Hrvatska je ušla u zadnji stadij domoljubnog ludila

Hrvatska je ušla u zadnji stadij domoljubnog ludila
Foto: Index/Pixsell/Davor Puklavec

Ako je vjerovati razvikanom narativu hrvatske nacionalističke desnice, Republiku Hrvatsku - za koju oni naravno nikad ne govore da je republika - stvorili su Franjo Tuđman, HDZ, branitelji i Katolička crkva. Dijete koje je porodila takva ekipa je već samo po sebi po svojoj domoljubnoj genetici upitno za dugoročno preživljavanje (kad su geni kameni, a ne ljudski, onda rezultat izgleda ovako!), a stvari su se još više pogoršale zbog toga što su ti navodni roditelji neovisne Hrvatske istu više puta ispustili na glavu, primjerice u slučaju pljačkaške privatizacije, nepoštivanja ljudskih prava, toleriranja ratnih zločina itd. 

RH nastala kao produkt prirodnog bluda Tuđmana, tj. HDZ-a kao ekstenzije njegove ideologije i Katoličke crkve, jednostavno nikad nije imala šanse biti normalna i moderna europska država, o kakvoj je početkom devedesetih sanjala većina hrvatskih građana. RH je mogla jedino postati suluda, nacionalistička, klerikalna, osiromašena tvorevina, iz koje ljudi masovno bježe, jer je od samog početka nasađena krivo i inficirana spomenutim patologijama. 

Kod trulih temelja ne pomaže renoviranje fasade

To nije moglo spriječiti ni renoviranje fasade koje se ponekad čak vrlo uspješno provodilo nakon Tuđmanove smrti, jer lijepa fasada ne rješava problem trulih temelja. Dapače, nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju se pokazalo da treba samo pet godina da se cijela ta fasada europske Hrvatske posve demolira, da nam se ukaže ono originalno nacionalističko ruglo i da značajan dio hrvatskog društva i institucija potone u nevjerojatno nacionalističko ludilo. 

Ovih dana se čini kao da smo prošli na drugu stranu ogledala, da je u Hrvatskoj sjever postao jug, a crno je bijelo. U saboru republike u čijem ustavu se navodi ZAVNOH kao jedan od izvorišta hrvatske državnosti izložena je smiješno loša slika na kojoj se nalazi ustaški pozdrav "Za dom spremni", Branimir Glavaš tuži ljude koji ga nazivaju ratnim zločincem, a državne institucije poput MUP-a i MORH-a medijima šalju priopćenja u kojima manično baljezgaju o slavnoj ratnoj prošlosti umjesto da činovnički suho argumentiraju i demantiraju činjenicama.

Suludo priopćenje MORH-a

Najbolji primjer tog zadnjeg stadija hrvatskog domoljubnog ludila svakako je priopćenje koje je poslao MORH u povodu novinarskog upita oko priče da su ročnica i instruktor HV-a svoj izlet na hodočašće odlučili zaključiti, kako se čini, konzumiranjem alkohola i ljubavnim klinčem na sjedištu autobusa.

Riječ je zapravo o toploj ljudskoj priči, jer tko se normalan ne bi nakon dosade katoličke mise i forme hodočašća ne bi poželio napiti i poseksati? Pa to je prava duhovna obnova nakon što si satima morao slušati meketanje s oltara u uvjerenju kako ćeš kroz žvakanje hostije doista sažvakati tijelo pokojnog Isusa Krista.

Dakle, evo što MORH odgovara na upit o “nedoličnom ponašanju ročnice i instruktora HV-a”, doista vrijedi citirati cijelo službeno priopćenje:

"Pobjednička Hrvatska vojska je od samog svog stvaranja institucija u koju hrvatski narod ima najveće povjerenje. Jaka Hrvatska vojska mnogima je trn u oku.

Kao takva izložena je stalnim pokušajima dijela medija da senzacionalističkim prikazivanjem određenih događaja umanje njezinu važnost, demotiviraju njezine pripadnike i prikažu ih u negativnom kontekstu. Naravno da Hrvatska vojska kao dio društva nije izuzeta od pojedinih događaja koji odstupaju od uobičajenog i prihvatljivog. Za ministra obrane neprihvatljiv je i najmanji stegovni prekršaj, koji se u skladu sa zakonskim propisima sankcionira. Tako to radi uređeni sustav kakav je Hrvatska vojska.

Nemamo razloga ništa skrivati, ali nećemo dozvoliti bilo kome da od "muhe pravi medvjeda".

Poštujemo interes javnosti i medija, ali i tražimo objektivno i neselektivno izvješćivanje, u cilju zaštite digniteta i časti najvećeg dijela pripadnika Hrvatske vojske koji su i danas jamac sigurnosti, mira i suvereniteta Republike Hrvatske. Što se tiče upoznavanja javnosti o događajima u MORH-u, sve što je bitno javnost zna, a dozvolit ćete i nama da vodimo sustav i preuzimamo odgovornost."

Toliko histerije, toliko neprijateljstva, toliko agresije, toliko domoljubnog ludila u tako malo teksta - to je Hrvatska u 2018. godini, to su hrvatske institucije. 

Samoubojstvo kao vrhunac hrvatskog domoljublja

Događaj koji je u medijskom smislu zabavna vjestica MORH je svojim manijakalnim i grandomanskim odgovorom uspio uzdići do razine “zaštite digniteta i časti”, do razine prijetnje za famoznu “Hrvatsku vojsku”, do teorija zavjere o tome kako nekakva neprecizirana peta kolona rovari i podmeće. A riječ je o tome je li se dvoje pripitih ljudi pohvatalo na sjedištu u autobusu!

Ovaj odgovor MORH-a nažalost nije izuzetak od pravila nego je paradigmatski primjer kako izgleda živjeti u Hrvatskoj koja je ušla u zadnji stadij domoljubnog idiotizma, u posve sluđenoj Hrvatskoj u kojoj značajan dio stanovništva, medija i političke scene iskreno misli da smo u stanju permanentne ugroze od strane nemoćnih i normalnih, ne prepoznavajući naravno da je njihova nacionalistička paranoja najveća prijetnja za Hrvatsku. 

U tom stanju domoljubne psihoze sve je izvrnuto naglavce, pa se kao najveći heroji jedne nominalno katoličke nacije guraju samoubojice poput Zvonka Bušića i Slobodana Praljka. Sprašiti sebi metak u glavu ili popiti otrov uživo u televizijskom prijenosu je novi vrhunac domoljublja. Ako to nije ludilo, onda što je kvragu ludilo? I ako je to uzor domoljublja koji nam domoljubi nude, pa zašto su ti domoljubi još živi?

Gdje je bio priziv savjesti dok se Hrvatsku pljačkalo u privatizaciji?

Stoga i nije iznenađujuće što je stanovita ljekarnica iz Zagreba zaključila da joj savjest ne dozvoljava prodati ženi kontracepcijske pilule. Takva savjest nije imala problema s privatizacijskom pljačkom, s deložiranjem susjeda, s ratnim zločinima, s trostrukim krečenjem tunela, s time da se rehabilitira ustašluk i da se organizira jedan cijeli referendum kako bi se LGBT građanima poručilo da su manje vrijedni, ali ima s kontracepcijskim pilulama.

Ili da nogometni reprezentativac bahato Dejan Lovren hrvatskoj javnosti poručuje da "izgrade nacionalni stadion ili uzmu lopate i iskopaju nešto drugo ako neće stadion". Čovjek čija je ključna životna kvalifikacija udaranje lopte nogom i ponekad glavom nam objašnjava da si iskopamo grob ako nećemo njemu sagraditi stadion za koji je uvjeren da ga zaslužuje i da mu ga hrvatski građani i njihov porezni novac duguju.

Ako to nije moralni i domoljubni idiotizam, što je? Kakve su to vrijednosti i kakav je to svjetonazor koji nema problema ili se lako aranžira s pojavama koje se u cijelom svijetu smatraju malignima dok osjeti priziv savjesti jer netko želi kupiti kontracepcijske pilule? Ili da si iskopamo grobove ako nećemo ulupati stotine milijuna kuna u novi nogometni stadion u zemlji u kojoj trećina ljudi živi u siromaštvu ili na rubu siromaštva?

Trošenje milijuna na avionske kante iz Izraela, vjeroučitelje koji djecu vode osuđejim ubojicama na predavanje, prekidanje predstave na kojoj su srednjoškolci zbog par seksi scena da ne spominjem. Primjera tog zadnjeg stadija ludila je pregršt, to je većinski sadržaj svakodnevice u Hrvatskoj.

Domoljublje još jedino ima smisla tretirati kao predmet poruge

U Hrvatskoj neće biti sreće, napretka i života sve dok vladajuća domoljubna psihoza i pripadajući joj idiotizam ne budu pobijeđeni i ismijani kao što zaslužuju. Možda je najveća pogreška normalnih Hrvata bila što su sve te gluposti uzimali kao nešto ozbiljno, što se treba racionalno analizirati, što bi se moglo srediti edukacijom i argumentiranom raspravom. Pokušalo se, nije uspjelo. 

Sada nam je preostalo da svaki sljedeći put kad netko u najnovijoj epizodi domoljubne manije spomene priziv savjesti ili dignitet Domovinskog rata nepristojno uperimo u njih kažiprst i opalimo se smijati. Domoljubni idiotizam je poprimio tolike razmjere da jedino ima smisla tretirati ga kao hodajući vic i kao predmet poruge kojem se nikako ne smije pokoravati niti ga ozbiljnošću legitimirati kao validnog. Možda ni to neće uspjeti vratiti nas na pravu stranu ogledala, ali ćemo barem umrijeti s osmijehom slobode na licu.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara