FINANCIJSKA kriza prouzročena pucanjem balona nekretnina u SAD-u izbrisala je bilijune dolara sa svjetskih tržišta. Taj gubitak novca realnu je ekonomiju i živote običnih ljudi pogodio ili direktno ili indirektno. Primjer direktnog udara je gubitak novaca koji su mirovinski fondovi iz cijelog svijeta ulagali u financijska tržišta. Kao rezultat toga mirovine zapanjujuće velikog broja ljudi jednostavno su izbrisane.

> Indexov vodič kroz financijsku krizu

Prelijevanje krize

Pod indirektnim utjecajem zapravo podrazumijevamo ono što se zove prelijevanjem krize iz financijskog svijeta u "realnu" ekonomiju. Efekte krize možda je najbolje objasniti na primjeru. Zamislimo tri osobe, Amerikanca koji radi kao posrednik nekretnina, Kineza koji ima manufakturnu tvornicu u kojoj se proizvodi odjeća i Španjolca koji je vlasnik kompanije za brodarski prijevoz. 2005. sva bi trojica uživali u dobrom životu. Amerikancu posao ide odlično, jer je tržište nekretnina u stalnom porastu, pa je podigao kredit za kuću vrijednu 700,000 dolara, Kinez proizvodi sve više i više odjeće, jer uz jeftinu radnu snagu i ogromnu potražnju ni ne može drukčije, a Španjolcu cvjetaju ruže, jer se globalna trgovina od 1982. učetverostručila, a zajedno s njom i prijevoz.

U samo tri godine, cijela se priča mijenja. Američko tržište nekretnina krahiralo je, pa Amerikanac ne može prodavati nekretnine, niti može plaćati rate kredita za svoju kuću, kojoj je vrijednost pala za 20 posto, pa je ona manje vrijedna od hipoteke koju je stavio na nju. Kinez mora zatvoriti tvornicu, jer je usporavanje potražnje izbrisalo sve narudžbe za odjeću. Španjolac također ispada iz posla, jer mu troškovi održavanja flote premašuju količinu robe koju prevozi. U vrlo kratkom roku njihovi su se životi drastično promijenili. U najboljem slučaju pričekat će da se stvari poprave. U najgorem, ostat će bez krova nad glavom.

Pad potražnje, pad povjerenja, pad proizvodnje

Krajem trećeg i početkom četvrtog kvartala 2008. gotovo sve razvijene zemlje službeno su ušle su recesiju, odnosno, BDP im je kroz dva kvartala pokazao negativan rast. Milijuni ljudi ostali su bez posla, a još veći broj ostao je zabrinut zbog svoje budućnosti. Prelijevanjem krize u "realni" sektor došlo je do domino efekta. Pad povjerenje potrošača i pad potrošnje uzrokovao je i pad proizvodnje, a upravo je pad potrošnje ono na što su svi pokušali utjecati. No, izgubivši povjerenje u financijski sustav, ljudi su prestali trošiti i počeli štedjeti.

Posljedice pada potrošnje mogu se iznimno dobro vidjeti na automobilskoj industriji. Kriza je na vidjelo izvukla sve probleme tri velika američka auto-proizvođača, Forda, Chryslera i General Motorsa, i sve tri tvrtke morale su zatražiti pomoć od američke vlade. Chrysler i GM proglasili su i stečaj, i njihova je budućnost još uvijek upitna. No, nisu samo američki automobilski proizvođači pogođeni krizom. Toyota, vodeća svjetska automobilska tvrtka, predvidjela je gubitak od 8,9 milijardi dolara za 2009. godinu. Nelikvidnost i otkazi ne pogađaju isključivo automobilske tvrtke, nego i njihove kooperante. Tvrtke koje proizvode brisače za vjetrobranska stakla, blokove motora ili kožne navlake za sjedala također su se našle u velikim problemima.

Utjecaj krize na Hrvatsku

Efekti krize nisu pogodili samo zemlje usmjerene na izvoz, industriju, proizvodnju i manufakturu. I zemlje snažno ovisne o uslužnoj ekonomiji i stranom kreditiranju, kao što je Hrvatska, našle su se u nezgodnom položaju, jer je zbog svega navedenog kredite jako teško dobiti. Hrvatska je odličan primjer. Dok je zapadni svijet pogađala kriza američkog hipotekarnog tržišta, dobar dio hrvatske javnosti na sve je to gledao s prijezirom. Amerikanci i njihove nekretnine.

Hrvatska je, zbog niske izloženosti domaćih banaka događajima na međunarodnom financijskom tržištu, Globalna likvidnost je mizerna. Stoga je model poslovanja ovisan o dizanju kredita na domaćem ili stranom tržištu problematičan, jer novaca u opticaju jednostavno nema. Na stranom tržištu je problematično zadužiti se zbog pada vrijednosti kune, a na domaćem zbog toga što je vlada povukla sve novce koje je Hrvatska narodna banka početkom godine oslobodila bankama za financiranje državnih obaveza. Usporavanje domaće ekonomije, smanjivanje količine novca na domaćem tržištu, kao i pad vrijednosti kune prema dvama bitnim valutama, švicarskom franku i euru, dovele su do povećanja rata postojećih kredita.

Hrvatski baloni

Uzmimo za primjer tržište nekretnina. U Hrvatskoj kreditna situacija nije bitno drukčija nego u SAD-u. Prije godinu, dvije, Hrvati su u velikom broju uzimali kredite s promjenjivom kamatom, jer im se činilo isplativijim ulaziti u rizik kredita s kamatom od 4,5, nego u relativnu sigurnost kamate od 5,7 posto. U isto vrijeme su banke bile voljne davati velik broj kredita. Kamata se u međuvremenu povećala, pa su s njom porasle i rate kredita. Uslijed recesije i nemogućnosti lakog dobivanja kredita, potražnja za novim nekretninama smanjila se, a istodobno se smanjila vrijednost postojećih nekretnina. Balon nekretnina u Hrvatskoj još uvijek nije pukao, moglo bi se reći da se trenutno počinje događati ono što se u SAD-u događalo tijekom 2006. godine.   

Nelikvidnost države otežala je poslovanje i tvrtkama koje rade s državom i državnim tvrtkama (graditeljski sektor, već godinama umjetni motor hrvatskog gospodarstva, pretrpio je značajan gubitak, a neplaćanje obaveza od strane državnih tvrtki stvara ogromnu nelikvidnost na domaćem tržištu), ali i onim industrijama koje su ovisne o državnoj pomoći. Poljoprivreda i stočarstvo dobri su primjeri. Upravo se događa bunt poljoprivrednika i mljekara koji se žale na to kako im država nije isplatila obećane poticaje potrebne za poslovanje.

Velika opasnost na pomolu

Konačno, najjači udarac hrvatskom gospodarstvu tek slijedi. Turistička sezona, negativnom selekcijom u gospodarstvu profilirana kao ključni faktor punjenja osobnih i državnog budžeta, stoji pred katastrofom. Uz rekordne stope nezaposlenosti u Češkoj, Austriji i Njemačkoj, zemljama od kojih Hrvatska ubire najveći dio turističkog kolača, prospekti za sezonu su više nego loši. Već godinama je turistička sezona ključni faktor priljeva deviznih rezervi, koje HNB u ostatku godine koristi za krpanje gospodarstva i očuvanje stabilnosti tečaja, a vlada za punjenje budžeta i plaćanja dospjelih obaveza. Usto, Hrvatska u ovoj godini ima velik broj obaveza (kredita) koje mora platiti, a nema niti će imati novaca da ih plati. Smiješi se efektivni bankrot, pad kreditnog rejtinga i veliki financijski problemi (Hrvatska nije usamljena u tom pogledu, gotovo cijela istočna Europa na kratkoj je listi za gospodarski potop u drugom dijelu godine).

Lekcija

No, nije sve isključivo crno. Krize same po sebi nisu nužno loša stvar. One su nezaobilazan dio svakog tržišta. Može se reći da su njegov korektivni faktor. Nakon godina i godina rasta, na tržištu se uvijek napuhuju neki baloni. Njihovo pucanje i posljedice koje ono ima pokazuju koji su dijelovi tržišta slabi i koje treba popraviti. Do prije dvije godine prosječno je američko kućanstvo imalo 13 kreditnih kartica, iako si ih nisu mogli priuštiti. Hrvati su plaćali 3,000 eura za kvadrat stana na nekim od poželjnijih lokacija, iako si to nisu mogli priuštiti. Ruska vlada je, ohrabrena visokim cijenama nafte, sijala strah diljem svijeta, a zapadni svijet se našao u situaciji u kojoj je bio talac nepredvidivih režima s Bliskog istoka. Ništa od toga neće se promijeniti u budućnosti.

Kriza je na zapadu počela jenjavati. Američki ekonomski stručnjaci predviđaju kako će se trend negativnog rasta zaustaviti do kraja godine. Gospodarstvo je, tvrde neki kritičari, platilo cijenu u vidu nikad prije zabilježenog širenja državne kontrole nad privatnim poslovanjem. Sjedinjene Države slijedit će i ostatak razvijenog svijeta. Zemlje u razvoju tek će snositi prave posljedice. Svijet na kraju neće biti bitno drukčiji. Katastrofičari predviđaju kraj globalizacije i kapitalizma. To je naivan pogled na svijet. Konačno, tržište je svijet dovelo u ovu situaciju, tržište će ga i izvući. Ono je sad drukčije nego što je bilo prije, ali i to će se vratiti na staro. Sve do nove krize.

Jovan Dragišić