara, dakle još manji od Julena. Potpuno je zdrav, pametan (pisac je!) i normalne motorike.
Ako su španjolske vlasti u 11 dana uspjele dovesti stotine ogromnih strojeva i pustu mehanizaciju, onda sam uvjeren da bi u roku od dan-dva, uz valjanu diplomatsku pomoć, mogli iz Nepala dovesti potencijalnog Julenovog spasitelja Khagendru, patuljka koji bi mogao postati Div s velikim D te jednog prevoditelja koji bi patuljastom Khagendri preveo upute kako bi prilikom spuštanja užetom u jamu mogao Julenu staviti pojas i ispratiti ga do površine. 
Da sam ili otac malenog Julena ili barem prisutan spasiteljima, to bi definitivno bilo prvo rješenje, izvodivo u roku dan-dva i s garantiranim uspjehom.

2. rješenje - "ČOVJEK I MAGARAC SU PAMETNIJI NEGO ČOVJEK KAD JE SAM"

Ovu staru izreku sam dosad tisuću puta čuo od svoje obitelji - bila je namijenjena lomljenju mojeg pomalo tvrdoglavog i beskompromisnog karaktera koji je teško slušao tuđe savjete.
Pouka priče je da vrijedi poslušati bilo čiji savjet, makar magarčev, jer dvojica su uvijek pametnija od jednog. 
Možda ta izreka ima korijene u dosad stotinama puta ispričanoj priči o seljaku i njegovom magarcu - jednog dana, dok je dobri seljak marljivo obavljao svoj rad u polju, primijetio je da je nestao njegov dobri sluga magarac. Nakon što je počeo potragu, čuo je zapomagajuće glasanje - njegov vjerni sluga upao je u duboki presušeni bunar. Jadnom magarcu nije bilo spasa, bunar je bio predubok da bi ga seljak mogao ikako izvući i životinja je bila osuđena na dugu, bolnu i sporu smrt skapavanjem. Seljak je bio svjestan da nema smisla dobacivati hranu magarcu kojeg ionako ne može izvući iz dubokog bunara, te je odlučio učiniti ono što je smatrao jedinim humanim rješenjem. Uzeo je svoju lopatu, i malo po malo počeo zatrpavati jadnog magarca. Znao je da je bolje da magarca ubije zatrpavanjem te iste večeri, nego da se jadna životinja još tjednima pati u bunaru bez vode i hrane, dok konačno ne skapa od gladi i žeđi. 
Još za dana seljak je, sa suzama u očima, bacao lopatu za lopatom zemlje u bunar. 
Nakon nekog vremena, magarac je prestao zapomagati, a seljak je to shvatio kao poruku da se pomirio sa svojom sudbinom i samo čeka posljednju lopatu zemlje koja će ga ostaviti bez zraka. 
Čitavo to vrijeme seljak je bacao zemlju lopatom sebi iza leđa, ne mogavši gledati što radi svom vjernom prijatelju. 
Kad je već padao mrak, seljak je znao da se magarčevoj muci bliži kraj, bacio je lopatu zemlje i pogledao dolje. 
Odjednom šok ! Tugu i nevjericu ubrzo je zamijenilo nevjerojatno veselje - seljak je gledao svog pametnog slugu i shvatio da je ipak pametniji nego što je očekivao!
Naime, magarac je tresao ubačenu zemlju sa svojih leđa i bacao je pod noge te na takav način podizao sebe, odnosno zatrpavao bunar, te je nakon cijelog dana bio još samo par koraka od tla, od spasa. Seljak je u veselju brže-bolje nastavio bacati zemlju magarcu na leđa, ovaj ju je tresao pod noge sve dok bunar nije bio do kraja zatrpan, a snalažljivi magarac je slavodobitno odšetao iz njega i otišao na farmu sa seljakom!

Mislim da ste već uspjeli shvatiti moje drugo rješenje priče - jednostavnom računicom dođemo do podatka da u tu jamu promjera 30 cm i dubine 110 metara stane 31,08 kubika pijeska, odnosno tri teretna kamiona. 
Sve što bi trebalo napraviti je da nakon probijanja te prve naslage od 20-ak centimetara zemlje i nakon što ona padne pod dječaka - sporo, polako ubacujete doslovno čašu po čašu pijeska. Iako bi dječaku sigurno bilo nelagodno dok mu pijesak pada po glavi, uskoro bi i on, kao i dobri seljakov magarac, shvatio da ga ne želite zatrpati, već ga podignuti do površine tako što mu podižete tlo pod nogama. Nakon par sati polaganog ubacivanja pijeska (možete čašom, a možete i kroz dugu cijev tako da pijesak ne pada po dječaku, nego ispod njega, na dno jame), Julen bi bio van i spasio se, isto kao i dobri seljakov magarac.

Znam da sam razdužio, znam da nisam ni rudar ni geolog i da možda ne znam koliko oni znaju, ali ova dva rješenja mi se čine najlogičnija, najjednostavnija i izvediva su u roku dan-dva. 
Kao što je jednom rekao Bill Gates - kad ima neki zaista veliki problem, onda ne traži da ga riješe ni njegovi najbolji niti najskuplji zaposlenici, već oni najljeniji. 
Lijeni ljudi problem uvijek riješe na najjednostavniji način.

Za svu diskusiji o slučaju i rješenjima sam otvoren, a u komentarima ću staviti gore navedene slike i video.

Pomolimo se svi za malog Julena, njegove roditelje i spasioce. 
Neka mu Bog i svi anđeli čuvari budu na pomoći", napisao je.