IAKO zasad zaista nema razloga za paniku, nerealno je očekivati da globalna financijska kriza neće imati utjecaja na Hrvatsku. Za Hrvatsku se trenutno pokazuje oportunim što ima zatvoreno tržište koje vrlo malo sudjeluje u svjetskim zbivanjima ali posljedica mora biti, jer to jednostavno tako ide. Jedino je pitanje koliko će one biti ozbiljne.

Europsko financijsko tržište, iako je trenutno u manjoj opasnosti od američkog, počinje trpjeti ozbiljne gubitke, a u ovom trenutku nitko nije siguran kako će se kriza dalje razvijati, budući da postoji pretjerano velik broj faktora.

Najava mogućeg kraha njemačkog Hypo Real Estatea je zasad možda najdramatičniji događaj na europskom tržištu, ali ni u kom slučaju nije prvi. Europske vlade već su nekoliko puta morale posegnuti za spašavanjem banaka u posrtanju, a sudbine tih banaka i dalje vise o niti.

Fortis, Irska, Island

Možda najpoznatiji je slučaj belgijsko-nizozemskog konglomerata Fortis, koji je povukao iznimno nesretan potez kad je prošle godine, neposredno prije izbijanja krize, uletio u kupovinu nizozemske banke ABN AMRO. Za to je platio 24 milijarde eura, što ga je dramatično oslabilo.

Nizozemska, belgijska i luksemburška vlada dogovorile su se kako će zajedno ubrizgati oko 11 milijardi eura u Fortis kupnjom 49 posto udjela, ali ta mjera nije pridonijela oporavku tvrtke, pa su Nizozemci morali kupiti nizozemsku granu tvrtke za 17 milijardi eura, dok se o belgijskoj i luksemburškoj grani koncerna još odlučuje.

Drugdje u Europi situacija nije puno bolja. Britanci su bili prisiljeni nacionalizirati banku Bradford & Bingley, Francuzi i Belgijanci morali su ubrizgati 6,5 milijardi eura u banku Dexia, Irci su stavili garanciju od 400 milijardi eura za sljedeće dvije godine za 6 banaka u irskom vlasništvu, a islandske banke trenutno imaju dug oko 6 puta veći od nacionalnog BDP-a.

Europska banka i mali štediše

Slično, povjerenje u europski financijski sustav teško da može biti apsolutno. Mjere Europske centralne banke (ECB) za stimuliranjem banaka da posuđuju novce jedne drugima, ne pale. Banke su počele uzimati kredite od ECB-a po kamati od 4,8 posto, pa onda te novce pohranjivati nazad u ECB-u s kamatom od 3,8 posto. Banke time gube novac, ali vjeruju da na taj način osiguravaju barem dio svojih sredstava.

U Velikoj Britaniji mali štediše podižu novce iz privatnih banaka i deponiraju ih u državnim bankama, u kojima vlada osigurava 100 posto štednje. Ljudi kažu da znaju kako takvo raspoređivanje sredstava nije dobro za financijski sustav, ali im je ipak važnije osigurati svoje novce.

EU i budućnost

Europska unija zasad nema zajednički plan rješavanja krize. Europska komisija je protekli tjedan iznijela plan legislativnih mjera za pojačavanje buduće kontrole financijskog tržišta, ali te mjere ne mogu imati utjecaja na trenutnu situaciju. Unija zasad odbija mogućnost osnivanje agencije za nadzor poslovanja banaka diljem svog teritorija i najavljuje ad hoc kolegije koji će se baviti svakom pojedinom tvrtkom. Isto tako je odbačen francuski prijedlog za osnivanjem europskog fonda koji bi mogao reagirati slično kao američko ministarstvo financija s ubrizgavanjem velike svote novaca u posrnule tvrtke.

Ukratko, na krizu unutar Unije može se gledati dvojako. S jedne strane se može reći da je kriza Uniju zadesila nekoliko godina prerano, prije nego što je organiziran zajednički sustav financijskog poslovanja i kontrole nad njim. U takvoj situaciji akcije pojedinih vlada zemalja članica i reakcije na njih stvaraju kaotičnu situaciju unutar Unije (primjerice, irsko i grčko spašavanje nacionalnih banaka palo je pod prilično žestoku kritiku). S druge strane, kriza može biti korisna, budući da će Unija uvidjeti potrebu za formiranjem zajedničke strategije i utvrđivanja mjera sigurnosti za slične krize.

No, posljedice nemaju utjecaja samo u bankarskom sektoru, koji se zasad drži relativno dobro. Najveći efekt kreditne krize je na potrošnji. Maloprodajna potrošnja je smanjena za oko 3 do 4 posto diljem Unije, a prodaja automobila za 16 posto. Sve to navodi tvrtke na rezanje troškova. Primjera radi, nedavno je Marks and Sprencer, najveći engleski maloprodajni lanac, najavio kako će za sljedeću godinu srezati kapitalne troškove za 100 milijardi funti, što će imati drastičan utjecaj na mnoge kooperante.

Hrvatska već osjeća posljedice krize

Hrvatski bankarski sektor teško da će pretrpjeti značajne gubitke, budući da je uvelike izoliran od poslovanja izvan Hrvatske. Ta izoliranost, zajedno sa činjenicom da se u slučaju Hrvatske radi o malom, beznačajnom tržištu, znači i da se posljedice ovdje osjete tek nakon što ih osjete građani razvijenih država.

No, rezanje potrošnje sada već ostavlja snažne posljedice. Iluzorno je očekivati kako se to neće nastaviti. Kreditna zaduženost raste, sredstva za vraćanje kredita ne postoje, inflacija je trenutno u padu, ali to ne mora ostati tako, dok će potrošnja sve više trpjeti pod kreditnom krizom. Jedino je pitanje koliko će posljedice biti ozbiljne, ali sigurno je da će ih biti.

Kriza je, kažu neki američki analitičari, zasad tek na kraju prve trećine. Sigurno je da će ona za sobom ostaviti svijet drukčiji nego što je bio prije godinu dana. Ne treba paničariti, ali ni uljuljkivati se u besmislene izjave službenika Vlade RH, koji bi sve htjeli uvjeriti kako je hrvatsko gospodarstvo među najotpornijima na svijetu.