ZADNJIH dana u središtu pažnje u Velikoj Britaniji jest ubojstvo studenta iz Southamptona Henryja Nowaka, kojeg je u prosincu prošle godine smrtno ranio Sikh, a policija mu nije pomogla. Policija koja je došla na mjesto incidenta povjerovala je Sikhu da je vrijeđan na rasističkoj osnovi.

Unatoč tome što je Nowak više puta rekao da je izboden, da ne može disati i da želi hitnu pomoć, policija mu nije vjerovala i svezala mu je ruke lisicama na tlu, kao najgorem kriminalcu. Danas, kad se sudski raspetljava ovaj tragični događaj i otkad je dostupna snimka policijskog nasilja nad pokojnim Nowakom, britanski premijer Keir Starmer zgraža se nad time što se dogodilo, kaže da mu je "pozlilo dok je gledao snimku" i poziva na "preispitivanje izvjesnih smjernica" u ovoj "kompleksnoj situaciji".

Kirpan, smjernice i paradoks antirasizma

Nowak je imao samo 18 godina, bio je miran mladić kojemu je presudio zločinac koji je nosio oružje što ga prema pozitivnim zakonima Velike Britanije nije smio nositi. Sikhi imaju "kulturološko dopuštenje" da nose bodež, tzv. kirpan, vjersku "obvezu" za Sikhe, ali je pokojni Nowak izboden nedvojbeno ilegalnim oružjem.

Također, stanovite smjernice za "antirasističko djelovanje" koje je prošle godine izdalo Nacionalno vijeće šefova policije (NPCC) nalažu da različite etničke skupine ne treba tretirati jednako, nego da policijsko postupanje mora uzeti u obzir "specifične okolnosti i iskustva" ove ili one etničke zajednice.

Formalnopravno to ima svrhu prevencije institucionalnog rasizma i izbjegavanja diskriminacije kojoj mogu biti izložene manjinske skupine, no u praksi se to nerijetko može preokrenuti u svoju suprotnost.

I izmišljena optužba za rasizam može nadjačati stvarnost

Primjerice, optužba za rasizam, koliko god bila izmišljena, vrlo lako može biti toliko "jaka" da nadjača stvarne okolnosti. Drugim riječima, ove smjernice mogu imati posljedicu da se a priori više vjeruje onoj skupini za koju je procijenjeno da su joj okolnosti i iskustva otežavajući, odnosno da one zloupotrijebe to pravo.

Dugoročno, najgora posljedica ovakvih odredbi jest to da se pod egidom tolerancije i multikulturalizma toleriraju nečiji nakaradni "običaji". Tako Velika Britanija na vrlo neobičan način ispovijeda svoje kolonijalne grijehe. Stradaju, kao i u kolonijalizmu, oni nevini.

U ovom slučaju to je, ako ne odredilo u potpunosti, onda zasigurno u velikoj mjeri kanaliziralo djelovanje policije. Treba napomenuti da je policija, bez obzira na ovakve ili onakve smjernice, bila u obvezi pomoći ranjenom mladiću. Nema tih smjernica, koliko god nepravedne bile, koje bi nalagale da se nekome u takvoj nevolji ne pomogne. Dakle, nije riječ samo o posljedicama pretjerane političke korektnosti, nego i o čistom propustu policije.

Činjenica da postoje te smjernice, koje su se tek sada počele preispitivati, stvar je koja ipak nadilazi samo policijsko postupanje u ovoj situaciji. Od jednakosti ishoda koja se navodno proklamira ostalo je u praksi to da je policija nemjerljivo gore postupala prema žrtvi, Nowaku, nego prema počinitelju, Sikhu.

"Pravda dostiže, ali često prekasno"

Ovaj je Sikh na kraju proglašen krivim za ubojstvo i osuđen na doživotni zatvor s mogućnošću uvjetnog otpusta nakon 20 godina. I obitelj mu je problematična, otac i brat posjeduju oružje koje ne smiju, a majka je sakrivanjem dokaza otvoreno pomagala svom sinu.

Sve to neće vratiti tragično stradalog mladića. Propust policije i bizarne smjernice koje je ubojica podlo iskoristio nisu jedino što treba ozbiljno dovesti pod istragu. Tu je i činjenica da policija nije vjerovala žrtvi, što ukazuje na to da se neka pravila, često uvedena u najboljoj namjeri, kao što je borba protiv rasizma, mogu vrlo lako pretvoriti u svoju apsolutnu suprotnost. Nije prvi put da se to događa u Velikoj Britaniji i to opet zbog tzv. političke korektnosti.

Valja podsjetiti da je tamo desetljećima trajalo ono što se nazvalo grooming skandalom, seksualno zlostavljanje stotina djevojčica od strane muškaraca uglavnom pakistanskog podrijetla. Vlasti su u dobroj mjeri te slučajeve zataškavale u strahu od optužbi za rasizam. Iako je borba protiv rasizma nešto što bi trebalo zaštititi žrtve, u ovakvim slučajevima upravo pod tom krinkom žrtve su se sekundarno viktimizirale, nije im se vjerovalo, čak ih se i označavalo promiskuitetnima.

Šutnja koja hrani ekstremizam

O slučaju Nowaka, nedužnog dečka, nitko ne bi trebao šutjeti, a naročito ne oni iz čijih političkih redova dolazi ovakvo nadasve krivo suočavanje s povijesnim grijesima. Oni bi to prvi trebali rezolutno i bez poziva na "kompleksnost situacije" osuditi, jer u suprotnom samo daju goriva pravim rasistima protiv kojih se navodno bore.

Gledajući sve što se događa, uistinu se nitko ne bi trebao čuditi, pa ni zgražati, što je samo pitanje vremena kada će Farage postati britanski premijer, Le Pen francuska predsjednica, a AfD stranka u prilici da sastavlja njemačku vladu. To se neće dogoditi samo zato što su glasači a priori rasisti i ksenofobi.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala