Hrvatska je u svjetskom vrhu po raku debelog crijeva. Ovo su glavni razlozi za to

Hrvatska je u svjetskom vrhu po raku debelog crijeva. Ovo su glavni razlozi za to
Foto: 123rf/Index

RAK debelog crijeva najčešći je oblik raka u Hrvatskoj, a prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), Hrvatska je po smrtnosti od njega na visokom 4. mjestu u svijetu.

Svake godine registrira se oko 3500 novih slučajeva raka debelog crijeva. On je češći i od raka pluća i od raka dojke. Ima nisko petogodišnje preživljenje od oko 50%, više od raka pluća (10%), ali značajno manje od raka dojke (80%).

Kada se gleda po spolovima, kod muškaraca su najčešći rak prostate, zatim pluća pa debelog crijeva. Kod žena su najčešći rak dojke, debelog crijeva i pluća. Kada se gledaju oba spola zajedno, rak debelog crijeva izbija na čelo kao najčešći, s 3659 novih slučajeva prema zadnjem izvještaju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

Rak pluća u padu, debelog crijeva u porastu

Zanimljivo je da je u Hrvatskoj incidencija i smrtnost od raka pluća kod muškaraca zadnjih 15-ak godina u padu. Taj je rak kod muškaraca u padu oko 1% godišnje. No s druge strane, kod žena bilježi značajan porast od gotovo 3%, i po incidenciji (novim slučajevima), i po smrtnosti (smrti na 100.000 stanovnika), korigiranoj za promjene dobne strukture stanovništva.

Dr. sc. Mario Šekerija, voditelj Registra za rak pri Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, kaže da je prema zadnjem izvješću iz 2017. u Hrvatskoj novodijagnosticirano preko 1000 slučajeva raka pluća kod žena.

"Razlike u trendovima raka pluća po spolu mogu se objasniti time da se s jedne strane smanjuje broj muškaraca koji puše, a povećava broj žena koje puše. Ukupno gledano taj rak po incidenciji neznatno pada, a po mortalitetu stagnira, ni ne raste niti pada", kaže Šekerija. Razlike po spolovima, međutim, iznimno su značajne, a slični zabrinjavajući trendovi kod žena vidljivi su i u mnogim drugim razvijenim zemljama.

No podaci HZJZ-a pokazuju da incidencija raka debelog crijeva od 2001. postojano raste, i to stopom od 1% godišnje kod oba spola. Pritom mortalitet kod muškaraca raste 1%, a kod žena 0,5%.

Kombinacija genetike i okoliša

Incidencija tog raka u cijeloj središnjoj Europi - u Hrvatskoj, Sloveniji, Mađarskoj i Slovačkoj, među najvišima je u svijetu.

Tu je očito na djelu neka kombinacija genetike te okolišnih čimbenika, kao što su prehrana, prekomjerna konzumacija alkohola i nedovoljna tjelesna aktivnost, osobito posljednjih desetljeća.

Velik porast među mladima - milenijalcima

Istraživanja koja se provode posljednjih godina pokazuju da je generacija milenijalaca, koji puno više žive sjedilačkim načinom života od prijašnjih generacija, pod značajno većim rizikom od njihovih roditelja. Međunarodne studije nalaze da među mlađima od 50 godina postoji vrlo visok rast u incidenciji raka debelog crijeva – ona je od 2009. do 2013. godišnje rasla za 1,6%. Američko društvo za rak objavilo je da je kod osoba rođenih 1990. rizik obolijevanja od raka debelog crijeva dva puta veći, a rizik obolijevanja od raka rektuma čak četiri puta veći nego kod osoba rođenih oko 1950. Najveći rast bilježi se među mladima u dobi između 20 i 30 godina.

Naravno, incidencija među milenijalcima još je uvijek puno manja nego kod starijih ljudi jer je rak generalno mnogo češći kod starijih, međutim, kada se njihove brojke usporede s brojkama u istoj dobnoj skupini prijašnjih generacija, bilježi se jak rast.

Povezanost s prehranom i pretilošću

Neka istraživanja utvrdila su da postoji povezanost kolorektalnog raka i pretilosti kod žena u dobi oko 50 godina. Rizik od ranog obolijevanja kod osoba s indeksom tjelesne mase preko 30 gotovo je dvostruko veći nego kod osoba s indeksom oko 20.

Drugi poznati čimbenici rizika također su velika konzumacija alkohola, pušenje te konzumacija puno prerađenog mesa, a nedovoljno vlakana.

Stigma i strah od kolonoskopije

Hrvatska je ispod prosjeka Europe po odazivu ljudi na programe prevencije. Imamo metode kojima bi se smrtnost mogla smanjiti, no to ne funkcionira.

Jedan od problema u ovoj priči je i nevoljkost ljudi da se podvrgnu pregledima, odnosno kolonoskopiji koja se doživljava kao vrlo neugodan pregled.

Za usporedbu, o raku dojke puno se govori po medijima. Govori se o prevenciji i dijagnostici. Pregledavanje žena na rak dojke nešto je što se podrazumijeva, očekuje se da će se svaka žena koja se brine o svojem zdravlju redovno pregledavati. No rak debelog crijeva medijski je puno manje prisutan. Vjerojatno ima nešto u stigmi, odnosno u činjenici da su debelo crijevo i rektum značajno manje atraktivni za medijsko eksponiranje.

Nema centraliziranog sustava liječenja s kontrolom kvalitete

Problem kod kolorektalnog karcinoma je i to što nema centraliziranog sustava liječenja. Taj rak se još uvijek operira na puno mjesta u Hrvatskoj bez dovoljno jasnog sustava kontrole kvalitete koji bi pratio ishode.

Također, hrvatska ulaganja u kvalitetu prikupljanja podataka, na temelju kojih bismo trebali donositi zdravstvene politike i odluke, dio su problema.

"Primjerice, jedna studija od prije nekoliko godina pokazala je da se u Hrvatskoj za prikupljanje onkoloških podataka ulaže oko 3 centa po glavi stanovnika. U zemljama Europe ulaganja idu do jednog eura, što je 30 puta više“, kaže Šekerija.

Najmanja smrtnost od raka je u Dalmaciji

Kad promatramo regionalne razlike u smrtnosti od svih vrsta raka, uočavamo određene obrasce.

Najnižu smrtnost od raka (kao stopu umrlih od raka na 100.000 stanovnika) bilježimo u županijama jadranske Hrvatske, zatim istočne Hrvatske, dok je, naročito kod muškaraca stopa smrtnosti od raka najviša u županijama sjeverne i središnje Hrvatske. Kod žena je situacija slična, uz nešto manju dominaciju sjeverne Hrvatske.

"Međutim, treba uzeti u obzir da jadranske županije često imaju i nižu ukupnu smrtnost; smrtnost od raka je, naravno, samo dio ukupne smrtnosti. Na primjer, u Splitsko-dalmatinskoj županiji imamo izrazito visok udio raka kao osnovnog uzroka smrti među muškarcima, s preko 30%, među najvišim u Hrvatskoj, iako su same stope smrtnosti od raka među nižima u Hrvatskoj. Drugim riječima, Splitsko-dalmatinska županija ima generalno jednu od najmanjih smrtnosti od raka u Hrvatskoj za muškarce. No budući da je ukupna smrtnost u toj županiji niža u odnosu na druge dijelove Hrvatske, odnosno budući da stanovnici Dalmacije u prosjeku imaju više očekivano trajanje života, ta manja smrtnost od raka čini veliki udio raka u ukupnoj smrtnosti od preko 30%“, tumači Šekerija.

Slični obrasci prisutni su i za druga sijela raka.

Smrtnost po uzrocima u Hrvatskoj prema podacima WHO-a na stranici World Life Expectancy

Brojevi oboljelih i umrlih od raka ne padaju jer sve dulje živimo

Maligne bolesti drugi su najčešći uzrok smrti (odmah iza srčano-žilnih bolesti), odgovorne su za 27% svih smrti u Hrvatskoj u 2018. godini. Kod osoba mlađih od 65 godina najčešći su uzrok smrti te uzrokuju preko 40% svih smrti u toj dobi. U Hrvatskoj je prema posljednjim dostupnim podacima u 2018. godini od invazivnog raka (ne uključujući ne-melanomski rak kože) umrlo ukupno 13.809 osoba, (stopa 337,8/100.000), od čega 8049 muškaraca (stopa 407,5/100.000) i 5760 žena (stopa 272,6/100.000). Od svih vrsta raka, uključujući i tumore granične zloćudnosti, benigne tumore i ne-melanomske karcinome kože, umrlo je 14.210 osoba, 27% svih umrlih u Hrvatskoj te godine.

Najčešći maligni uzroci smrti kod muškaraca bili su rak pluća (2097 umrlih), debelog i završnog crijeva (1321) te rak prostate (772), a kod žena rak debelog i završnog crijeva (919), rak pluća (860) te rak dojke (789). Udio osoba kod kojih je zloćudna bolest bila osnovni uzrok smrti u stalnom je porastu, od oko 20% umrlih (od ukupnog broja umrlih) sredinom 90-ih do preko 25% u zadnjih 10 godina.

3700 ljudi je umrlo od raka do navršene 65. godine (2278 muškaraca, 1422 žene) što čini preko 40% svih umrlih u toj dobi (umrlo ukupno 9126 osoba) i čini rak daleko najvažnijim uzrokom smrti u toj dobnoj skupini (kardiovaskularne bolesti su 25%, a ozljede/nesreće 12%).

Šekerija ističe da sam broj umrlih od raka, kao i broj oboljelih, ne pada gotovo ni u jednoj europskoj državi.

"Najvećim dijelom to je zbog sve starije populacije, tako da je pri procjeni mortaliteta potrebno standardizirati za dob, odnosno ukloniti utjecaj dobi“, kaže Šekerija.

Dobra vijest – smrtnost od raka u Hrvatskoj pada

Kako pokazuje ugledni američki časopis JAMA, u Hrvatskoj su i incidencija i smrtnost od raka u padu. Uglavnom je to rezultat činjenice da kao nacija sve dulje živimo. No kada se uspoređujemo s drugim zemljama, slika nije tako svijetla – drugi bilježe brži pad pa smo mi komparativno lošiji.

"Hrvatska je već dugo, nažalost, poznata po tome da ima visoku stopu smrtnosti od raka. U većini usporedbi, ovisno o metodama standardizacije, samo Mađarska je imala više stope od Hrvatske. Ono što je važno naglasiti je da je stopa, korigirana za starenje stanovništva već godinama u padu, s tim da je taj pad izraženiji u zadnje tri godine za koje postoje dostupni podaci (od 2016. do 2018.)“, kaže Šekerija.

Naš stručnjak ističe da je smrtnost (mortalitet) važna mjera koja govori o broju stanovnika kojima je rak naveden kao osnovni uzrok smrti. No ističe da nije jedina.

"Kako bismo imali potpuniju sliku, uvijek je važno ove podatke nadopunjavati i s podacima o broju novooboljelih, odnosno o incidenciji, kao i kliničkim pokazateljima prognoze bolesti, odnosno petogodišnjem preživljenju. Također, sve važniji postaju i podaci o broju osoba koje žive s dijagnozom raka u određenom trenutku, što se naziva prevalencijom; procjene temeljene na podacima Registra za rak govore da taj broj u Hrvatskoj trenutačno iznosi oko 170.000; kao i podaci o godinama života izgubljenim zbog dijagnoze raka. Procjene Instituta za zdravstvenu metriku i evaluaciju (IHME) Sveučilišta u Washingtonu govore da je samo u 2017. godini broj izgubljenih godina života u Hrvatskoj zbog smrti od raka bio preko 260.000. Važno je reći da se na sve ove pokazatelje može utjecati mjerama prevencije: primarne - sprečavanje nastanka raka promjenama navika, sekundarne - rano otkrivanje raka koji još nema simptome, i tercijarne - pravovremeno, dostupno i učinkovito liječenje“, poručuje Šekerija.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara