EKONOMSKA kriza u koju nas je gurnula pandemija koronavirusa ponovno je otvorila pitanje obveznog članstva u Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK), kao i u drugim sličnim institucijama.

Inicijativu za ukidanje obveznog članstva u HGK-u ovog je puta pokrenula udruga Glas poduzetnika, u kojoj smatraju da obvezno članstvo u HGK-u za poduzetnike predstavlja samo još jedan u nizu parafiskalnih nameta. Za ukidanje obveznog članstva u HGK-u zalaže se i dio političkih stranaka u Hrvatskoj, ali ne i vodeće stranke, među kojima je i vladajući HDZ. 

Bujas: Nikog se ne smije prisiljavati na članstvo u bilo kojoj komori

"Protiv smo prisilnog članstva u bilo kakvoj komori. Ne mislimo da treba ukidati HGK, ali članstvo u njoj mora biti dobrovoljno. Nikoga se ne smije prisiljavati na članstvo u bilo kojoj komori ili udruzi", objašnjava za Index suosnivač i predsjednik Glasa poduzetnika Hrvoje Bujas, pozivajući se i na odredbe Ustava o dobrovoljnosti udruživanja. 

Zahtjev koji iznosi Glas poduzetnika nije nov. Naime, o obveznom članstvu tvrtki u HGK-u u Hrvatskoj se raspravlja godinama, a ta je tema bila na stolu i u protekloj recesiji koja je u Hrvatskoj trajala punih šest godina. Ipak, na planu obveznog članstva u komorama dosad se nije ništa promijenilo jer se na ukidanje te obveze nisu odlučile ni vlade koje je vodio HDZ, baš kao ni one koje je vodio SDP. 

U Glasu poduzetnika kažu da je većina poduzetnika, posebno malih i srednjih, nezadovoljna što ih zakon prisiljava da budu članice HGK-a. Smatraju kako tvrtke od članstva u HGK-u i nemaju prevelike koristi. Uz to, dodaje Bujas, opći je stav poduzetnika okupljenih u Glasu poduzetnika da HGK ima previše zaposlenih te da samo članstvo ni ne donosi potrebne informacije o radu te institucije. 

Bujas: Strane komore pružaju kvalitetnije usluge

"Imaju puno zaposlenih, a rezultate baš i ne vidimo. Uredno nam šalju fakture iako nas nitko ništa ne pita. Gotovo da i ne postoji komunikacija između HGK-a i većine njenih članica. Ne kažem da nitko nema koristi od članstva u HGK-u, pojedine tvrtke, posebno one veće imaju, ali mi mali i srednji poduzetnici nemamo", objašnjava Bujas zašto se protivi obveznom članstvu tvrtki u HGK-u. 

Dodaje da se zalaže za dobrovoljno članstvo po uzoru na susjednu Sloveniju i na skandinavske zemlje. Na našu konstataciju da je u većini zemalja kontinentalne Europe članstvo u gospodarskim komorama ipak obvezno, Bujas odgovara da su i usluge tamošnjih komora kvalitetnije. 

"Gospodarska komora u Njemačkoj, u kojoj je članstvo obvezno, pomaže poduzetnicima savjetima i informacijama, posebno onima koji se nalaze u ranoj fazi poslovanja, dok s našom komorom to nije slučaj. Kada sam prije 15-ak godina od HGK-a tražio da me poveže s čovjekom u Kini, rekli su mi da oni nemaju ništa s tim. Uostalom, kada je HGK od vlade tražila reforme?!" poručuje Bujas. 

HGK: Hrvatska ima komorski sustav kao Austrija i Njemačka

U HGK-u, međutim, kažu da Hrvatska ima komorski sustav kakav imaju i njeni najveći vanjskotrgovinski partneri. Članstvo u komori, ističu, obvezno je u najrazvijenijim europskim zemljama, poput Italije, Francuske, Nizozemske, Njemačke i Austrije, kao i u susjednim zemljama europskog jugoistoka - Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji. Dodaju i kako su pojedine komore prešle s obveznog na neobvezan sustav financiranja, ali ističu da se takav sustav pokazao neučinkovitim jer je doveo do stvaranja interesnih udruženja samo financijski najjačih tvrtki, pa je, primjerice, u Srbiji vraćen obvezni sustav članstva. 

"Iskustvo europskih zemalja pokazalo je potrebu za jedinstvenom nacionalnom krovnom organizacijom koja okuplja sve gospodarske subjekte na jednom mjestu, što omogućuje jače i učinkovitije promicanje i zaštitu poslovnih interesa istih, uz efikasnije lobiranje na međunarodnim tržištima. Tako se zastupaju interesi i malih i srednjih tvrtki koje u Hrvatskoj čine 98.5 posto svih tvrtki, a ne samo onih najvećih koje su uvijek u mogućnosti izdvojiti ogromna financijska sredstva za lobiranje", stoji u odgovoru HGK-a na upit Indexa. 

Dodaju kako je model prema kojem je ustrojen HGK najbliži modelu Austrije i Njemačke, a on podrazumijeva i obvezno članstvo. Austrijska komora, ističu u HGK-u, ima 3800 zaposlenih, dok zaposlenih u komorskom sustavu Njemačke ima oko 7000. Osim članarina tvrtki, ističu u HGK-u, u tim zemljama komorama na raspolaganju stoji i novac iz državnog proračuna za aktivnosti gospodarske diplomacije. 

U HGK-u smanjuju broj zaposlenih za 30 posto 

U HGK-u ističu i da posljednjih mjeseci provode reorganizaciju kojoj je cilj da brojku od 527 zaposlenih smanje za 30 posto. Naglašavaju i da je HGK prva institucija koja je krenula u pravcu reorganizacije i digitalizacije poslovanja te povećanja efikasnosti sustava. 

Kada je riječ o članarinama, u HGK-u poručuju da su dosad četiri puta smanjivali članarine i ukinuli doprinose. Rezultat toga je, napominju, da 97 posto tvrtki plaća mjesečnu članarinu od 42 kune pa to, ocjenjuju, ne može biti razlog manje konkurentnosti tvrtke. Naravno, tvrtke s većim prihodima i većim brojem zaposlenih plaćaju i veću članarinu, no njih je razmjerno malo. Osim toga, poručuju, sve tvrtke, bez obzira na iznos članarine, imaju jednak pristup komorskim uslugama. 

"Jasan pokazatelj mogućnosti dobivanja protuvrijednosti za uloženo su i dobrovoljne članice HGK-a, poput OPG-ova i obrta", kažu u HGK-u. 

Ivanov: Članstvo u komorama ima svojih prednosti, ali mora biti dobrovoljno

Neovisni ekonomisti s kojima smo razgovarali kažu da se zalažu za dobrovoljno članstvo tvrtki u HGK-u, ali ističu i kako komorski sustav ima svoju svrhu.

"Nisam za obvezno članstvo, već mislim da bi se HGK svojim uslugama na tržištu trebao boriti za to da tvrtke same žele biti njegove članice. Ipak, HGK je dosad organizirao putovanja naših tvrtki u pojedine zemlje poput Kine i Rusije, pa ako one tamo ugovore neke nove poslove, onda to ima smisla. Takve rezultate je uvijek lakše realizirati u grupi nego samostalno", ocjenjuje za Index profesorica na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu Marijana Ivanov. 

Ističe i da je HGK znatno ojačala analitičke usluge koje druge institucije uglavnom nemaju. S druge strane, smatra da postoji velik utjecaj politike na HGK. 

I ekonomski analitičar Damir Novotny kaže da se zalaže za dobrovoljno članstvo u HGK-u. To bi, smatra naš sugovornik, potaklo konkurenciju među poduzetničkim udrugama, od čega bi i sami poduzetnici imali koristi. Iako je članstvo u austrijskoj komori obvezno, Novotny ističe da način funkcioniranja austrijske komore može i hrvatskoj poslužiti kao uzor. 

Novotny: Vlasti u Beču tresu se od austrijske komore 

"Austrijska gospodarska komora je vrlo jaka institucija od koje se vlade tresu. Ona snažno podupire poduzetništvo, promiče obrazovanje na korist poduzetnika i daje vladi savjete. Ukratko, pruža vrlo kvalitetne usluge", ističe Novotny. 

Analiza funkcioniranja najvećih komora u svijetu, koja je prije nekoliko godina objavljena u Velikoj Britaniji, pokazala je da postoje velike razlike u shvaćanju komorskog sustava u Europi i svijetu. Gospodarske komore postoje svugdje u svijetu, a dilema o obveznom ili dobrovoljnom članstvu, kaže se u istraživanju, uglavnom ovisi o tradiciji pojedine zemlje. Svaki model ima svojih prednosti i nedostataka.

Tako je u zemljama engleskog govornog područja, prije svega u Ujedinjenom Kraljevstvu i SAD-u, članstvo u komorama dobrovoljno, a takav je model uobičajen i u skandinavskim državama. S druge strane, u vodećim državama kontinentalne Europe poput Njemačke i Francuske, članstvo u gospodarskim komorama je obvezno. Postoji i "miješani" model, poput onoga u Japanu, u kojem gospodarska komora ima javnopravni status, ali u kojem članstvo tvrtki u komori nije obvezno. Ukratko, ne postoji jedinstveni recept komorskog sustava, već on ovisi o tradiciji svake zemlje. 

Iskustva Slovenije i Srbije

Kada je riječ o zemljama u okruženju, u Sloveniji je od kraja 2006. godine, kažu za Index u Gospodarskoj zbornici Slovenije (GZS), članstvo u komori dobrovoljno. Godišnja članarina, ističu, kreće se od 120 eura na više, ovisno o veličini tvrtke i razini njene uključenosti u rad GZS-a. 

"GZS ima oko 130 zaposlenih", ističu u slovenskoj komori. 

S druge strane, u Srbiji je od 2017. godine članstvo u Privrednoj komori Srbije (PKS) obvezno. U PKS-u kažu da su se za to odlučili po uzoru na njemački i austrijski model organiziranja komorskog sustava jer su ocijenili da se tako najbolje osiguravaju reprezentativnost, ujednačeno regionalno i sektorsko zastupanje gospodarstva i najpotpunija zaštita interesa svih poslovnih subjekata, kako onih velikih, tako i malih. 

"Upravo zahvaljujući obveznosti članstva, odnosno reprezentativnosti, gospodarstvu je omogućeno da preko PKS-a, kao zastupnika interesa cjelokupnoga gospodarstva, sudjeluje u postupku donošenja mjera ekonomske politike i propisa od značaja za gospodarstvo i izravno utječe na kreiranje zakonskih rješenja", stoji u odgovoru PKS-a na upit Indexa. 

Među koristima članstva tvrtki u komori u Beogradu ističu i sudjelovanje u regionalnim inicijativama na Zapadnom Balkanu, među kojima je i projekt "balkanskog mini Schengena". Inače, u PKS-u je oko 500 zaposlenih. Članice plaćaju mjesečnu članarinu koja se kreće od 360 dinara (oko tri eura) do 185.000 dinara (oko 1574 eura), ovisno o veličini, kažu nam u PKS-u. No, taj maksimalan iznos, dodaju, plaća samo 166 kompanija. 

Hrvatske tvrtke premalo ulažu u inovacije i nedovoljno su orijentirane na izvoz

Iako je u javnosti postalo uobičajeno povezivati vrijednost izvoza s članstvom u komorama, ekonomisti s kojima smo razgovarali kažu da te dvije varijable ne bi nužno trebalo dovoditi u vezu. Naravno, djelovanje komore može pomoći u plasmanu robe i usluga na stranim tržištima, ali posao stvaranja konkurentnog proizvoda za strano tržište ipak je na samim poduzetnicima. Hrvatska tu, s obveznim članstvom u HGK-u ili bez njega, ne stoji dobro. 

Primjerice, udio izvoza roba i usluga u hrvatskom je bruto domaćem proizvodu (BDP) lani, prema podacima Eurostata i Hrvatske narodne banke, iznosio 52.1 posto, dok je u Sloveniji, također prema podacima eurostatističara, dosegao 83.7 posto. No znatno veći udio izvoza roba i usluga u BDP-u od Hrvatske, prema tim podacima, ima i, recimo, Nizozemska, 83.3 posto, iako je članstvo u komori u toj zemlji obvezno. S druge strane, u Velikoj Britaniji, u kojoj je članstvo u komori dobrovoljno, ima manji udio izvoza robe i usluga u BDP-u, 31.2 posto, pokazuju podaci Eurostata.   

Sve to samo potvrđuje da izvoz ovisi o nizu faktora. Jedan od njih su i inovacije po kojima Hrvatska spada na samo začelje ljestvice EU. Primjerice, ukupna izdvajanja za istraživanje i razvoj u Hrvatskoj su 2017. godine iznosila, prema podacima Eurostata, samo 0.86 posto BDP-a, dok su u Sloveniji iznosila 1.88 posto BDP-a, a u Austriji 3.16 posto BDP-a.  

Kakva budućnost čeka HGK?

"Hrvatska stoji loše po pitanju robnog izvoza, najveći broj naših tvrtki ne izvozi i okrenut je domaćem tržištu. No, zato imamo jak izvoz usluga. To se odnosi na turizam, ali i na projektiranje, promet i IT usluge", zaključuje Novotny. 

Kako god na kraju završila rasprava o obveznom članstvu tvrtki u HGK-u, ono što se već sada može reći je da HGK u budućnosti neće biti kakva je sada. Pred HGK-om je, naime, dug put preobrazbe u instituciju koja će biti više orijentirana na servisiranje poduzetništva.  

*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa kako bismo smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost vlastitih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.